Bože Mili
Ti oprosti mi
nemoćnom
koliko ljubavi neubrane ima
na ovom prelijepom dunjaluku
srce me samo boli kad pomislim
koliko se ljudi ne osvrću na pružene ruke
poglede čežnje koji zamiru
kad čežnja ostane u vazduhu
sleđena i nijema
a glas se izgubi u procjepu
gdje sumrak nedodira vlada
i nestanu
i ruka milosna
i glas iskreni
kao eho bačen niz kaldrmu
mahala koje nestaše
a srce jedno
maleno
a prelijepo
skrušeno u nebo gleda
moli se
Bože Mili
hvala ti za nadu