Category Archives: Muzička sehara

Hallelujah

I heard there was a secret chord

That David played, and it pleased the lord

But you don't really care for music, do ya?

Well, it goes like this

The fourth, the fifth

The minor fall and the major lift

The baffled king composing hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Well, your faith was strong but you needed proof

You saw her bathing on the roof

Her beauty and the moonlight overthrew ya

She tied you to her kitchen chair

She broke your throne and she cut your hair

And from your lips she drew the hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Well, maybe there's a God above

But all I've ever learned from love

Was how to shoot somebody who'd out drew ya

And it's not a cry that you hear at night

It's not someone who's seen the light

It's a cold and it's a broken hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Alelujah

Čula sam da postoji tajni akord

Koji je svirao David a voleo Gospod

Ali ti ne mariš mnogo za muziku, zar ne?

Ovako ide

Četvrti, peti,

Mol pada, dur uzleti

Zbunjeni kralj komponuje Aleluja

Aleluja

Aleluja

Aleluja

Aleluja

Tvoja vera beše jaka ali ti je dokaz trebao

Onda si je na krovu kako se kupa ugledao

Njena lepota i mesečina te opčiniše

Vezala te

Za kuhinjsku stolicu

Razbila ti tron, odsekla ti kosu,

I iz tvojih usta izmamila Aleluja

Dušo, i ranije sam živjela ovde

Znam ovu sobu, hodala sam po ovom podu

Živjela sam sam pre nego što sam te srela

Na mermernom ulazu tvoja zastava stoji

Nije ljubav neki marš vojni

Hladno je to i slomljeno Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja

Bilo je perioda kad si mi pričao

Šta se zaista tu događa

Ali sad mi više ništa ne govoriš, zar ne?

Sećam se

Kad se doselih kod tebe

I sveta golubica doseliti se htjede

I svaki dah naš beše Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja

Možda Bog postoji negde tamo

Ali ja sam u ljubavi naučila samo

Da ranim svakog ko tebe raniti hoće

I to što čuješ noću

To plač nije

Onoga koji prosvetljenje doživeo je

To je hladno i slomljeno Aleluja

Hallelujah, Hallelujah

Hallelujah, Hallelujah

Kažeš da sam uzalud uzela ime

Ja čak ni ne znam koje je

Ali i da jesam, šta to tebi stvarno znači?

Bljesak svetlosti je

U svakoj reči

Ma koju god da čuo si

Svetu ili onu slomljenu Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja

Dala sam sve od sebe, nije to bilo mnogo,

Pokušah da dodirnem jer da osetim nisam mogla

Istinu ti rekoh, nisam došla da te lažem

I iako je sve

Krenulo na loše

Ja staću pred tog Gospodara pesme,

A na mojim usnama biće samo Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja….

“Sultans Of Swing”

You get a shiver in the dark,

It's a raining in the park but meantime-

South of the river you stop and you hold everything

A band is blowing Dixie, double four time

You feel alright when you hear the music ring

Well now you step inside but you don't see too many faces

Coming in out of the rain they hear the jazz go down

Competition in other places

Uh but the horns they blowin’ that sound

Way on downsouth

Way on downsouth

Check out Guitar George, he knows-all the chords

Mind he's strictly rhythm he doesn't want to make them cry or sing

They said an old guitar is all, he can afford

When he gets up under the lights to play his thing

And Harry doesn't mind, if he doesn't, make the scene

He's got a daytime job, he's doing alright

He can play the honky tonk like anything

Savin’ it up, for Friday night

With the Sultans

We're the Sultans of Swing

Then a crowd a young boys they're a foolin’ around in the corner

Drunk and dressed in their best brown baggies and their platform soles

They don't give a damn about any trumpet playin’ band

It ain't what they call rock and roll

Then the Sultans

Yeah the Sultans they play creole, creole

And then the man he steps right up to the microphone

And says at last just as the time bell rings

Goodnight, now it's time to go home

And he makes it fast with one more thing

We are the Sultans

We are the Sultans of Swing

Sultani svinga

Dobijaš krhotinu u mraku

ali u međuvremenu kiši u parku

južno od rijeke ti zastaneš i držiš sve

bend je zasvirao Diksi dva dva četiri

osjećaš se dobro kada čuješ tu muziku kako zvuči

Dobro,sada stepuješ unutra ali ne vidiš mnogo lica

Odlaze van kiše jer  đez svira dolje

natječaj je na drugom mjestu

o,zvučnui lijevak je zahvatio ovu pjesmu

Putuje dole   na jug putuje dole  na jug

Ti  ne provjeravaš Gitar Đorđa on zna sve akorde

Misliš on je sami ritam i ne želi praviti žaliopojku ili poskočicu

Lijevoručna stara  gitara je sve što on sebi može priuštiti

kad se uzdigne iznad svjetla da svira ovu stvar

I Hari ne misli da pravi scene

on je dobio dnevni posao i čini se u redu

on može  svirati u svakom cantri baru

spašavajući mu petak naveče

sa Sultanima  Sultanima svinga

Obračun mladih ljudi njihove budalaštine okolo ugla

pijani i upakovani u najbolje smeđu ambalažu i đon za podijum

oni ne daju pet para za bilo kakvu svirku benda

To nije ono što oni zovu rok'n'rol

I Sultani,da Sultani sviraju kreolski kreolski

Tada čovjek koji je ukorak sa  mikrofonom

kaže sada je vrijeme za fajront

Laku noć vrijeme je da se pođe kući

i pravi oproštaj sa jedinom mogućom pjesmom

Mi smo sultani mi smo sultani Swinga (opijanja)

Zovi me Šošani,zovi me Šošana

Zovi me dragi,čekam ja

Drhtim od čeznje sva

Zovi me Šošani,zovi me Šošana

Zovi me dragi,čekam ja

Drhtim od čeznje sva

Tiho te pusta noć,

Veče je sumrak plav

Drveće,trava i svaki cvet

Mirisom mame nas

Nežno ću kao list

Da prođem kroz tvoje sne

Blago ću kao ružin cvet

Ljubiti usne te

Dugo će ova noć

Sva čudna i puna sna

S vetrom da šapčeš Šošani

Šaptaće Šošana

Šaptaće Šošana

Šaptace Šošana

Šaptaće Šošana

Muzika stara

Poljubac i pobjeglo proljeće

Streha na kraju grada

Potrazi me u predgradju

Ova dvorista, puna neba i ptica

udju ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostanu

Potrazi me u predgradju

na ulici, na raskrscu

gdje mi je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljece dotaklo usne

i pobjeglo

Potrazi me u predgradju

kraj vlakova sto prolaze

bit cemo sami u svitanje dana

bit cemo sami u pjesmama ptica

ko nekada

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca

cekaju vjetar da nekuda plove

cujes li, nase nas predgradje zove

traze te kuce i ulice stare

Potrazi me u predgradju

poljubi me u sjecanju

bar onih sati kad ostanes sam

ako me sada jos imalo volis

potrazi me

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja

al’ pamtis strehu na kraju grada

bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata

bila sam s tobom sretna ko nikad

Potraži me u predgrađu..

Across from me, on the bus this afternoon

A girl of age ninety, eyes of blue

Peering out from a body changed too soon

I saw the girl so charming in her youth

Her hat reveals a woman of taste

Now just to get off this bus is a torturous fate

She'll slowly make the way back to her place

An apartment where no one awaits

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes you are my last witnesses now

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes tell me what you wanted to be

When you grew up

Blue eyes once reflected in her mother's gaze

On those summers as a child by the lake

Blue eyes saw love's first embrace

The boy down the road

I wonder if he's alive today

Young girls go laughing past on the road

No one pays attention to the old

But at least we know justice will be served

In the end everyone gets their turn

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes you are my last witnesses now

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes tell me what you wanted to be

When you grew up

Plave oči se ne mjenjaju

Preko puta mene, u autobusu ovog popodneva

Djevojka dobi od devedeset, oči plave

Vireći iz tijela koje se tek mijenja

Vidio sam djevojku, tako očaravajuću u njenoj mladosti

Njezin šešir otkriva ženu od okusa

Sada samo  treba sići sa ovog  autobusa   krivudave sudbine

Ona će polako vratiti   natrag na svoje mjesto

U stan u kojem je  nitko ne očekuje

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči mi govore što želiš biti

kad odrasteš

Plave oči sjaje  u majčinom pogledu

Na tim ljetima  kao dijete uz jezero

Plave oči gledaju   prvi ljubavi zagrljaj

Dječak niz cestu

Pitam se da li je živ i danas

Mlade djevojke se smiju i prolaze dolje niz cestu

Nitko ne obraća pažnju na stare

Ali barem znamo pravda će biti dostupna

Na kraju svatko dobije svoje  skretanje

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči mi govore što želiš biti

kad odrasteš

La violetera

Como aves precursoras de primavera

En Madrid aparecen la violeteras

Que pregonando parecen golondrinas

Que van piando, que van piando

Llévelo usted señorito

Que no vale más que un real

Cómpreme usted este ramito

Pa’ lucirlo en ojal.

Son sus ojos alegres su faz risueña,

Lo que se dice un tipo de madrileña,

Neta y castiza, que si entorna los ojos

Te cauteriza, te cauteriza.

Llévelo usted señorito

Que no vale más que un real,

Cómpreme usted este ramito

Pa’ lucirlo en ojal.

Llévelo usted señorito

Que no vale más que un real,

Cómpreme usted este ramito

Pa’ lucirlo en ojal.

Prodavačica ljubičica

Kada proljece uđe kroz vrata grada

Njezni cvijetak se budi k'o nova nada.

Tad’ svako veče ljubičice vam nudim

Za jedan novcić, za osmijeh nade…

Svuda blagi miris zrači,

Zar vam novac više znači,

Više nego ovo cvijeće,

Ovo malo nade, sreće, sto vam donosim u grad?

Tako žive i vedre, pa ipak snene,

Nek’ u vasem reveru bar jedna svene.

To nisu ruže, a'l su stog’ jođ mi draže,

Jer mnogo daju, a malo traže…

Svuda blagi miris zrači,

Zar vam novac više znači,

Vise nego ovo cvijeće,

Ovo malo nade, sreće, što vam donosim u grad?

Ovo malo nade, sreće, što vam donosim u grad?

Nekad riječi nisu potrebne.

Muzika ih iskri i ljubav kazuje.

Slike uspomene nose.

Slavi se  Bog Jedini koji samo  Milost i Ljubav daruje.

Bože Milostivi ,

Hvala ti , za sve.

Hvala i slava.

Alelujah.

Na dlanu cvijet

Na dlanu dažd

Na dlanu led

A ti

Ti samo brineš za svoje

bez brige (2 puta)

Na dlanu cvijet

Na dlanu dažd

Na dlanu led

A ti

Ti samo brineš brigu svoje

bez brige (2 puta)

Stošić pjeva splet vranjanskih pjesama Žal za mladošću,Belo Lenče…Prije toga ide monolog Mitketa (Ljuba Tadić) iz Koštane III čin.Vrijedi poslušati ovaj upečatljivi muzičko scenski ugođaj.

III. ČIN
Druga slika

Mitkina kuća. – Bašta ispred kuće. U pročelju lepa kuća na dva sprata, sa tavanicama, uresima, balkonom.

Ulazi MITKA, vukući za sobom SALČE, GRKLJANA, KOŠTANU i ostale.

MITKA (razdrljen, raspasan okreće se i doziva ostale svirače sa ulice): Čalgidžije! Meteri! Čočeci! Ovamo, bre! (Dolaze i ostali). Ovamo, braćo moja slatka! (Koštani). Ti ispred mene!
KOŠTANA (se izdvaja i seda).
MITKA (ostalim čočecima): Vi do njuma, oko njuma. Ali bez dajre… jedno do drugo.

Čočeci se izdvoje, sedaju oko Koštane, milo, ponizno.

MITKA (gledajući ih): Takoj! Moj brat katil, moj brat krvnik, moj brat – nikad sreću da ne vidi. Jednako: “kući”… (Pokazuje na kuću). Ete s'g dom sam, kući! (Seda, vadi i meće ispred sebe jatagan, fes, kesu, muštiklu). De bre… (Grkljanu). Sviri! Da sviriš: kako nigde nikoga nemam. Ni brata, ni tatka, ni majku! Ženu? (Pokazuje na kuću). Ene gu. Od brašno i testo oči vu se ne vidiv. Nigde si ja nikoga nemam! De! Toj da mi sviriš, “moj pesmu” da sviriš!
GRKLJAN (začuđeno): Kakvu tvoju pesmu, gazdo?
MITKA: Moju pesmu!
GRKLJAN (u čudu, pitajući i ostale pogledom): Ama kakvu tvoju pesmu, gazdo? Mi tvoju pesmu ne znamo.
MITKA: I ja gu ne znajem. Samo gu u noć čujem i u s'n s'nujem. A pesma je moja golema: Kako majka sina imala, čuvala, ranila. Dan i noć samo njega gledala. Što na sina duša zaiskala, sve majka davala, a sin – bolan! Porasnaja sin. Došla snaga, mladost… Došle bašče, cveće, mesečina. – Zamirisale devojke!… Sin poleteja. Sve što iskaja, sve imaja. Hatovi, puške, sablje, žene… Koju devojku neje pogledaja, samo njene kose neje zamrsija i usta celivaja. Nijedna mu ne odreče, nijedna ga ne prevari, a on sve gi celivaja, sve varaja i – bolan, bolan bija. Bolan od kako se rodija. – Toj sam ja!… Pa od t'j bol, jad, – dert li je, prokletija li neka, – eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s'n da me uvati. A s'n me ne vaća. Zemlja me pije… Noć me pije… Mesečina me pije… Ništa mi neje, zdrav sam, a – bolan! Bolan od samoga sebe. Bolan što sam živ. Od kako sam na svet progledaja, od t'g sam još bolan. (Seda. Gleda u Koštanu, čočeke, devojčice. Izvaljuje se, da ih bolje vidi). Eh, deca, deca slatka! Pojte! Puštite glas. Ali čist glas! Iskam da slušam vaš mlad, sladak, čist glas. Zašto, moje se je srce iskubalo, snaga rskomatala, ostarela… Žalno, teško da mi pojete!
KOŠTANA (sa sažaljenjem): Koju, gazda-Mitko?
MITKA: Koju? Eh, Koštana, zar jedna je pesma žalna? Znaš li šta je karasevdah? I toj težak, golem karasevdah! Tuj bolest ja bolujem (Pokazuje na sebe). Eve ostare, a još se ne nažive, još ne napoja’ i ne naceliva'… Još mi za lepotinju i ubavinju srce gine i vene! Aha!… Poj, Koštana, kako k'd se od Karakule na Bilaču, Preševo i Skoplje udari. Noć letnja. Šar-planina u nebo štrči, a ispod njuma lega pusto i mrtvo Kosovo. Drum širok, prav, carski. Po njega se rasipali hanovi, seraji, bašče, česme. Mesečina greje… Martinka mi u krilo, konj, Dorča moj, ide nogu pred nogu, a čalgidžije, što gi još od Bilački han povedešem, peške idev iza mene. Sviriv mi oni i pojev. T'nko i visoko kroz noć i na mesečini sviriv. A iz seraj i bašče, kude mlade žene i devojke oko šedrvan i na mesečinu oro igrav, grneta sviri, dajre se čuje i pesma… I toj ne pesma, već glas samo. Mek, pun glas. Sladak glas kao prvo devojačko milovanje i celivanje. Pa taj glas ide, s's mesečinu se lepi, treperi i na mene kao melem na srce mi pada. (Koštani). I, Koštan, tuj pesmu, to vreme da mi poješ… A toj vreme više ne dođe. Ete, za toj ću vreme ja žalan da umrem, s's otvoreni oči u grob ću da legnem. Poj “Žal za mladost”… Za moju slatku mladost, što mi tako u ništo otide i brgo ostavi. Poj i vikaj gu. Moli gu, neka mi se samo još jedanput vrne, dođe, da gu samo još jedanput osetim, pomirišem… Ah!
(Peva)

Da znaješ, mome, mori, da znaješ,
kakva je žalba za mladost,
na porta bi me mome čekala,
od konja bi me mome skinala
u sobu bi me unela,
u usta  bi me ljubila –
of, aman, zaman, mlado devojče,
izgore mi srce za tebe!…

Otvori mi belo Lenče

Otvori mi belo Lenče vtatanca, d?anum portica

da ti ljubom belo Lenče ustanca rujna rumena 2*

Ne mogu ti Mile pile, da stanam da ti otvaram

legnala mi stara majka na fustan, ludo na fustan,

pa ne mogu Mile pile da stanem da ti otvoram

Kada biste znali koliko vas ljubim

plakali bi od radosti

Kao Marija da te ljubim

tvoju rijec da cuvam ja

kao Marija da je nosim

sred srca svojega

Ref.

Samo tebi da se klanjam

samo tebi predam se

da te ljubim srcem cijelim

kao Marija, Isuse

Kao Marija da te ljubim

tvoju bol da dijelim ja

kao Marija da te pratim

sve do kriza tvojega

Ref. 2x

Kao Marija da te ljubim

tvoj put da slijedim ja

kao Marija da ti sluzim

da ti predam zivot sav