Bleki -More , more









Kiše plodne nad malsine

nadvile se

Zemlja opustjela škropi se vodom

svetom a čemernom

Dvoje bezumnika ljubav ubijaju

za vjeke vjekova

ali ne mogu

nikako ne mogu





jedno i drugo

nerazumom umire

i umrijeće bolom

prije nego ljubav usahne

nebo ih proklinje

bez ljubavi vaše čudesne

života vam nema

jednom bez drugog





duše bole samoćom vrište

ali slijepi ponos ne čuje

bol onog drugog

a tišinom sni i umire

eh masline masline mirisne

tuge naše ostadoste neubrane

ruža čudesna nedirnuta

kose sjede nećešljane





u sutonima odbačenim

žaliće mjesec za njima

lomeć jarbol i jedro

neverom i bijesnim valima

A opet

more more

prelipo more jadransko zove

šumi i preklinje

život je taj

prelijep

i

samo jednom se ljubi

Bleki – Taki vakat

Danas je poklon ruža sve manje.

One ljepše i mirisnije polako venu ,

a prekrasne su u svome cvatu.

Nema ko da ih zalijeva i mazi.

Neuku “muškarci”

Taki vakat došo,

Ne tuguj Malena .

A gubiš me

Dok poslijednji zemljaski vozovi

dragulje srca moga usporeno melju

Bleki – Garavušina pjesma

 

Ej Konjino,vranče Sarajesko milo

mogli smo bar još jedared mamicati

ja joj mamo mamice a ti uh uhkati

joj mamo mamice nije mi se snilo

 

Aj lele aj lele aj lela

bajunete hek hek hek

ljeto je i avgustovski mjesec sjaji

cigani plešu jadu se i životu raduju

šta sa mnom da mi snovi samuju

šta ti srce mili preda mnom taji

 

aj lele aj lele aj lele

bajunete hek hek hek

nemoj mi tu sada mrijeti mili moj

život samo jedan i mene imadeš

nemoj smrti da mi ljubav kradeš

nemoj molim te crniti život moj

 

Aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

diž se mori mango sarajeska mila

hebeš štuke hebes žene hladne

sve su one tebe mojega gladne

ali ne dam te Garavuša ja ne bila

 

aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek


												

Bleki – Ti ostariti nikad nećeš

 

 

Ti ostariti nikad nećeš

U srcu mom

Uvijek ćeš imati

Mojih trinaest djetinjih godina

Zapretenih u tvojoj kristalnoj duši

 

Ti  ostariti nikad nećeš

U duši mojoj

Uvijek ćeš imati

Moje djetinje godine

Neugasle u milostivom srcu tvom

 

Ne ,  nikako  ti ostariti nikad nećeš

U iskonu  mom

Neću ti dozvoliti

Nikad neću ubrati krhki cvijet

Nadanja što krade moj tihi svijet

 

 


												

Jutro sa Blekijem – Adio

 

 

Uvijek sam se molio

a rastanaci ne bude bol

adio

mi se učinio

kao sasvim pristojna riječ

za oproštaj

I jeste iz nekog drugog vremena

kada su anđeli

još uvijek hodali zemljom

 

Ne znam zašto sam ga napisao

rijetko ga upotrebljavam

a je licentia poetika

I dobar je taj pozdrav

Adio

blag i nježan

kao

krhka ruža

djevičanska ljubičica

Tišina i sni


												

Bleki – Kad mi oproste u Ezelu

 

 

Kad mi oproste

u Ezelu

tuga me klepi posred blentare

znači zgriješio sam

a kam

riječ

nisam bacio

 

kad mi oproste

u Ezelu

bol me klepi posred tintare

znam nečije sam srce ganuo

a kam iz ruke

riječ iz ustiju

tuđih nisam oteo

 

kako da si oprostim

kad rodih se

iza Ezela

oca nemam

majku nemam

siroče sam

 

kako da si pomognnem kad rodih se

prije Ezela

da snim

očevu ruku ljubim

s majkom tango plešem

neotplesani

 

kako da ti pomognem

mila nauči me da volim

u oceanu ispod mosta tuge

gdje nađoh te

nije važno kada

nauči me kako sebi da oprostim

 






												

Bleki – Bože mili,Ti oprosti mi

 

 

 

Bože Mili

Ti oprosti mi

 nemoćnom

 

koliko ljubavi neubrane ima

 na ovom prelijepom dunjaluku

 srce me samo boli kad pomislim

 koliko se ljudi ne osvrću na pružene ruke

 poglede čežnje koji zamiru

 kad čežnja ostane u vazduhu

 sleđena i nijema

 a glas se izgubi u procjepu

gdje sumrak nedodira vlada

 

 i nestanu

 i ruka milosna

 i glas iskreni

kao eho bačen niz kaldrmu

mahala koje nestaše

 

 a srce jedno

 maleno

 a prelijepo

 skrušeno u nebo gleda

 moli se

 Bože Mili

hvala ti za nadu

 

 






												

Jutro sa Blekijem – Nikako mi nije dobro

 

Nikako mi nije dobro

Nešto me golica

ko vrh bajonete u jetri što se vrti

kako će moj grad bez mene

Čednost moja kad odlutam

tamo gdje se mora

lešinari su oko njega

vidim ih

spremne

srbalji

sa guslama

i

drvosječkim sjekirama

kroatjani

sa kamama

i prangijama

hanefije

sa crnim zastavama

i

fesovima

 

Ne, nikako mi nije dobro

nešto me žiga

ko macola kad po glavi buba

ko će Grad čednosti

Bosnu milosnu da mi brani

kad ja odlutam

kamo pripadam

Bosanaca nema

sve ih nestadoše

samo oni što posao

nacionalni

dobro plaćeni imaju

i neke karte krstaške

u kojima Bosne nema

prekjrajaju i krvlju rišu

 

lakše mi biva

kad molitva me krene

pa glas pustim

ponizni

Milostivom

molim Te ne daj katilu

Bosnu zemlju milosti Tvoje