Blistava modra rijeka
Rastanak
Tango zvani čežnja
Odiće rijeke
i rijeke
modre
Tugovaće sutoni naši
i sutoni
nerođeni
Plakaće zore naše
i zore
nedosanjane
Tebe neće biti
i biće te
zauvijek ludice mila
Ja ću sniti rose tvoje
i sniti
djevičanske ljubičice
Lepršaće prelijepi život
život moj
i život tvoj
Moj život
Ah , ta magična žena
Ljubav
Čežnja
Listajući kalendare
nijemeći prepisujem
jednom obećani
ničim izazvani
životom obilježeni
nokturno
žene su žene
od blata
rebra i cvijeća
takve su kakve su
uvijek nove
kao djevojčice
uvijek mlade
kao život
prelijepe i nepredvidljive
kao planinski potočić bistri
razuzdane i mirisne
krhke ljubičice rošene
proljentim lahorcem
zaljubljive i rasplakane
blistavim nježnim dodirom
vesele i jogunaste
janjeći svilene
raskošne sanjalice
bajkovitih dana
osvetoljubive i podatne
ljubomorne ljubavnice
očajne rasplakane majke
otkrivenih okrvavljenih grudi
u naletu strasti
zaboravom nudeći med
umjesto usahlog mlijeka
tužne umorne utopljenice
u sivilu pločnika
ali uvijek
i prije svega
tanana bića
veloviti anđeli naših duša
Dok tiha muzika
prebire valovite uspomene
jedna suza
izdajnička
slazi niz lice
milujući umorne usne
ljubljene uspomenama
a ja sretnik
neodlučan i plav
u bjelini svojo
ne znam koju dozvati
da mi nježnu ruku
noćas pruži
Ponos
tiho odlazi
a život ka i slika
padne
čak i niže klečećih koljena
i skrši se
tisuće kristalića svijetle
na svakom suza
plavetna
krv iz ruku
srca krvavog i živog
su dotakle
na usnama slatkost je
molitva nijemi
hvala Ti
bila su to vremena
nestvarno čudoredna
a samo naša
Jednog dana krenuh
drugog zastadoh
pođoh napred
vrnuh se
okrenuh nazad
ništa
umorom stiješnjen
nekako
dobauljah do stabla
života
tamo te nađoh
kasno bješe mila
ti stajaše
na mom odru
uplakana
ne znam zašto si
sa violetnim cvijetovima
svetlije boje
u kosi
u srcu
postajala
tišina i sni
Prolaze dani
bezbrižni sami
čarolijom obasjani
svako jutro
ustajem radostan i čio
noćas sam snio
ljepotu
njene sjene
šaptao ime
dok napolju veje snijeg
sve nešto mislim
kako je lako
samo šapnem
njeno ime
i ona već je tu
nema važno za
moje zime
kalendari i rime
putuju sa mnom
kroz moje zime
nadaju se
u ehu kristala
stići će
njeno ime
I tako
prolaze dani
prolaze zime
a ja
još uvijek
s ponosom
šapćem
njeno ime
U prelijepo jednom
nekom izgubljenom vremenu
zacvili bol
volim te
sjetno sa tugom
da li i znanjem od iskona
reče
Tren u trenu…
Nekako kao da smo zaustavili vrijeme
Umiri otkucaje srca …
sreca ce se nauciti dozirati
ne zelim da velika doza bude pogubna …
nismo naučili
predali se snovima
i pogubili se …
ne znam gdje i kako
ali vjerujem da labudica mila
leprša
jer
s vremena na vrijeme
ovlaže me kiše njene
sjećam se bijaše lijep dan
negdje duboko srcem zakopane
violine su svirale tango
vazduh je treperio milošću
ti se pojavila sa svjetlošću
što naglo obasja kalendare umorne
reče
ja došla
sakrih pogled
da ne vidiš suzu krvavu
u oku lijevom
onom na strani srca
što uvijek o ljubavi iskri
i kad boli
a ime ti ne smijem izgovoriti
grijeh je
nebu kriknuti
ostani
zbunih se
rekoh ili ti reče tiho
d'bro
smijeh djetinjeg lica
ili mekih bora
u uglovima očiju
ne sjećam se više
uzvratiš još tiše
dobro d'bro
kao da pitaš
koje ćemo sada slike bojiti
tvoje moje
ili naše
pa možemo i koju slomiti
šta fali
naslikaćemo ljepše
barem onu rubinovu
trnovitu
na kojoj zapisaćemo
neuzvraćena ljubav
a sjećanja ne blijede
i kad boli
a ime ti ne smijem izgovoriti
grijeh je
nebu kriknuti
ostani
sjećaš li se bijaše lijep dan…
a ime ti ne smijem izgovoriti
grijeh je
nebu kriknuti
ostani
Noć je
početak ljeta mili
a iznenada sniježi
čudo jedno
neviđeno
hiljade pahulja bijelih
prošlost doziva
tamo negdje u plaveti
mora beskrajnog
jedna kučica mala
u cvijeću obitava
upaljena svijeća
jedina dogorjeva
blaga je nevera
peć ne gori
ugasle su vatre čežnje
tvoje usne se smrzle
snove tražiš ispod kavala
daleko sam od maslina
iza nekog visokog krša
star i nemoćan
srebreni mjesec poručuje
nemoj biti tužna Jube
ljubav će ti doći
jednom…
obećavam
Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji snovi
Đardin ljubavi
Neuzvraćena ljubav
Rastanak
**
Ćutim
poput djeteta
poput ptice
koja umire pjevajući
poklonih ti srce
krvavo i živo
sa usnama usječenim u bjelinu zuba
da oblacima druguju
dok tražih tebe u mirisima ljubičica
dana prošlih nerazumom ubijenih
i pjesama tvojih meni posvećenih
da se ogrnem snima
u nemirima tvojih beganja…
a
u
kriku
kapljica kristala
koje klize niz lice
čutim bol
i tananost
u uzvišenosti one koju volim …
odlazim mirom ogrnut
Boli
Moja tišina i sni
Molitva i anđeo
Nježna muzika ljubavi
**
I kad šuti
srce bol čuti
nisam te se nagledao
Anđelu mili
a moram ići
časno je a i umoran sam
ostavljam ti moj Ocean tišinu i sne
nek ti se nađu za duge dane samotne
i molim te čuvaj našu tajnu
opraštajući mi ljubav moju