Category Archives: Umjetnost

Ti ne voliš i ne žališ mene,

nisam više mio srcu tvom?

Gledajuć u stranu strast ti vene

sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,

riječi moje ni nježne, ni grube.

Kolike si voljela do sada?

Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela

ne srevši se sa plamenom tvojim.

Mnogima si na koljena sjela,

sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene

i ti sanjaš o drugome nekom,

ali ljubav prošla je i mene,

pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,

plahovita bješe ljubav vruća–

i ko što smo slučajno se sreli,

rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene

da prokockaš sve te tužne zore.

Tek ne diraj one neljubljene

i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći

u ljubavi, stojeći na cesti,

možda i ja onuda ću proći

i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći

ti ćeš glavom kimnuti mi lako.

“Dobro veče”, tiho ćeš mi reći.

“Dobro veče, miss”, i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,

duše bit će smirene posvema —

tko izgori, taj ne može planut,

tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.

Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.

Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.

Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.

I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i moj dom.

U prolece, u prolece kad vrbe zelene
i potok tece plavim nebom umiven,
u cvetovima kad mirisu magle;
u prolece, u prolece ruze uvele
zavoleh miris skriven.

U maju, nad srcem kad su mi se nagle,
sudjenice vile nisu umele
od ludosti da mi ga spasu.
U prolece,u prolece ja zavoleh
senke u necijem glasu.

U prolece, u prolece, tako je sudjeno,
srcu mom uvek ce ljudi da se cude
i zedji mu niko nece shvatiti.
O, zao mi je mladica koji me voleo bude
u prolece, jer ce patiti.

Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom

venula setna, zamišljena…

Na kraju uvela, i možda, nada mnom

lebdela već je senka njena.

No neprestupna crta stoji izmeđ nas:

zalud sam staru ljubav zvao,

s ravnodušnih sam usta čuo smrti glas,

ravnodušno ga saslušao.

I eto koga ljubih dušom svojom svom

s toliko teških žudnji, nada,

s toliko bolnoga tugovanja za njom

s toliko bezumlja i jada!

Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duši toj

za senku koju smrt mi uze,

za sećanje na život nepovratni moj,

ne nalazim ni bol ni suze.

Ja sam Carstvu u sutonu propadanja

gledam kako prolaze Varvari bijeli

i o tom sričem stih svoj neveseli

stilom što ga zlati sunce kad potanja.

Duša,s čame puste,presta da sanja.

Negdje tamo,vele,krvav boj se djeli.

Omništa ne moći,glasovi nam sveti,

ništa ne željeti od svog postojanja!

O,ništa ne htjeti,ni malko umrijeti!

Sve je popijeno!Smijeh,Batile ,gdje je?

Ah,proždrano,popijeno!A rečeno sve je!

Sam t apjesma koju već treba prezreti,

sam,i rob i svodnik što preziru uči,

sam,neka čama čudna što vas muči!

Ima muzike i muzike
ali ima one nebeskoj nalik
natjera da osjetiš prostranstvo
ljepotu neba
savršentvo tišine
neuslovljenu ljubav
što ka zemlji
ljudima hita
dok te ta ljubav
milost Božanska opija
uznaša
osjetiš se tako sitno
bespomočno
u grudima te nešto probada
stišće
pomoći nema
ne želiš je
suze same liju
riječi zahvale
i sedam kata nebeskih
neponovljivo
Tišinom  sniju
samo takva molitva se prima
u milosti svojoj
Stvoritelj se zato pobrinuo

Mazga, kralj i ja

umrećemo sutra..

Mazga od gladi,

kralj od dosade,

ja od ljubavi..

Parčić krede

na tabli dnevnoj

riše  imena naša,

vjetar u jablanima

zove nas po imenu:

mazga, čovjek, kralj..

Sunce Crne Krpe

već nam je izbrisalo imena,

svježa voda iz travnjaka,

pjesak iz peščanika,

ruža iz crvenog ružičnjaka,

put od kuće do škole

Mazga, kralj i ja

umrećemo sutra,

mazga od gladi

kralj od dosade

a ja od ljubavi..

pB

Poštovani!

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.

Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.

Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, žene,djecu, prirodu i boje.

Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.

Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.

Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.

U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.

Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.

Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.

Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Dopisano ,

Galerija Bosna zemlja Božije milosti , uz Božiju pomoć i dalje persitira uprkos kovidu , ekonomsko-materijalnog ataka na pučanstvo, uprskos ratova i zla bijede bogatih i sitih .

Umjetnost uvijek opstaje , kao jedina spona između ljubavi , dobrote , ljepote i nade u bolje sutra .

nekada

smo bili mladi

za ovom mašinom…

pili

pušili

kucali

bilo je to

najlepše

čudesno

vreme

i sad je

osim što sada

umesto

da idemo u susret

vremenu

ono ide u susret

nama

čineći da se svaka reč

utiskuje

u papir

jasno

brzo

teško

ispunjavajući

prostor

koji se zatvara.

Tamo gde je misao bez straha

i glava se drži uspravno,

gde je znanje besplatno,

gdje svet još nije polomljen u komade

tesnim poznatim zidovima,

tamo gdje reči izlaze iz dubine istine,

gde neumorna težnja pruža svoje ruke prema savršenstvu,

gdje bistra struja razuma još nije izgubila put

u turobnoj pustinji mrtvih navika,

tamo gdje je um vođen tvojom rukom

u uvek rastuću misao i akciju

u tom slobodnom raju, moj Oče,

probudi moju zemlju.