Category Archives: Poezija k'o fol

Sanjam noćima

neke šine su tu pored

za vozove što prolaze kraj tebe .

Neobičan ugao za tračnice

Na slikama one uvijek vode negdje;

u nebo , u tunel , u daljinu , u sunovrat …

ili se vraćaju od istih.

Kao da kažeš,

tračnice vode putevima

lijevo i desno ,

a nijedan nije moj.

Moj put je umu mom

jasan i prav

Utkan u daljinu plavetnog neba

šta na obzorju milošću titra

u ćežnji da me oblaci meki

povedu tragom moje duše

tebi mili moj

tamo gdje moje srce pripada

Dok ležaše na mojim grufima

zaboravljala si sve

osim mirisa

djevičanski ljubica

koje sam brao

u vrtovima tvojim

Zima nikako da se odmakne

i pusti malo topline u cvijetno ostrvo sreće

zato su uspomene zarobljene

u prošlim kalendarima obećanje

doći ću ti sa pahuljicama mili

Noć je i sniježi

Vani je prohladno i bajkovito

Bjelina je kristalnim pahuljama okupala dunjaluk

Čuje se škripa snijega pod nogama okašnjelih prolaznika

A vještice nema

Tragova već odavno nema

Prtine su zametene

Snijeg je zapadao

Nikome se ne izlazi

Ugodna je topline doma

Anđeo na mojim grudima sniva

Ima mnogo vrata

na koja nisam pokucao

Ima mnogo srca

koje nisam dodirnuo

ima mnogo usana

koje nisam poljubio

ima mnogo grudi

koje nisam milovao

ima mnogo đardina

koje nisam ophhodio

nije bilo potrebno

imao sam vas

jedine ljubavi moje

U vremenu prošlom i sadašnjem

moja duša miriše na vas

u vremenu budućem

Sretnog li čovjeka

žmirkaju maglice

i snježi

Volio bih otići blesav ,

umiren tvojim dodirima

kao i uvijek blažen

izmoren tvojim ljubavlju

noćima poklonjenom

sjesti na pod

u sjeni galerijskog mihraba

usnama nježnim izmoliti

Jube moja jedina

sjedi pored mene

primi me za ruku

samo me ovlaš poljubi

gledaj me nježno

kako si me uvijek gledala

nasloni se na moje grudi

pusti glas umilni

zapoji mi onu tebi najdražu 

Gospodu tvome i mome jedinom

Sve je rečeno !

Srbin (?) ide “bajti”,gdje ga čeka “domaćica”.

Hrvat (?) ide “doma”, gdje ga čeka “kučanica”.

Bošnjak (?) ide “kući” gdje ga čeka hanuma.

Bosanac se predaje Bogu Milostivom ,

jer ,

ON je njegov jedini dom.

Sijedi galerista ćuri u plavetnu nevinost

Očekivano

Galerija je odavno zatvorila vrata

U ovo doba nema ni slučajnih prolaznika

Tišina vreba i samuje.

Jedini svjedoci zimske raskoši

hiljada pahulja bijelih

su tri klupe

tri fenjera

pet lipa

i umor

Galerija i slike se sklonile

malo poviše svjedoka

neodređena tišina

nedorečena praznina

sa nadolazećom pahuljama

i zavejanim prtinama

uskoro će dolepršati anđeli

i plesati oproštajni bolero

jednoj dobroti

Da sutra odem

dal bi zaplakala

vodu za mnom posipala

il bi ibrikom

ružu zaljevala

da sutra umrem

dal bi zaplakala

zar na lice stavila

sa ružom mirisnom

dana naših se sjećala

Htio bih urezati sneno ime tvoje

u krvavo srce crvene boje

da ga krasi i miluje

čini časnim

potonjim

tvojim

Dodirnuh tvoje milosrdne grudi

u bjelokosnom mramoru klesane

dari s neba me stresu i ponesu

misao se čedna u srcu javi

ova žena biće djeva moja

da me lomi kao vale pjena

Vremenom kojeg nemam

živim glasove o tebi

pišem pjesme ljubavne

muziku u srcu nosim

slike čedne duše

svjetu obznanjujem

Jednog dana riječi će stati

tišina će postati glasna

shvatićeš hudo moje

otišao je onaj nestavrni

što samo je o ljubavi

i tebi Jube moja sanjao

Znam zaplakaćeš suzu ljubavnu

boljeće će te tišina

koja se rasula dunjalukom

Boljeće te osvitom

riječi slika i sanja

koje više neće ploviti

bonacom oceana naše ljubavi.