srce plamti
ko kap suze u letu
zagonetna obala
rovari
okovana plavet
samuje
tišina i sni
miluju
ljubav plamti
plakaće on
srce plamti
ko kap suze u letu
zagonetna obala
rovari
okovana plavet
samuje
tišina i sni
miluju
ljubav plamti
plakaće on
Što te nema
da mi dođeš
da mi srebro bišćeš
umorne mi usne
rosom svojom dašak dišeš
rukom snenom
grudi bolne
tugom isplakane
miluješ i kradeš
što te nema
ne dolaziš
tabut bijeli kreće
tvoga glasa vapaj moli
da mi grijehe prostiš
što te nema
Predvečerje
Molitva i Anđeo
Svjetlost u tunelu
Obzorjem leprša prelijepo i nježno
anđeosko lice milostive smrti
što danima skrušeno kleči
kraj bjeličastog odra
tkanog mirisima ljubavi i ruža
očas gleda u arak
uzima mastiljavi plajvaz
po papiru kruži
zamišljeno blijedi
prima me za ruku
predvečerje nijemi
vrijeme nam je maleni
ići domu svijetlosti svome
prije nego te velike vrućine jame
ti si svoju ljubav poklonio svu
I … suze utopio u snježno jezero
A … u plaveti zapisao tanku bijelu liniju
da miluje ime one svaznajuće milosnice
Oj djevojko điđo moja
zaboli me tuga tvoja
na lud kam ti si stala
na lud kam žurno stala
žurno stala na trn se nabola
nabola se pa na zemlju pala
na zemlju pala i zaspala
zaspala dvjevojački san usnila
san usnila mirisniji od jasmina
vidiš dragog ruke širi
ruke širi u zagrljaj mu juriš
a kad tamo jadi moji
niotkuda niotkuda
s ludog kama pljesnivoga
nekog drugog nije tvoga
djeva bajna njemu u zagrljaj leže
koji jadi koje tuge
koje suze koje boli
probudiš se viđu jada
Princ sa konju tebe gleda
Perpetum mobile
trn je ponekad bolan
a su djevojke nepažljive
ne gledajući i ne misleći
kuda hode i žubore
ubadaju se na taj piklić
trn je trn
a slast je slast
što bi reko i poreko
taj mahalski pjesnik
nejaki i jošten ludi
vječnost sprco ničevo
još za ljubavlju hudi
kako hudi tako ludi
i još huđi i još luđi
i djevojkom što nabada se
jdana li joj majka nesmotrena
na trn svakog dana svakog trena
Oj djevojko điđo moja
zaboli me tuga tvoja
na lud kam ti si stala
na lud kam žurno stala
žurno stala na trn se nabola
nabola se pa na zemlju pala
na zemlju pala i zaspala
zaspala dvjevojački san usnila
san usnila mirisniji od jasmina
vidiš dragog ruke širi
ruke širi u zagrljaj mu juriš
a kad tamo jadi moji
niotkuda niotkuda
s ludog kama pljesnivoga
nekog drugog nije tvoga
djeva bajna njemu u zagrljaj leže
koji jadi koje tuge
koje suze koje boli
probudiš se viđu jada
Princ sa konju tebe gleda
Perpetum mobile
trn je ponekad bolan
a su djevojke nepažljive
ne gledajući i ne misleći
kuda hode i žubore
ubadaju se na taj piklić
trn je trn
a slast je slast
što bi reko i poreko
taj mahalski pjesnik
nejaki i jošten ludi
vječnost sprco ničevo
još za ljubavlju hudi
kako hudi tako ludi
i još huđi i još luđi
i djevojkom što nabada se
jdana li joj majka nesmotrena
natrn svakog dana svakog trena
Tako Ti je to
slučajno naletiš na neku
Grlicu što oblake sni
i svakako je povrijediš
vako ili nako
to mu kao usud
pretplata na greške dođe
joj plahe li stigme
ah da
rekoše
francuski je jezik ljubavi
za nju lijeka nema
a duša zbori
bosančica sevdah nosi
pa hajd skontaj
čemu ljutnja
Djevojčice moja oblačasta
daće Milostivi lijepih dana
Ljudi pomišljaju dani prolaze tek tako .
Da li je tako?
Dani su krojeni po mjeri ljudi.
I za život i za smrt. Ma savršeni.
Ljudi su neuki i misle da mogu biti bolji kreatori.
I kreiraju, i kreiraju….
Na kraju svaki dan oboje smrću i bijedom…
Smrt i bijeda nose … Uggghhh…
Ne znamo čemu sve to?
Milostivi nije tako zamislio.
Eto takve su vam „muške“ individue.
Takve su vam te monstruzne krature i njihopve kulture ,
što se u čopore zbijaju i satrapima umjesto Bogu Jedinom se klanjaju.
Uhh i Uhhh da se nebo raspukne.
A poete samo kažu:
Neka , neka . Kad tad.
U prevodu:
Pržun , nije, ne nikako nije dobro mjesto za odmor.
Rosa ruže tvojih dana
dugo je sinoć milovana
nekoliko puta zalijevana
a ja još uvijek ne znam
mnoge stvari
značenja mi čudno zvuče
evo nikad da naučim
povežem to sa nama
šta je našim noćima dugim
besprizorna riječ sex
ma znam ja to
nepismenost mi nije mana
ali ta mi riječ je vrlo strana
ali šta stvarmo znači
ostalo mi samo sanje
za buduće neke dane
da se u postelju vrneš
da mi osmijeh brišeš
dok vodimo ljubav
a šapućem tiho tiše
Svi imaju nekoga
i ti ćeš mila
milovati i ljubiti
nemoj tugovati
obećavam
a se Sunčica rodi
duša tvoja radosna
ljubavi puna
Nebu će hvalu dati