Category Archives: Umjetnost

U vrijeme kad se slavio moj rođendan,
bio sam sretan i nitko nije bio mrtav.
U staroj kući proslava mojeg rođendana bijaše nešto poput vjekovne predaje,
i radost sviju, i moja, bila je stanovita kao neka religija.

U vrijeme kad se slavio moj rođendan,
imao sam potpuno zdravlje što se sastojalo u tomu da ništa ne pojmim
da za obiteljski krug budem uman,
i da nemam nada koje su drugi imali za mene.
Kad dođe vrijeme da imam nade, ja ih više ne znadoh imati.
Kad dođe čas da gledam život, bijah izgubio smisao života.

Da, ono što bijah od pretpostavljenoga u pogledu sebe,
ono što bijah po srcu i rodbini,
ono što bijah u polupokrajinskim predvečerjima,
ono što bijah u ljubavi drugih i kao dijete,
ono što bijah – o, dragi Bože, ono što samo danas znam što bijah…

u kojoj je razdaljini!…
(Ne nahodim…)
Vrijeme kad se slavio moj rođendan!

Ono što sam danas poput vlage je u hodniku u dnu kuće,
što rađa plijesan po zidovima…
ono što sam danas
(i kuća onih što me ljubljahu trese se cijela od mojih suza ),
ono što sam danas, to je činjenica da su prodali kuću,
i da su svi mrtvi,
i da sam preživio sebe kao hladna šibica.

U vrijeme kad se slavio moj rođendan…
Kako sam to ljubio, kao osobu, ono vrijeme!
Tjelesna žudnja duše da se opet tamo nađe
u jednom putovanju metafizičkom i ćutilnom,
s dvojnošću mojega ja…
Jesti prošlost kao kruh izgladnjelog, bez okusa maslaca među zubima!

Vidim nekadašnje s jasnoćom što me osljepljuje za sve ono što je ovdje…
Prostrt stol s više stolnjaka, s boljim crtežima na posuđu, s više čaša,
kredenac s mnoštvom stvari – slatkišima, voćem i ostalim u sjeni namještaja-
stare tetke, razni rođaci, i sve to radi mene,
u vrijeme kad se slavio moj rođendan…

Zaustavi se srce!
Ne misli! Pusti glavu da misli!
O, moj Bože, moj Bože, moj Bože.
Danas više nemam rođendana.
Trajem.
Moji se dani zbrajaju.
Bit ću star kad to budem bio.
Ništa više.
Bijes što nisam ponio u džepu ukradenu prošlost!…

Vrijeme kad se slavio moj rođendan!…

Sve do linije ekvatora bila je zima
Sada je ljeto
Kapetan je postavio bazen na gornju palubu
Ronim plivam plutam
Više ne pišem
Dobro je živjeti

Na mojem su kamenu uklesali riječi:
“Život mu bješe blag,
A sastojci u njemu tako izmiješani
Da bi se priroda mogla uspraviti
I cijelom svijetu reći –
To je bio čovjek.”
Smješkaju se oni, koji su me znali,
Dok čitaju tu praznu retoriku.

Moj je epitaf morao glasiti:
“Život prema njemu nije bio blag,
A sastojci u njemu tako izmješani
Da je vodio protiv života rat
U kojem pade.”
Dok živjeh, ne mogoh izaći na kraj
Sa jezicima klevetničkim,
Mrtav se moram podvrći epitafu
Što ga je neka budala uklesala.

 

Piši mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi šaljes neka bude posljednje večernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.

Jutros su opet pisali nešto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
Najveći uticaj na mene izvršila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su prećutali, jer, zaboga, koga se to tiče.

Koga se tiče to što si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i poprijeko.
Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom “Ko je ko”

Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijeće u vazi.
Tvoje oči su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

 

Hoće li zbilja doći „Zora“?

Zar takvo nešto ko Dan ima?

Bih li ga vidjela s planina

Da visinom sam – ista s njima?

Ima li perje kao Ptica?

Ima li noge ko Lopoči?

Je li rođen u krajevima

Koje mi nisu vidjele oči?

O Učenjače! O Mornaru!

O Mudrače sa neba, kaži!

Gdje da maleni Hodočasnik

Mjesto s imenom „Zora“ traži?

 

Tvoje bistro oko je jedna apsolutno divna stvar.
Želim ga ispuniti bojom i patkama,
Novim zoološkim vrtom

Čija imena ti izmišljaš
Proljećna pahuljica, Indijanska lula,
Mala

Stabljika bez neravnine,
Jezerce u koje bi slike
Bile velike i klasične

Ne ovo mučno
Svijanje ruku, ovaj mračan
Strop bez zvijezde

Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kažu, draga, da te silno volim,

U trenutku svakom da se za te molim

I da ti u stabla urezujem ime

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh krša,

Tamo gdje u grmu proljeće leprša

I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,

Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,

Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,

I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna;

Ona samo plamti, silna, neoprezna,

Niti mari, draga, da stihove piše!

Srediti život u volji i djelatnosti,
to ću smjesta učiniti, kao što vazda žuđah, s istim
ishodom;
lijepo je imati jasnu odluku, čvrstu samo u jasnoći,
napraviti nešto!

Spremit ću kovčege za Konačnost!
Ustrojiti Alvara de Campos,
a sutra ostati na istom gdje bijah prekjučer – prekjučer
što vječito traje…
Smiješim se od unaprijedne spoznaje da neću biti ništa.
Barem se smiješim; smiješiti se nekog vraga znači…
Svi smo mi romantički proizvodi…
A da nismo romantički proizvodi, možda ne bismo bili
ništa.
Tako se stvara literatura.
Bozi Sveti, tako se stvar život!

Drugi su također romantični,
drugi također ne ostvaruju ništa, i bogati su i siromašni,
drugi također provode život gledajući kovčege koje valja
spremiti,
drugi također spavaju uz poluzgotovljene rukopise
drugi su također isto kao ja.
Ulična prodavačice, što izvikuješ svoju ponudu kao
nehotičnu himnu,
zupčasti kotačiću u urarstvu političkog gospodarstva,
sadašnja i buduća majko poginulih da bi se oljuštila
Carstva,
tvoj glas stiže do mene poput poziva za nigdje, poput
tišine života…
Svrćem oči s rukopisa koje mislim srediti na prozor
odakle ne vidjeh prodavačicu što sam je čuo,
a moj smiješak, još nedovršen, poprima metafizičku
kritičnost.
Razuvjerih se u sve bogove ispred ureda za sređivanje,
gledah u lice sve sudbine iz zabave što sam slušao
izvikivanje,
a moj je umor starinski čamac što trune na pustu žalu,
a kako je to slika jednog drugog pjesnika, zatvaram
ured, zatvaram pjesmu…
Poput nekog boga, nisam sredio ni jedno ni drugo.

1¹Poglavlje

PROSLOV: ČEŽNJA ZA ZARUČNIKOM

Salomonova
Pjesma nad pjesmama
²

Zaručnica

Poljubi me poljupcem usta svojih,
ljubav je tvoja slađa od vina.
³ Miris najboljih mirodija,
ulje razlito ime je tvoje,
zato te ljube djevojke.
⁴ Povuci me za sobom, bježimo!
Kralj me uveo u odaje svoje.

Zbor djevojaka

Igrat ćemo se i radovati zbog tebe,
slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino.
Pravo je da te ljube.
⁵

PJESMA PRVA: PRVI SUSRET

Zaručnica

Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske,
kao šatori kedarski,
kao zavjese Salomonove.
⁶ Ne gledajte što sam garava,
to me sunce opalilo.
Sinovi majke moje rasrdili se na mene,
postavili me da čuvam vinograde;
a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.

⁷ Reci mi, ti koga ljubi duša moja,
gdje paseš,
gdje se u podne odmaraš,
da ne lutam, tražeći te,
oko stada tvojih drugova.
⁸

Zbor djevojaka

Ako ne znaš, o najljepša među ženama,
izađi i slijedi tragove stada
i pasi kozliće svoje
oko pastirskih koliba.
⁹

Zaručnik

Usporedio bih te s konjima
pod kolima faraonovim,
o prijateljice moja.
¹⁰ Lijepi su obrazi tvoji
među naušnicama,
vrat tvoj pod ogrlicama.
¹¹ Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice
s privjescima srebrnim.
¹²

Dijalog zaručnice i zaručnika

– Dok se kralj odmara
na svojim dušecima,
(tada) nard moj miriše.
¹³ Dragi mi je moj stručak smirne
što mi među grudima počiva.
¹⁴ Dragi mi je moj grozd ciprov
u vinogradima engedskim.

¹⁵ – Gle, kako si lijepa, prijateljice moja,
gle, kako si lijepa,
imaš oči kao golubica.

¹⁶ – Gle, kako si lijep, dragi moj,
gle, kako si mio.
Zelenilo je postelja naša.

¹⁷ – Grede kuća naših cedri su,
a natkrovlje čempresi.

¹ – Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
² – Što je ljiljan među trnjem,
to je prijateljica moja
među djevojkama.

³ – Što je jabuka među šumskim stablima,
to je dragi moj među mladićima;
bila sam željna hlada njezina i sjedoh,
plodovi njeni slatki su grlu mome.

⁴ Uveo me u odaje vina
i pokrio me zastavom ljubavi.
⁵ Okrijepite me kolačima,
osvježite jabukama,
jer sam bolna od ljubavi.

⁶ Njegova mi je lijeva ruka pod glavom,
a desnom me grli.
⁷ – Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas
srnama i košutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju
dok sama ne bude htjela!
⁸

PJESMA DRUGA: UZAJAMNA LJUBAV RASTE

ZARUČNIK TRAŽI ZARUČNICU

Zaručnica

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,
prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

⁹ Dragi je moj kao srna,
on je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

¹⁰ Dragi moj podiže glas i govori mi:
»Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
¹¹ jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
¹² Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
¹³ Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi.
¹⁴ Golubice moja, u špiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.«

¹⁵ Pohvatajte lisice, male lisice
što oštećuju vinograde,
naše vinograde u cvatu.
¹⁶ Dragi moj pripada meni,
a ja njemu,
on pase među ljiljanima.

¹⁷ Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
vrati se, dragi moj:
budi lagan kao srna,
kao lane na gori Beteru.

3¹

ZARUČNICA TRAŽI ZARUČNIKA

Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja,
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
² Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla.

³ Sretoše me čuvari koji grad obilaze:
»Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?«

⁴ Tek što pođoh od njih,
nađoh onoga koga ljubi duša moja.
Uhvatila sam ga i neću ga pustiti,
dok ga ne uvedem u kuću majke svoje,
u ložnicu roditeljke svoje.
⁵

Zaručnica

Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
srnama i košutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju
dok sama ne bude htjela!
⁶

PJESMA TREĆA: ZARUČNICU DOVODE ZARUČNIKU

Pjesnik

Što se to diže iz pustinje kao stup dima
iz kâda smirne i tamjana
i svih prašaka mirodijskih?

⁷ Gle, to je nosiljka Salomonova,
oko nje šezdeset kršnih momaka
između najkršnijih u Izraelu.
⁸ Svi su vični mačevima,
za rat su izvježbani,
svakome je sablja o boku
zbog opasnosti noćnih.

⁹ Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon
od drveta libanskoga.

¹⁰ Stupove je napravio od srebra,
naslon od zlata,
sjedište od grimiza,
unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih.

¹¹ Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona
pod dijademom kojim ga mati ovjenčala
na dan svadbe njegove,
na dan radosti njegova srca.

Zaručnik

Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica
(kad gledaš) ispod koprene.
Kosa ti je kao stado koza
što izađoše na brdo Gilead.

² Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih
kad s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.

³ Usne su tvoje kao trake od grimiza
i riječi su tvoje dražesne,
kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom.

⁴ Vrat ti je kao kula Davidova,
za obranu sagrađena:
tisuću štitova visi na njoj,
sve oklopi junački.

⁵ Tvoje su dvije dojke
kao dva laneta, blizanca košutina,
što pasu među ljiljanima.

⁶ Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
poći ću na brdo smirne,
na brežuljak tamjana.

⁷ Sva si lijepa, prijateljice moja,
i nema mane na tebi.
⁸

Razgovor zaručnika i zaručnice

Pođi sa mnom s Libana,
nevjesto, pođi sa mnom s Libana.
Siđi s vrha Amane,
s vrha Senira i Hermona,
iz lavljih špilja,
s planina leopardskih.

⁹ Srce si mi ranila,
sestro moja, nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.

¹⁰ Kako je slatka ljubav tvoja,
sestro moja, nevjesto!
Slađa je ljubav tvoja od vina,
a miris ulja tvojih ugodniji
od svih mirisa.

¹¹ S usana tvojih, nevjesto, saće kapa,
pod jezikom ti je med i mlijeko,
a miris je haljina tvojih
kao miris libanski.

¹² Ti si vrt zatvoren,
sestro moja, nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
¹³ Mladice su tvoje vrt mogranja
pun biranih plodova:
¹⁴ nard i šafran,
mirisna trska i cimet,
sa svim stabljikama tamjanovim,
smirna i aloj s najboljim mirisima.
¹⁵ Zdenac je u mom vrtu,
izvor žive vode
koja teče s Libana.
¹⁶

Zaručnica

Ustani, sjevernjače,
duni, južni vjetre,
duni nad vrtom mojim,
neka poteku njegovi mirisi.
Neka dragi moj dođe u vrt svoj,
neka jede najbolje plodove u njemu.

5¹

Zaručnik

Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto,
berem smirnu svoju i balzam svoj,
jedem med svoj i saće svoje,
pijem vino svoje i mlijeko svoje.
Jedite, prijatelji,
pijte i opijte se, mili moji!
²

PJESMA ČETVRTA: ZARUČNIČINA LJUBAV NA KUŠNJI

Zaručnica

Ja spavam, ali srce moje bdî.
Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca:
»Otvori mi, sestro moja,
prijateljice moja,
golubice moja, savršena moja,
glava mi je puna rose
a kosa noćnih kapi.«

³ »Svukla sam odjeću svoju,
kako da je odjenem?
Noge sam oprala,
kako da ih okaljam?«

⁴ Dragi moj promoli ruku kroz otvor,
a sva mi utroba uzdrhta.
⁵ Ustadoh da otvorim dragome svome,
a iz ruke mi prokapa smirna
i poteče niz prste na ručku zavora.

⁶ Otvorih dragome svome,
ali on se već bijaše udaljio i nestao.
Ostala sam bez daha kad je otišao.
Tražila sam ga, ali ga nisam našla,
zvala sam, ali nije se odazvao.
⁷ Sretoše me čuvari koji grad obilaze,
tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina.

⁸ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ako nađete dragoga moga,
što ćete mu reći?
Da sam bolna od ljubavi.
⁹

Zbor djevojaka

Što je tvoj dragi bolji od drugih,
o najljepša među ženama,
što je tvoj dragi bolji od drugih
te nas toliko zaklinješ?
¹⁰

Zaručnica

Dragi je moj bijel i rumen,
ističe se među tisućama.

¹¹ Glava je njegova kao zlato,
zlato čisto,
uvojci kao palmine mladice,
crne poput gavrana.

¹² Oči su njegove kao golubi
nad vodom potočnom;
zubi mu kao mlijekom umiveni,
u okvir poredani.

¹³ Obrazi su njegovi kao lijehe
mirisnog bilja,
kao cvijeće ugodno,
usne su mu ljiljani
iz kojih smirna teče.

¹⁴ Ruke su mu zlatno prstenje
puno dragulja,
prsa su njegova kao čista bjelokost
pokrita safirima.

¹⁵ Noge su mu stupovi od mramora
na zlatnom podnožju.
Stas mu je kao Liban,
vitak poput cedra.
¹⁶ Govor mu je sladak
i sav je od ljupkosti.
Takav je dragi moj,
takav je prijatelj moj,
o kćeri jeruzalemske.

6¹

Zbor djevojaka

Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama?
Kuda je zamakao dragi tvoj,
da ga tražimo s tobom?
²

Zaručnica

Dragi je moj sišao u svoj vrt
k lijehama mirisnog bilja
da pase po vrtovima
i da bere ljiljane.

³ Ja pripadam dragome svome,
dragi moj pripada meni,
on pase među ljiljanima.
⁴

PJESMA PETA: PRISTALOST I RADOSTI ZARUČNICE

Zaručnik

Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa,
krasna si kao Jeruzalem,
strašna kao vojska pod zastavama.

⁵ Odvrati oči svoje od mene
jer me zbunjuju.
Kosa je tvoja kao stado koza
koje silaze s Gileada.

⁶ Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih
kada s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.

⁷ Kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom.

⁸ Ima šezdeset kraljica,
osamdeset inoča,
a djevojaka ni broja se ne zna.

⁹ Ali je samo jedna golubica moja,
savršena moja,
jedina u majke, izabrana
u roditeljke svoje.
Vidjele su je djevojke
i nazvale je blaženom,
a kraljice i inoče
hvale su joj izrekle.

¹⁰ Tko je ova koja dolazi
kao što zora sviće,
lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce,
strašna kao vojska pod zastavama?

¹¹ Siđoh kroz nasade oraha
da vidim mladice u dolinama,
da pogledam pupaju li vinogradi,
cvatu li mogranji.

¹² Ne znam kako,
tek želja moja pope me
na kola naroda mog kneževskog.

7¹

Zbor djevojaka

Vrati se, Sulamko, vrati se,
vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki
koja pleše u dva zbora?
²

Zaručnik

Kako su krasni koraci tvoji u sandalama,
kćeri kneževska!
Pregibi su bokova tvojih kao grivne
stvorene rukom umjetnika.

³ Pupak ti je kao okrugla čaša
koja nikad nije bez pića.
Trbuh ti je kao stog pšenice
ograđen ljiljanima.

⁴ Dvije su dojke tvoje
dva laneta, blizanca košutina.
⁵ Vrat je tvoj kao kula bjelokosna.
Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu
kod vrata batrabimskih.
Nos ti je kao kula libanska
što gleda prema Damasku.

⁶ Glava je tvoja kao brdo Karmel,
a kosa na glavi kao purpur
i kralj se zapleo u njene pletenice.
⁷ Kako si lijepa i kako si ljupka,
o najdraža, među milinama!

⁸ Stas je tvoj kao palma,
grudi su tvoje grozdovi.
⁹ Rekoh: popet ću se na palmu
da dohvatim vrške njezine,
a grudi će tvoje biti
kao grozdovi na lozi,
miris daha tvoga kao jabuke.
¹⁰ Usta su tvoja kao najbolje vino.

Zaručnica

Koje odlazi ravno dragome mome
kao što teče na usnama usnulih.

¹¹ Ja pripadam dragome svome
i on je željan mene.

¹² Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja,
noćivat ćemo u selima.
¹³ Jutrom ćemo ići u vinograde
da vidimo pupa li loza,
zameće li se grožđe,
jesu li procvali mogranji.
Tamo ću ti dati ljubav svoju.

¹⁴ Mandragore šire miris,
u našim kućama ima svakog voća,
novoga i starog,
za te sam ga čuvala, o najdraži moj!

8¹ O, da si mi brat,
da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani,
poljubila bih te
i nitko me zato ne bi prezirao.

² Povela bih te
i uvela u kuću majke svoje
koja me odgojila,
pojila bih te najboljim vinom
i sokom od mogranja.

³ Njegova mi je lijeva ruka pod glavom,
a desnom me grli.

⁴ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ne budite, ne budite ljubav moju,
dok sama ne bude htjela!
⁵

POBJEDA I TRAJNOST LJUBAVI

Zbor djevojaka

Tko je ta što dolazi iz pustinje,
naslonjena na dragoga svoga?

Zaručnik

Probudio sam te pod jabukom
gdje te mati rodila,
gdje te na svijet dala
roditeljka tvoja.
⁶

Zaručnica

Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt,
a ljubomora tvrda kao grob.
Žar je njezin žar vatre
i plamena Jahvina.
⁷ Mnoge vode ne mogu
ugasiti ljubav
niti je rijeke potopiti.
Da netko daje za ljubav
sve što u kući ima,
taj bi navukao prezir na sebe.
⁸

DODACI

Braća zaručnice

Imamo malu sestru
koja još nema grudi,
što ćemo činiti sa svojom sestrom
kad bude riječ o njoj?
⁹ Ako bude poput zida,
sagradit ćemo na njemu
krunište od srebra;
ako bude poput vratâ,
utvrdit ćemo ih cedrovim daskama.
¹⁰

Zaručnica

Ja sam zid i grudi su moje kule:
tako postadoh u očima njegovim
kao ona što nađe smirenje.
¹¹

Braća zaručnice

Salomon ima vinograd
u Baal Hamonu,
dao ga je čuvarima
i svaki mora donijeti za urod
tisuću srebrnjaka.
¹²

Zaručnica

Moj vinograd je preda mnom:
tebi, Salomone, tisuća,
a dvjesta onima što čuvaju plodove.
¹³

Zaručnik

O ti, koja boraviš u vrtovima,
drugovi slušaju glas tvoj,
daj da ga i ja čujem!
¹⁴

Zaručnica

Pohitaj, mili moj,
budi kao srna i kao jelenče
na gorama mirisnim!