Težak je život
vas umjetnika
reče mi jednom
jedna
prelijepa
a otuđena
ne shvatah
i nećeš
smijala se ona
mazno
do jednom
kad ti muče
ogrni me
bilo čim
dan danas
misleći na nju
ne shvatam ništa
mulac
život mi bi prelijep
a ća ne
Nebo
žene i ljubav
tišinom mojom snili
a onda
koliko juče
javi se ona
ili ono njeno
otuđeno
bolno nijemo
težak je život
vas nadobudnih
u odbranu dodajem
prelijep je
dok je nestvarne djetinje dobrote
Umorno dijete
milosti puno
umorno leglo
i sada sanja
ljubav i vječnost
A ja ?
pod njenim prozorom
svako veče
molitvom
njene djetinje sne bdijemm
daleke su duboke vode Oceana
koji svaku veče preplivati mora
našem malenom univerzumu
Tišina i sni
se željena vratiti
Eh reče suđaja
nikad se ne zna
zašto je D'bro dobro
a se rukom malenom nježi
dok dane naših praznika snim
Tebi koja imaš dodir anđela
Tebi koja zvijezde sniješ
Tebi koja sama svitom bola brodiš
Tebi koja vraćaš nadu da anđeli zemljom hode
Tebi po kojoj dan svoju lipotu krasi
Tebi po kojoj noći snene sanjam
Tebi kojoj novi univerzum gradim
Tebi vjerna jube
poklanjam onu malu
krvavu i živu grudu
da tobom diše
želeći ti svu sriću ovig svita
Vremena da se vrću
bedastoća
nikad se ne vrnu
i dobro je to
sve što prođe
moralo je da odi
svojim putima
prošlost je samo sjena
koja raduje i boli
ovo sičušno sada
tek jedna misao
u srcu što se veze
budućnost je neizvjesna
željena od sna
rizikuj
živi svaki tren
život je lijep
Ima jedna lipa
i još jedna mila
pa još jedna draga
bezbroj njih prelijepih
djevojčica i poneka žena
sve san i’ zva Mila Nadalina
blesan nisan ih znan razlikovat
torte su znale od jajinca mišat
podobro i raznoliko a veselo
a za mene jednu milosnu
od badema slatku tortu
ljepotice mile
što su te znale mišati
jajinca ko vjetar lišće
ništa mikser
sve zavisi od damara
i pokreta
i u kakvu si formu meto
Sunce i bonaca
ljeti ponekad samo lelujaju
nebo postaje njihov veo
prosipajući se u tisuće prozračnih zarova
iznad mora nadomak škuroga pijeska
gdje sjeđah na jednom od dva kavala
na kojima bješe urešeno mastiljavim algama
rezerve za ljubav
Druga sjedalica osluškuje kupačicu
raskošno utonulu u crveni bikini
koji krasi mramorna bista
orošena mirisom sirene
što ljubav vodi sa morskom pjenom
na valovima nesputanog iskona
spremajući se za nježne kovitlace
sa mnom hudim i blaženim
Ona
izlazi iz mora dubokog
da bi svoju bjeličastu plavet
nemarno pučanstvu podarila
nehajno
prima mene berlavog za ruku
vodi me ka drveću svetom
Ona i ja
ljeto u hladu maslina
lahorac u kosi
buna u damarima
nevidljivi ožiljci u srcu
ostalo su valeri
uronjeni u nezaborav
Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje
Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje
Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala
Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio
Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samo ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije
Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala
Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije
Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko moja blagosti puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače
za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
a i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca
Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije
Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti
Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ
Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja
Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mili
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam
kada smo mi
u hladu maslina
zagrljeni ležali
kada smo mi
u kućici cvijeća
nehajne
dodire imali
gledali more plavetno
što teče snovima
bremenito
od ljubavi
nošen neverom nevere
val strašni
otvori se ponor
i…
tada smo mi
počeli suze brati
tada smo mi
očajnički ljubav vodili
u vremenima naših
prošlih života
nalik
jednom začaranom univerzumu
kome nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
bilo je odlazaka
i bjegova dugih
radi radosti povratka
svuda odi
padni
lebdi
posrni
leti
ali svojoj krhkoj ljubi
se vrni
svom
Gradu čednosti
dođi
Predivni su
Saraj dvori moji
malena moja
zlaćani
kao sunce
padajući zemlji
bijeli i plavi
kao noćna bajka
Vrijeme nije za suze
mila od kraljevskog roda
podmitio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla djevojčice
u ovoj kristalnoj noći
kada snovi postaju stvarnost
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem od srca živih
prave ruže crvene
i prodaju djevicama
bez srca
poželio sam
svoju ružu crvenu
tebi da poklonim
da se smijemo i smejemo
zaljubljenom djetetu ovom