Category Archives: Umjetnost

Gledam lakomim očima put mora,
Stvor na obali, uz zemlju pribijen…
Nad nebom stojim – ko ponad ponora –
A poletjeti u azur mi nije.

Potčinit il se bunit – ne umijem,
Bog blizu, al se ne mogu da molim…
Bez smjelosti da živim il mrijem,
Hoću ljubavi – ne mogu da volim.

Ja pružam ruke ka suncu, i tamo
Vidim blijedih oblaka zavjesu…
Znam, čini mi se, istinu – i samo
Riječi za nju meni neznane su.

Čujem,
Na trgovima se o meni priča da lošije spavam,
Moji se neprijatelji, kažu, kuće,
Moje žene oblače svoje lepe haljine,
U mom hodniku čekaju ljudi
Za koje se zna da su  pažljivii prema unesrećenim.

Uskoro
Sazneće se da više ništa ne jedem,
Ali da nosim nova odjela,
A najgore je: i sam
Opažam da sam nasprama ljudi
Postao osorniji.

pB

Tebi, izviždanoj, praćenoj kikotom topova,
tebi, koju rani bajoneta ogovaranje zlo,
ushićeno uznosim nad lebdećim psovkama
ode svečano „O“!

O, zverinja!
O, detinjska!
O, petparačka!
O, velika!
Kakva ti imena još nisu doneli?
I koji ćeš još lik uzeti, dvolika?
Oblik građevine skladne il’ ruševina gomile?

Mašinovođi – što je obasut prašinom ugljenom,
rudaru – što probija slojeve ruda,
ti kadiš, kadiš rečju oduševljenom
u slavu čovekova truda.

A sutra hram Blaženog
ukrase svoga krova uzalud uznosi,
milosti željan – tvoji šestopalačni,
poput veprova ruše vekove Kremlja.

„Slava“ na predsmrtnom putovanju cvili bono.
Cik sirena – ko da se prigušeno plače.
Ti šalješ mornare na krstaricu što tone,

Danas sam u vlaku sreo
genijalca
u dobi od oko 6 godina,
sjedio je pokraj mene
i kako je vlak
jurio usporedno s obalom
stigli smo do oceana
i tada me je on pogledao
i rekao:
nije lijep

bilo je prvi put da sam to
i sam
spoznao.

Riječi možeš prosipati pred svima.

Nije bitno.

Riječi su jeftine.

Tišine…

E, tišine ne možeš poklanjati svima.

U tišine stanu neki pogledi,neki uzdasi, neki otkucaji.

Tišine ne lažu.lli ih osjetiš ili progovoriš.

Tišinom srca pričaju.

Ko ne razumije tvoje tišine,ni riječi neće nikada.

Svakog dana u sedmici

Zimi i u jesen

Po nebu Pariza

Fabrički odžaci bljuju sivi dim

A proljeće nailazi sa cvijetom za cvijetom

Pod ruku s lijepom djevojkom

Suncokret suncokret

Ime je cvijeta

Nadimak djevojke

Koja nema drugo ime pa čak ni prezime

Ali igra na raskršću

Belvila i Sevilje

Suncokret suncokret suncokret

Valcer se čuje sa raskršča

Divni dani su prošli

I lijepi život sa njima

Genije Bastilje puši finu cigaru

Na zaljubljenom nebu

Na nebu Sevilje na nebu Bastilje

Il’ na svejedno kojem

Suncokret suncokret

Ime je cvijeta

Nadimak djevojke

Kod ulaza u Rastušje, na breščiću,

od hiljadu devesto i devetnaeste,

na gvozdenom crnom križu

visi Naš Gospodin Isus

srebrnom bojom namaljan.

Zimi je sav u ledenicama,

ljeti ga nebesko sunce žeže:

Kad se za nj, s kiša, uhvati rđa,

on ponovo bude premaljan bojom

zlatnom, srebrnom.

A ja?…Uvijek bih dolazeći

u Rastušje, pri povratku

iz daleka grada, tužan, svite glave,

pred srebrnim Gospodinom

s pobožnošću skinuo šešir…kad bih ga imao.

Provest ću sutra misleći o prekosutra,
tako će biti moguće; ali danas ne…
Ne, danas ništa; danas ne mogu.
Zbrkana ustrajnost moje objektivne subjektivnosti,
san mojega stvarnog života, umetnutog,
zamor unaprijedni i beskonačni,
zamor svemirski da bi se ukrcao u tramvaj …
ta vrsta duha…
Prekosutra samo…
Danas se želim pripraviti,
želim se pripraviti da sutra mislim na slijedeći dan…
On je odlučan.
Sutra je dan nauma.
Sutra ću sjesti u uredovnicu da osvojim svijet;
ali ću svijet osvajati samo prekosutra…
Dolazi mi želja da zaplačem,
dolazi mi želja da zaplačem gorko i smjesta, u nutrini…

Ne tražite da znate više, to je tajna, neću reći.
Prekosutra samo…
Kad sam bio dijete, nedjeljni me je cirkus zabavljao čitav tjedan.
Danas me samo zabavlja nedjeljni cirkus čitavog tjedna djetinjstva…
Prekosutra ću biti drugi.
Moj će život postati slavodobitnim,
sve moje stvarne odlike pametnoga, odgojenoga, uporabivoga stvorenja
bit će prizvane službenim nalogom…
Ali nalogom od prekosutra…
Danas želim spavati, sastavit ću ga prekosutra…
Koja je, za danas, predstava što će mi ponoviti djetinjstvo?
Čak i ulaznice da kupim sutra,
jer je zapravo.prekosutra dobra predstava …
Prije, ne…

Prekosutra ću imati javan stav što ću ga sutra izučavati.
Prekosutra ću naposljetku biti ono što danas ne mogu nikako biti.
Prekosutra samo….
Spava mi se kao psu lutalici na hladnoći.
Spava mi se veoma.
Sutra ću ti zboriti riječi, ili prekosutra…
Da, možda samo prekosutra
Budućnost…
Da, budućnost

Tamnooka, o ,ženo mojih snova,
U sandalama od slonovače,
Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama,
Nitko s hitrim nogama.
Ne nađoh te pod šatorima, u tami prigušenoj
Ne nađoh te na studencu između žena s vrčevima.
Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore;
Tvoje lice kao rijeka obasjana.
Bijela kao badem ramena su tvoja;
Kao mlad badem očišćen.
Ne čuvaju te eunusi; ni rešetke od bakra.
Tirkiz pozlaćen i srebro krase odmorište tvoje.
Smeđa halja zlatom protkana
Skupljena oko tvog tijela,
O Nathat-Ikanaie,”Stablo na rijeci”
Kao potočić među rogozom,na meni su tvoje ruke:
A prsti tvoji k’o rijeka sleđena.
Tvoje su djevice bijele kao oblutak;
Njihov poj te okružuje
Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama;
Nitko s hitrim nogama.