Category Archives: Poezija k'o fol

Ako ikada pomisliš da odeš ti
kada te talasi krivnje navedu
na putanje koje nisu naše
ostavi mi dovoljno milovanja
da te mogu čvrsto zagrliti
u noćima koje mirišu na tebe

Ako ikada pomisliš  da odeš ti
kada te vjetrovi ljutnje navedu
na pute kojim nismo hodili mi
ostavi mi dovoljno poljubaca
da mi griju umilne snove
u jutrima koji se rađaju sa tobom

Ako ikada  pomisliš da odeš ti
kada te neumitnost odvede
na razdvojbu puta naših
ostavi mi dovoljno ljubavi
da mi daju malo  snage
da krenem  za izvorima tvojim

Tišinom svilene noći

jeca krik

one koja napušta

krajolik  snova

ostavljajući plahtu čednosti

orošenu kapljicama rose

što izviru iz dubine duše

plaviučaste od ljubavi

i slaze

niz djetinje lice

čijem nevidljivom grču

oproštanje slutim

u rubinovom svitanju

poklonjena noć rastanka

sve više postaje prošlost

jednom srcu

trošnom i ispunjenom

srećom davanja beskraja

polaku sutonu hodi

eh Jube jube

Jube jedina

nikad ne okreći pješčani sat

nek uspomene

na suzama orošenom pijesku sniju

o ljubavi

Ponovni susret

svesrdno slutim

mogao bi biti

d'bro jednostavan

patetično  tugom obojen

prosjaku nalik

zvonim dva puta

vrata se otvaraju

u ramu zanježi

prelijepa djeva kaštela

nije zbunjena

samo iznenađena

a bijelo gleda

prepoznatljiv obris

ubogog lutalice

vidjevši u rukama

srce krvavo i još živo

okovano krhkim remenom

davno

u slavu ljubavnih dodira

odbačenom

izusti istinu  suznu

kam se dala

milostiva duša moja

Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio
tajnu koju groblje skriva

Kad se ne bih duso kupao suzama
i bolom ukrasavao oci
Zivio bih slijep, sa noktima u ocima
i gledao samo u lik tami

Sto je zivot duso nego noc u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zedj u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne

Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju
da se ne vraca ono sto nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjecnosti krije

Jednom kada odiš

ne osvrći se

Kruhka ružo

na pogažene

djevičanske ljubičice

umivene kapljicama rose

milovane  tragovima ljubavi

na ponoćnoj kiši

što slama

umorno djete

mirišući na izgubljenu čednost

zapretenu

u snovima prošlih dana

Prava ljubav

Srce krhkog proljeća

Violetna ljubav

Ona

Nježnost leprša

Ah to proljeće

Zbog mene ne tuguj

nikada

osmjeh sa mirisom  proljeća nabaci

molim te

ti si krhko čedo

što u mome  srcu radosnom

prelijepe snove sni

zbog mene ne plači

nisam toliko rđav

a čini se

volim te

ti si  čudesna žena

što mojom dušom djetinjom

prelijepa slike priziva

Malena

zašto tuga

zar Bosni nije dosta tuge

zar misliš da neprestano

hotimice

može podnostiti ženske boli

osvrni se

vidjećeš

jesen rudi

ruja

radi radovanja

plesa

pleši djevojčice

raduj se

nemaš izbora

mladost te zove

Mila

molim te

ne spavaj zimski san

ko će zaželjeti pahuljaste snove

tisuću kristalića bijelih

kad zaplešu

na snenom djetinjem licu

upijajući tragove suza

koje jesen šalje proljeću

duboko udahni

kraj kamina

u plamenu koja pucketa

utopli

sleđene uspomene svih dana

kada je ljubav snila tebe

noseći slike ka …

vratiće se