Category Archives: Umjetnost

No comments

Cecilia Meireles – Pjesma nježnosti

  By Magazin, Umjetnost

 

Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna od  svile,
da ti prinesu haljine čarobne legende.

Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje otvorene sjale danju i noću,
I zagledane bi bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što okrunjen je sunčevom vatrom.

Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečane utjehe za tvoje nježnosti.

Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u kasnim ljetima
koja bi pjevala ritualu vrlo bliskom smrti.

Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali nisam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neugasla da postojim.

I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.

















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Desanka Maksimovic – Po rastanku
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						




 


Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, –
reci, da l’ te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?


Reci mi sad, kada me ne volis vise;
kad ti se prosloj ruga nova sreca;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca –
reci, da l’ te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?


Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre,
ti si mi tada reci mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa rec i dve.


Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
bese drag,
pa iza svega sto si mi rek'o
katkad surovo, kadkad meko,
ostao je trag.


Sad srce moje bije tise:
vec manje volim, a znam vise
nego pre;
vec sad mi ne bi reci mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa rec i dve.


I kad bi danas prisao meni
i hteo reci davno receni’
buditi draz,
u srcu mome saptao bi neko:
da sve sto si mi ikada rek'o,
bila je laz.






 Pročitajte više…

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Marina Cvjetajeva – Židovima
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Tko nije gazio ili zalijevao,
Jasenova cvijeta i lista!
Jedino što je odolijevalo
Vremenima nakon Krista:


Izraele! Sada drugo predstoji
Kraljevstvo tvoje. Baš svi novci
Plaćeni su krvlju: Heroji!
Izdajice! Proroci! Trgovci!


U svakom, kad uz svjetlost ugarka
Zlatnike broji iz ruke,
Isus jasnije govori nego kod Marka,
Mateja, Ivana i Luke.


Od jednoga do drugog kraja zemlje
Svud su raspela ista.
S posljednjim tvojim sinom, Izraele,
Zauvijek ćemo sahraniti Krista!


13. listopada 1916.


*















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Paul Celan    – Cvijet
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Kamen.
Kamen u zraku, njega sam slijedio.
Tvoje oko, slijepo kao kamen.


Bili smo
ruke,
iscrpli smo do dna pomrčinu, našli smo
riječ, što podigla se s ljetom:
cvijet.


Cvijet – slijepa riječ.
Tvoje oko i moje oko:
brinu se
za vodu.


Rast.
Stijenka srca oko stijenke srca
dolistava.


Još riječ, poput ove, i tučak
se njišu u slobodi.


 




















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Sophia de Mello Breyner – Da bih s tobom prošla
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Da bih s tobom prošla pustopoljine ovog svijeta
Da bismo se zajedno suprostavili užasnoj smrti
Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah
Pošla sam uporedo s tvojim koracima


Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
Svoju brzu noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih đardine raja


Tako bijah na svijetu bez velova krutog dana
Bez ogledala vidjeh da sam naga
A pustinja je zvala vrijeme


Zbog toga si me svojim dodirima odjenuo
I naučih živjeti snagom vjetru.




















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Puškin – Zimsko jutro
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 




 


Jutro je. Oštar mraz spalio zeleno lisje,


A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni,


I sniski, trščani krov, u daljini gube se brezi


I kruže vidokrug tavni.


 


U selu vlada mir. Još niko ustao nije,


A budan petao već, živosno lupnuvši krilom,


Pozdravlja zimski dan i zvučnim remeti glasom


Taj mir u času milom.


 


Il’ kadkad samo tek zviždanje jasno se čuje


I težak, promuko glas. To lovac prolazi selom,


I brže mameći pse, poguren u polje žuri,


Pokriven koprenom belom.


 


Svuda je pustoš i mir. Noćna se kandila gase


A sveži, jutarnji dah, preleće doline mirne,


I šum se razleže blag, kad svojim studenim krilom


U gole grančice dirne…