ne reci nikad
ne mogu prestati da te volim
boli to mila
nikad ne prestaje da boli
ko Labudice ljubav
ko bol Krhke ruže
ko dodir Laneta
ko Tišina i sni
a se ne vraćaju
krhka proljeća
a dani svjetlucaju
blude za njima
život je prelijep
ko djevojčica što snije
prekrasne snove
kak bi rekel filjozofi
Kad bih smio
rekao bih ti šta je tuga
zagledaj se u srce krvavo i živo
tvoje i moje
zveckaju k'o dukati blještavi
molbom bačeni niz kaldrmu
tabut bjelji od čednosti tišinom sni
dok hamali nose ljubav moju
čedo mlađe od snova
starije od devet godina mojih
a u njoj cvjeta od boli
Krhka ruža
sanak vječni nijemi
ljubav djetinja moja
Sve češće
raznježen krhkim bolom
hodim
zastajkujem
nijemim
galerijiom svjetlosti
bojenoj zapretenim snovima
zapisanih vremenom a neumitno klizi smiraju
miljem prebirem po iskonu prohujalog vremena
što zaleđeno titra među zlaćanim ramovima
obnoć tražeć
i nalazeć oči
pune sna
i ljubavi
nijemim pred usnulim ljepotama
što pogledima
miluju odbjegle dane
koje
znam
vratiti se neće
ali ustreptalim grudima
darivaju mekoću čednih usana
oblivenih djetinjom srećom
slikama plove noći
mistični zapisi
treptaja i nade
podarenih nježnim dodirima
zaljubljenih bića
bespovratno izgubljenih
u prostoru
u vremenu
u krvi
što vječno teče
krikom rastanka što se sluti
u slijedu poteza kistom
svako veče liježem u svilenu postelju prošlosti
okružen vremenom i milostivom sudbom
razigranih tugama sjećanja
kad ljubav bješe ljubav
a svaki dodir tijela
sakriven u uzdasima
bojenih mirisima procvjetalih
jecaja
nosi
tek jedan valer
tek jednu lat
rose pupoljka koji se daje
i postaje krhka ruža
Nikad ne pitam
gdje ste sad
ljepote moje mile
jer srce
milošću Božijom
odgovor zna
Prije ovog vakta biješe
ja nadobudan
veoma lijep
smiono nestašan
uma dostatno samo za slike
đardinske snove
neki stih
Ipak pomalo čudovišno
ili čudesno
šta mu ga znam
riječi zaboravu ode
ljubav je sama od sebe
sa neba poput pahulja bijelih
padala
svakog plavetnog dana
ćak i kada je kiša
suze lila
Jedno veče
princeza mi reče
ko te ne bi volio
taj te nije bolio
smotan si naopako
kao zaljubljeni fišek košpica
Jednom je i meni loše odilo
princeza je odavno otišla
da spi
sada sam srebren
još uvijek djetinjast
i smotan
zaljubljen u ljubav
krši me
više niko ne uzima
fišeke košpica
svježe mirisne nježne
koje pokušavam poklanjati
ali instant život uzima maha
kokice ekspresno pucketaju
a ja još uvijek sanjam
doći će Malena
da sanjamo zajedno
Srce krhkog proljeća
Mjesečeva bajka
Sunce more miluje
Da se razboliš od ljepote đardina
Srebreni mjesec nad kavalom
tvoje grudi rosne obasjao
a ja berlavi
lagani sanak usnio
a razuzdane poplave
gorko more slavi
More more moje more
dome moj
vraćam se tebi i maslinama
svaku noć
svojoj jubljenoj
zaluđen moram doć
Zlaćana stela nad kučicom u cvijeću
obrise tijela tvoga čudesnog
zapljuskuje i slavi
slika i briše
ostavljajući meni slijepcu baksuznom
koju ću da biram
zar tako mora biti o more gorko more
meni hudom najljepše slike
noći strasne ukradu
jal mjesec sjajni
jal stela žarka
jal nestašna zavodljivost tvoja
Milost tražim
poštedite me
ljudovanja
akademskih razgovora
nauke i kulture
ratova
sjaja i jada
bjede i nada
jer snob sam
samo malo ljubavi
trebam
I danas je prelijep dan za življenje.
Kao i svaki prethodni
ako Bog da budući.
U mome djetinjem srcu Ocean.
Tišina i sni.
Ljubav i muzika.
I nada
ruka u ruci.
Mislim da će jedna od mojih
krhkiih ruža
jedinih pravih ljubavi sanjati
da njoj pišem pozivnicu.
Gledam prelijepa lica
polako klize sjećanjima
odlepršalih kalendara
raskošna i mila
u svojoj jedinstvenosti
svakom licu ljubav poklonih
svakoj rekoh
volim te jedina
i svaka je uzvraćala
volim te mili
nedostaju mi više od svega
dva srca
dvije ruke
lijeva u desnoj
i okret tijelo uz tijelo
Tango u đardinima snova
i okret tijelo u tijelo
a jedna duša
dame biraju
zar ne
Onda je sve stalo.
Noć je postala svijetlija .
Oblaci su se naglo dizali.
Maglice nas nisu dale.
Ovo je ipak naša noć.
Tvoja i moja.
Drugima mjesto nije ovdje.
Oluja je skrenula ka hridinama
malo lijevo ka sredini prema dubinama.
Masa je razočarana.
Očevid više ne stanuje ovdje.
Mora se trčati da bi se uhvatile koprnice.
kao vala pjene
kao plima sanja
svjetlosna i bijela
suncem obasjana
nenadano
postaješ kristala sjena
duše moje
kojoj kalendari kažu
zalepršaj ka njoj
sagori već jednom
u ljubavi
šta čekaš
zaroni u taj ocean
plima nija nikad ista
u povratku