Category Archives: Amazing grace

Maltene , od dana kada nas je obradovao svojim dolaskom na ovaj svijet , nisam imao dileme da će moj unuk krenuti očevim i djedovim stopama.

Kao trogodišnjaku djed mu je bio najomiljenije platno. Šarao je ratne indijanske Sijuksi-sijuks boje na licu , kosi , tijelu i rukama , djetinje blesavog djeda. Rjeđe je sebe šarao , jer je mamica , doduše rijetko , ali uvijek opravdano , trenirala vokalnu strogoću. Već tada je platno bilo nedostatno za njegovo umijeće.

Pod, zidovi , stolovi u djedovoj sobi i ateljeu , a poslije u galeriji su doslovno bili preplavljeni ” jarko ekspresivnim i naturalistički živim i vrlo tečnim umjetninama . Poslije njihovih druženja sve je ličilo na haos , poprište i akvarelno – akrilno klizište  kistova, boja i platna . Svaki korak bio je poguban za higijenski izgled odjeće i obuće slučajnih i namjernih prolaznika. ( Djed je tada izbjegavao uljane boje zbog trajnijih posljedica po okoliš… Uh kakav bi to dopunski  merak i haos bio.)

Kao što pretpostavljate unuk i djed su bili namjerni prolaznici u tom svijetu skliskih  boja.Što više boja na rukama , tijelu i odjeći je bio znak da su se iskreno trudili postići sklad kista , boja , duše i tijela.

Ne znam da li je slikarstvo dobra i olakotna , ili teretli pasija, ali dijete kao i odrasli istrajavaju na odabranim putanjama.

U svakom slučaju njihov odabir je posebno , zadivljujuće i sanjarsko iskustvo i osebujno poimanje svijeta i koloritni bijeg od sivila stvarnosti. Nadam se da će u mojim godinama i sin i unuk reći :

-Zaista je bilo vrijedno truda , prljavih ruku , zaljubljenih pogleda i umjetničkog nereda koji obavezno prate boje , grafike i slike, …i još štošta lijepoga i nježnoga.

Čestitam dušom i srcem punog nježnopg voljenja , djedinom umjetniku na prvoj međunarodnoj zahvalnici / nagradi.

Ah , nikako ne azaboravljam . I rođendan mu je danas.

Sretno ti bilo novo ljeto, mili dječače .

Samo nastavi kao i dosad , život će biti lijep , milostiv i nećeš imati bojazni. Zbog tvoje blagosti i dobrote Bog Milostivi će te čuvati od zla.

A djeda će , uz Božiju pomoć , kada mu dođu anđeli , miran i zadovoljan otići na počinak , jer mu je za života podareno mnogo ljubavi , milosti i radosti.

Susječajući bol i tugu , hrabrost i težnju za slobodo0m , i vjeru u Boga Ljubavi i Milosti ovu pjesmu poklanjamo  plemenitom i divnom  Palestinskom narodu , poklanjamo ovu pjesmu .sa porukom:

Poslije svakog nestanka nova nada se rađa. I ne tugujte , poginuli nisu mrtvi . Itekako su živi i Bogu Pravednom i Silnom svjedoče o velikom zlu drugova zvijeri.

Ljubav , dobro i pravda ,  uz Božiju milost , uvijek pobijeđuju.

Amin  !

Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor

O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir

E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir

E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior

Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”

E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo

Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu

U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt

A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati

Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta

I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”

A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu

A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu

Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor

O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir

E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir

E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior

Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”

E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo

Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu

U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt

A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati

Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta

I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”

A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu

A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu

Bog jedini je Ljubav. Koliko primimo te ljubavi – toliko ima Gospoda u nama.

Djetešce tek rođeno , moj peti unuk , petnaestak dana je u vanjskom svijetu a već ljubavlju snije i diše. Blaženi osmjeh mu je stalno na licu.

Primam ga u ruke. Nježno , pažljivo , sa srcem punim umilnih i plemenitih osjećanja.

Pomislih :

-Ponosan si ti čovjek , deda. I bogat . Veoma bogat. Toliko ljubavi u tebi i oko tebe ima , ne mogu je sva bogastva svijeta platiti.

Ne, nisam ni sujetan , ni tašt.

Gledajući u to maleno klupko, malo veće od starinskog mlina za kafu , po milioniti put shvatam svu ljepotu i uzvišenost Božije ljubavi i stvaranja.

Obuzme me zahvalnost, u srcu milina , u očima suze , duša zatreperi:

Neizmjerno hvala Gospode Milosti i Ljubavi.

Zelena boja

ili,

kako me je otac učio slikati aktove.

Svašta će vam napričati o bojama, pa i o zelenoj. Te Boja uskrsnuća i ponovnog rađanja – boja hrišćanstva , pa boja života i besmrtnosti uvijek mlade prirode i islama… ,jošte simbol ravnoteže i  harmonije …

Vi ćete odabrati njena svojstva prema sebi. Da li će se ona prikloniti vama – do vas je?!

U potezu , u zahvatu kista oživljava sve što ste čuli o njoj, ali i dodaje neke nove vizure u zavisnosti od umjeća, maštovitosti i avangardnosti u sprezi sa “slobodoumljem” umejtnika.

Učili me profesori – zelena je vrlo zahvalna , ali istovremeno i zahtjevna boja. Ja spoznao ne može se zelenoj ( kao ni drugim bojama) prilaziti ,dodirivati i iskroštavati je (ih) bez ljubavi , velike obzirnosti i nježnosti. Jedna pobjegla ,sićušna kapca mijenja njenu dubini , širinu, tonalitet ,značenje , osvetljenje i nijećeni kontrast.

Njena velikodušna kompozitnost koristi umjetnicima da u najiznansiranijim valerime pokušaju uhvatiti bit prirode koja svojom harmonijom i čarolijom plijeni pažnju smrtnika.

U nekom vaktu, ,kada su anđele hodile terrom ,a vrlo rano , negdje od šeste godine sam krenuo stazom odabira ličnih uvjerenje. Vremenom uvjerenja jačaju ili se brišu. Nema tamte – vam te. Kolebljivost nije nik'a odlika , ni preporuka. Isto kao ni šućmuraste boje i osjećanja.

Kako slikar impresivno oponaša prirodu i društvo , da ne bih postao prepisivač , imitator ili reproduktivac svojevoljno i sa olakšanjem sam odlučio:

-Nema lica, insanki, aktova ili bilo čega konkretnog što bi moglo povrijediti uzvišenost i nevinost anđela sa kojim se susrećem.

Dobro, moram prizanti da je rezolutnost i obvezatnost razmišljanje mog rahmetli Oca imalo uticaja na moju devijaciju:

-Nemoj da ti slučajno padne na um da slikaš žene , bilo lica , tijela ili njinih dijelova , obučene ili razodjevene . Grijeh je veliki. Imaš majku i sestru. Ako Bogda imaćeš i kćer. Kako bi ti bilo da ih neki pohotni stranac kistom razgoličije, slika i blati?

Na moju sreću , a na žalost pučanstva uz žene , jedini ktitor , najveći i najverniji učitelj i najveća pošast za moje maleraje je bio moj rahmetli otac.Trebam li vam dosađivati i reći da on , Bog da mu dušu prosti, o primjenjenom slikarstu pojma nije imao.

A da je bio najveći esteta kojeg ja znam – bio je. Tome su svjedočile mnoge Emine, Koštane, Lepe Brene… , a bome i ja. Onako uzgred po jednoj od njih je i ovodunjalučka Lepa Brena dobila ime.

Otac u svojoj očinskoj i životnoj ulozi nikad nikad nije bio nadobudan i ohol. Ponajmanje ponizan. Bio je izuzetno samosvjestan. Nikad nikoga nije molio za pomoć.

Jednog dana u vrijeme obaveznog akšamluka, u intermecu između dvije zgode, neuobičajeno za njega me znatiželjno , možda neprimjetnu bocu ironično pogledao::

-Više ne slikaš žene , ni aktove?

Tada sam imao dovoljno godina da znam da odraslima treba odgovarati što kraće i što jasnije. Opreza nikad dosta. Tada nema zabune , ni neke velike priče i propitivanja:

-Ne!

-Uh , izgleda da sam naj…grabusio ?

Šutim. Gledam kroz njega. Znam da će u eter istovariti sve što mu kraula umom.

-U pozadini jedne vehte rasprave o umjetnosti svi se složili da nikad ni jedan slikar nije naslikao zeleni akt. Kažu – nemoguće jednom bojom naslikati sve ženske atribute . Heravo nasađen kakav jesam ,a koji mrzi čoporativnu homogenizaciju ili zbijanje u redove u bilo kom smislu , bespogovorno rekoh :

-Moj sin slika aktove u njegovoj omiljenoj smaragdnoj boji.

Šutim i dumam kako on zna da mi je to omiljena nijansa zelene boje? A onda se sjetim da očevi svojim sveznanje sve konce povežu. Meni su sve boje omiljene. A ja svojim djetinjim neznanjem slutim da ima još.

-Na kraju je to ispala mala oklada. Oni kažu nemoguće je slikati zelene aktove , jer nema zelenih žena. ja se nasmijem i kažem im da nemaju pojma o ženama i da moj sin zna mnogo više o ljepoti žene nego svi oni.

Dižem pogled , gledam ga u oči i znatiželjno čekam da prelomi suštinu i pukne muhur na ovo prenaglašeno hvastanje sinovog “umjeća”.

-Opklada je mala, ali u velike zlatne šorvane; pa ti vidi šta ti je raditi.

-U redu. Treba mi penezi u protivrijednosti jednog šorvana i minimum sedam dana odmora od svih hamalskih obaveza i imaćemo zeleni akt.

-E ta ti valja! More li ova: Ja bacim zlatni cekin u vazduh , ti kažeš tura il jazija i ako pogodiš tvoj je. Ako fulaš ili ostane u zraku moj je.

Šta ću ? Slegnem ramenima . Znam da sam zijan. Moj otac je kao svaki hadžija, ponekad volio iskušavati sreću. Pritom je ispoljavao jednu malecku manu – nije volio gubiti. I nikad nije. Barem koliko se pučanstvo sjeća , a vlast bilježi.

Pretpostavljate , sasvim ispravno – Franjo Josip je ostao u vazduhu. Zbog toga vazduha ili nekog drugog lomatanja , smaragdni akt je bio gotov tek za dvije sedmice , pride nekih sedam dana.

Otac ga je primio u ruke, pogledao, obrno , okrenuo , nasmiješio se i svečano objavio:

-Ma, znan sam ja da ti to možeš. Moj sin. Likove svih žena epoha balizma i renesanse utjeloviti u jednu savršenu ženu . Bez imalo vulgarnosti i lascivnosti , u svoj ljepoti , plemenitosti i nevinosti predstaviti nagost uzvišenog bića zaslužuje nagradu.

Ponio akt sa sobom i bio je bogato nagrađen. Nikad ne saznah kolika su ukupno težili dobijeni dukati. Mene su zapala dva. Jedan za troškove, jedan da se provedem sa onom mojom.

Sve moje izabranice su za njega bile – one tvoje. Njegove su imale konkretna imena. Iako mi je Mati već odavno rahmetli , ne usuđujem se , duši da mi prosti , izgovoriti njihova imena. Majka se , sasvim izvjesno, nije odazivala ni jednom od tih imena.

I tako dođem do dvije spoznaje.

Mahalaš uvijek ostaje mahalaš i dingospo u izvornom smislu te riječi. Diskrecija na prvom mjestu.

Što se desi u obitelji to ostaje u obitelji. Osim većine mojih slika. One nastaju, ali se nekim proviđenjem tope i nestaju . Najčešće o svitanjima i sutonima.

Nikad nisam saznao gdje je završio Smaragdnii akt , koji je iz pijeteta prema anđelama i njihovim skrivenim ljepotama nazvan Raskoš leprša.

Tek u Očevoj ostavštini nađoh je zboksanu u dnu sehare. Godinama poslije smrti vlasnice ljepota sa slike, sam se usudio da je objavim i poderem. Neće meni niko doticari raskošni smaradni akt koji leprša u bezvremenu.

Gledajte i uživajte. I otkrivajte ljepotu čedne nagosti!

Nije to samo još jedan akt , makar on bio specifikum narisan svim nijansama smaragdnih boja. Dosta toga je udaljeno od uma i pogleda površnog posmatrača.

*

Otvori majko,otvori mi – Živko Duev / Song – Lyrics

 

Pregledaj članak

     

 

 

Zadivljujuća Milost

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

Milost je dotakla moje bojažljivosrce

milost je ublažila mojestrahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

 

Milost će nas voditi kući

Milost će nas voditi kući

 

Kroz mnoge opasnosti teškoće

i zamke često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

Amazing Grace

Amazing Grace, How sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost, but now I'm found
was blind but now I see

was Grace that taught my heart to fear
And Grace, my fears relieved
How precious did that grace appear
The hour I first believed

Through many dangers, toils and snares
We have already come.
T'was grace that brought us safe thus far

And grace will lead us home,
And grace will lead us home

Amazing grace, How sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost but now I'm found
was blind but now i see

 

 

Milo moje dijete,

 

Bebice moja

i ti danas odlaziš.

 

Znaš da sam te ja rodio.

pričali su ti

mater te samo nosila.

nije bila od dvoje djece.

 

Život sam isplakao ,

moleći se Bogu Milostivom

dušu sam slomljenu

ponovo lomio

da mi podari tebe.

 

upamti milo dijete,

Bog  je  moj Dobar

reče mi

neka  joj  Sanja bude ime

sedam godina je sanjaš

Gospoda svoga moliš.

 

kad On reče budi

ono biva.

 

danas ruku tvoju dajem

moram radostan biti

a boli

mila moja

 

boli a ja ću sa zaljubljenim pogledom

sa tobom plesati tvoj oproštajni  tango

i praviti se

život je igra

 

ti ćeš stajati u  bijelom

putevima tvojim oditi

očeva  Grlica svija svoj dom

a njemu se srce kida.

 

 

Mila moja

ako vidiš suze u oku mom

pomisli da sam u sunce predugo gledao

ili me grize dim cigarete koje nema

ili   neku Grlicu

moju Tišinu snim

da mi bude lakši odlazak tvoj

ili rastanaka naš

to već svejedno je

 

 

Malena moja

sretno ti bilo

ne misli da se ja ovo opraštam od tebe

imam još malo nekog posla

ovdje

 

još riječi

nježnih i milosnih

ima u duši mojoj

onih što sam tebi pjevao

a ti se smijala

i nježila

 

riječi su čudne
samo klize
Miloj djevojčici
da ih čednošću svojom
oplemeni

Mila

Pjesme koje
ti poklanjam su slike života moga.
Ti odaberi najljepše

nosi ih životom svojim