Ja jesam Konj
ali nisam neuk
Ženu porediti sa vinom
kako se bolan nešto najljepše
najmilosnije
dar Neba
mogu ogledati u bilo čemu
doli u svojim sestricama
što zviježđu ljepotu nose
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Danas je dan za valcer i snove
Danas je dan za valcer i snove
sasvim vedar i nasmijan
kao ljepota tvoja i iluzija
što lebdi ko snene oči tvoje
u mojima tražeći ljubav vječnu
plešeš za nas dvoje
zaleđen od mirisa tvojih
pokušavam utkati nestvarni let
u bilo moje čežnje
ali ti ne želiš mir
hoćeš titraje što ljubav uznose
u preplitanje rasplitanja
u muziku tijela koja se spajaju
u tisuće krhkih ruža
nalik svilenim valovima
a plove obalama naše strasti
ne mareći što dan je prekratak
na kraju svake zore
ti odlaziš sa osmjehom
što liječi moju bol
jer tako prelijepi život hoće
drži me budnim
željnim tvoga sna
Bleki – Pružiš ruku
Violetno jutro
Tirkizna bajka
Zavodljiva iluzija
Nebo i nada
Poput tanga
zov
dobro jutro
kao borbena pjesma
rađa se svakog dana
pružaš ruku
dotakneš drugu
nježnu i toplu
mniješ
ruka u ruci
dva srca iskrena
u jednom dodiru
prelijepi život
postaže bajka
aha
kako da ne
sudbina se izvinjava
ne spaja nemoguće
ruke zastanu
vrišti praznina
boli vazduh
pokidnaih strasti
a opet
nada je vječna
ćitavo potonjstvo
neumitno mili
u svjetlosti
Milostivog neba
ako ubijemo grijehe
zaboravimo neumlje taštine
osluškujući nijemost
onog sutra
i jednu ruku malu
možda dočekamo suton
okupan mirisom behara
Jube moja , ženo moja
Sunce i more
Suton okupan mirisom behara
**
Ima jedna žena
čudesna
za pjesnika nježnog stvorena
Ime joj jubav
jedina
mirisu behara nalik
lice joj je suton
prekrasni
koji slikar verlavi budan sni
Jutro sa Blekijem – Maglu si rastjerala
maglu si rastjerala
došao sam ti mila
zoru smo potopili
u okean strašni
zarobljen u našim čulima
koji lomi kičmu našeg stida
i ja sićušan i silan
lebdim proplancima tvoga tijela
umilnom ljepotom oslobođen
a ti tanana i jaka
uzbibani mramor
mojim vjetrovima pokošena
zbratimljeni svom snagom
u nagosti tijela
u maslinama pored mora
ljubavlju bremenitog
beremo edenske jabuke
Bleki – Suton
Nadam se
da nam je dan
dobro krenuo
svaki dan je uvijek sunčan
i kad kiša pada
i kad tuga bane
život je prelijep
ponekad bolan
a sutra je novi dan
uvijek sunčan nasmijan
čekam da mi se javiš
da mi se vratiš
da suton novi
smiraj našim srcima nosi
Bleki – Poruka
Poruči mi u snu neko jutro
a dan po običaju prekrasan i milostiv
jedna ljepot Malena
ti si uvijek htio ljudima da daš
ali lebdiš u oblacima
radi nepoznatog mnoštva
o kojima se Nebo brine
zapostavljaš predivna bića
ruke ti pružaju
a ti
živiš u snovima
pognem glavu
zatečen sam
ne pamtim kada sam ostao bez riječi
nisam znao da se to može
ona se smješka i kaže
sad znaš kako duša boli
a da ti nije ništa učinjeno
odbi bol
inače ću ja tebe otkačiti
iako mi to ne pada na pamet
i ti vidi da li ti valja
ona tvoja
šta je tu je
i još mi prošapta
Ali, nebitno, bilo pa prošlo
kad ti reču
ne vjeruj
nikad ništa ne prolazi
i sve je bitno
osim ćutanja
i ode
sam sebi kažem
konju jedan
ako si pametan
skontaj
šta je tu poetesa
jedna druga Malena
htjela da kaže
možda sanja ružu
koja cvijeta
a bolom miriše
možda usnila
Princa Malog
a on bježi
shvata
u snovima privid ima
koji stvarnost briše
a se ljubav zove
Bleki – Nježna noć
Nježna noć
srebreni Mjesec bludi
kristalni prah lije
kiša neznano otkud
sipi
tiha muzika
pirueta i nevjesta
kao kap rose
i ja Konj
a Čojk
prostranstva
bijeg
zvuk tanga nosimo
u tijelu damari
plešu
ona jeca
on je put pahulje snubi
ona ga otima od zore
međ skute stišće
on je bere kao trešnju
sočnu i blještavu
ustalasalu kao krv
što u njima vri
a bome potrajaće
kaže ocean strasti
možda nema dvoljno muzike
zvjezdice nebeske sestrice
ne gasite sjaj
nek maglice sviraju
pogled ne sakrivaju
u noći kad vječnost sve je
Bleki – Ah , te čudesne žene
Ah , te čudesne žene
večeras zaspale
pokrivene kao sjene
umorne od čekanja
mene hudog
malo propalog
svakako ludog
od ljubavi
što burom Oceana
Tišinu sni
Jutro sa Blekijem – Da bi se voljelo
Da bi se voljelo
da bi se snivalo
treba nježno ljubiti
manje će boljeti
Da bi se voljelo
da bi manje boljelo
treba letjeti
leptiri šareni biti
Da bi se voljelo
tijelo u cvijeću mirisati
treba grliti smjelo
Poljubce žarke poklanjati
da bi manje boljelo
sebe cijelog uranjati