Bleki – Znam biće dobro

 

Jesenja izmaglica

 

Ja , Konj

 

Savršeni snježni dan

 

Grlica bijela

 

Đardin ljubavi

 

Tajna

 

 

Purpurno nebo

**

 

Jesenja izmaglica i Ja konj

polako privodimo svoj ples

zadnjim okretima

tijelo uz tijelo

ruka u ruci

srce na dlanu

ljubav u pogledima

ispunjenost u duši

 

u kosi se zapleo snijeg

miriše na prošle dane

i skori vrlo kliski led

 

tragovim prošlosti na leđima

suđaje postavile kantar

trunčice prašine se pitaju

 

možda bude sve u redu

a možda i ne bude

treće nema

 

načisto ne znam šta ću

 

nebu se već odavno dale

sve grlice moje

a su mi stihove ljubavne

tiho,tiše i još tiše

na uho šaptale

 

a u đrdinu ljubavi jedno divno dijete

zarobilo me čednošću svojom

svojom dobrotom život mi miluje

 

i znam

šta god bude

izaći će na dobro

 

 


												

Bleki – I ne sjećaš se

I ne sjećaš se

Čitav dan se dijelio sa tobom

Čitavu noć se borio sa morama

I sanjao te

I budio te

I sanjao te

I grlio te

I opet sanjao i sanjao

Oprosti mi

Možda te uznemirim

Ja sam samo malo zaljubljeno dijete

Ne vidim dalje od srca

Koje tobom diše

I  pominje ime tvoje

Sve glasnije

I sve  tiše

Bleki – Tuga ne stanuje ovdje

 

 

Gdje je radost

tu je tuga

gdje je ljubav

tu je dušman

u sebi mračnjaštvo bludnice nosi

 

jednog sunčanog majskog dana

nebo je tišinu spustilo

misli dunjaluk oluja se sprema

ptice nestale sa safirli neba

cvijeće prestalo da miriše

 

Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat

ljudi su zabezeknuti

to se nikad u Gradu desilo nije

 

Sunce ne sija

jedan ga oblak zaklonio

uporno ga u korak prati

ne da oko da proviri

kaže dolje jedno dijete siluju i kolju

nije tebi gledat

 

poslije je kiša padala četrdeset dana i noći

ništa ne pomaže

djecu i dalje siluju i kolju

dani su i dalje prelijepi

tuga se odselila sa dunjaluka

više ne podnosi boli


												

Bleki – Tebe slikam

Život je zbroj slika

Riječi ljubavne

Valeri i sjenke

Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš

srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju

nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više

Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour


												

Bleki – Ovaj put srce nijemi

 
 

 

 

Čudesno nebo

 

Malena u cvijeću

 

April je malena

 

 

Svjetlost

 

 

Nebo nadanja

 

 

 

Tražih je

Nebo se otvori

Ona se tiho spusti

U moje srce

Oh žalosti

nenadano ode

Anđelima

 

Šutjeh

Nakon godina

Nebom zasja svjetlost

Malena se  tiho uvuče

U moje grudi

Žive i djetinje

Ali i ona uze anđela let

 

Zaledih se

Nebo je šutjelo

Sunce je hladnjikavo bilo

Vrijeme nije disalo

Moje grudi poplavljele

Uvijek

Anđele su sanjali

 

Umoran od leda

Usporen od tišine

Nemajući želja

Sretoh tebe

Anđelu mili

Ispustih stih i boje

I zaplakah

 

Srce  veselo nijemi

Mnije Volim te Mila

Boji se Neba

Ako zasnježi bilo što

Nebo će se opet obojiti

dugom

Ukrasti njegovog anđela

 

Klečim godinama

Koljena su bolna

Sebe nudim istrajavam

Ona lepršava mora ostati tu

Znam neporavedna razmjena

Jedan ohrndani mahalaš

Za svjetlosnog anđela

 

U ljubavi svojoj neizmjernoj

Nebo će razumjeti

Jedino za ljubav vrijedi živjeti

Mrijeti

Djetinjom dušom

milovati anđele

Ljepotom i čednošću blagoslovljene

 

A opet..

Samo Nebo zna

I nemoj da bi mi plakala

Život je prelijep Sunčice mila

 


												

Bleki – Šume masline ljubičaste

Viuoletna ljubav

Pobješnjelo more

Srce veene

Pupoljak

More i vjetar

Srce krhkog proljeća

Šume masline ljubičaste

neubrane nedozrele

nedirnute okamenjene

mirisom mora dubokog

mora gorkoga

ubice

rumori dažd jecajima

tavnim sumornuim

rastankom konačnim

srca umornog

srca neprebolnog

ubico

vene pupoljak bijeli

neljubljeni

neubrani

tijela mramornog

tijela zaleđenog

ubice

huče  južine vjetrovi

nemoćno

očajnički

dana rastanka

dana nesretnog

ubico

a život boli

a duša boli

d'bro dobro l'jube

mreti se mora ubico

srcem krhkog proljeća

ubice

Bleki – Velike djevojčice tajne znaju


Najtananiji đardin

 

Noć kada se ljubav vodila

 

Vodopad strasti

 

Čarolija svitanja

 

 

Znam uvjerila si se

češljati ženske kose

veoma nježno

staroegipatski lagano

sa biskanjem i pucketanjima

skoro do uspavljivanja

ali dašci između drhtavih usana

dodiri tjela ježe do milina

onda se sve pretvara u nestašluk

kosa se ponovo zamrsi

pa opet odmrsi

ukrug

do broja jedan

i nazad

 

kada osvit

uspava uzavrele damare

treba slaviti novi dan

život je prelijep

potrebna si mi

i ti to znaš

 

velika si djevojčica

tajne za tebe nema

ne sakrivaj se

dok se pola riječi gubi

u jecaju ah taj predivni život

ostaje ton univerzuma

zapisan u kriku

mamo

mamice mila

 

pomagaj


												

Bleki – Volim Januar

 

Ako vam nije previše čudno rekao bih

Volim Januar

 

zamislite

 

obzorje poškropljeno čednom beharastom bjelinom

nestvarno  nebo se   prelijeva

iz rubinove u purpurnu boju

u trenu koji prethodi  čaroliji violetne noći

 

čudesno

 

kristalna tišina doziva sne

zatvoriš oči

ruka u ruci

a duša nijemi

osluškujući ljepote Božijeg stvaranja.

 

a ktome

 

nadnaravnoj reminiscenciji kumuje

krhka ruža

orošena pahuljama bijelim

 

nestvarno