Odjednom
smirajem dana
upališe se fenjeri
u srcu tvome
za ljubav našu
za nas dvoje
dvije mladosti neprebolne
reče mi
volim te
nedostaješ
kapi rose niz lice slaze
ja molim te
vrati se i ostani
zauvijek
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Miris modre rijeke u tvojoj kosi
Miris modre rijeke
u tvojoj kosi
nosi
svježi zrak mojim očima
opija i zanosi
čula
Tvoje grudi do vrhova bradavica
lepršaju
mojim rukama
a ih usnama prinosim
srcu
da se malo odmori
od lutanja
ti koja spoznaješ opijenost
tijela koje se budi
pomozi mi da se sjetim
kako da se napojim
mramornom bjelinom
tvoga tijela
Bleki – Kada se budem opraštao
Kada se budem opraštao mila
biće to u osvit
novi dan će biti prelijep
a ti orošena poljubcima mojim
Kada se budem opraštao Malena
ptice će pjevati pjesme naše
za novi prelijepi dan
a ti nećeš plakati ljubavi
Kada se budem opraštao Jubavi
zaustaviću bol i vratiti ga
na staze prošlih dana
da se ljubavi uči
Kada se budem opraštao djevojčice
rasuću suze
nek ko kapljice sreće
plove snovima nedosanjanima
Kada se oprostim od tebe jedina
sebi neću ostaviti ništa
da bilo šta uzmem
ubio bih Princa Malog
Bleki – Ne recite joj da je volim
Krhka ruža
Ako slučajno sretnete nesalomljivu
Krhku ružu jubav moju
prepoznaćete je po mirisu
djevičanskih ljubičica,
i slici ljubavi
okačenoj u njenoj nutrini.
I molim vas,
ne recite joj da je volim.
Zasuziće.
Takva vam je ona.
Čedna a prelijepa ,
rastancima sklona,
a hodi kristalnim hodnicima
Maksumčetove duše.
Jutro sa Blekijem – Kažeš do tebe je
Kažeš do tebe je
ali
nađi neki put do mene
Dobro mislim ja
ali
nemam zimskih cipela
kažeš do tebe je
ali
preplivaj bujice su velike
kako da na sve žurim
ali
ipak srce u celofan zavijam
kažeš od tebe je
ali
sve je u parovima
Nađoše arku u celofanu cipele
ali
srce bačeno su bujice odnijele
Bleki – Poklanjajući ruže
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju tvojom
imam samo devedeset dana
tri po trideset
za molitve
mirisnih sanja
Za ljubav mnogo dara
iz malog parka beskućnika
deset pupoljak ruža
za tebe ubraću mila
za snove jednu orošenu
za tugu drugu žutu
za sreću treću šarenu
za tebe četvrtu zelenu
za samoću petu safirnu
za nježnost šestu ružičastu
za vrlinu sedmu plavu
za nevinost osmu nevinu
za ljubav devetu rubinovu
za nas desetu duginu
za mene neće ostati ništa
zato sad bolero puštam
pokloni mi sebe
najljepšu od svih.
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju mojom
Ostalo mi je samo četrdeset
dana trideset i deset
za molitvu
mirisnih sanja
za ljubav nešto dara
iz velikog parka beznađa
ukrast ću samo za tebe
poklanjati drugim
četiri ružina pupoljka
prvi bijeli neotvoreni
za prvu godinu snova tvojih
drugi safirni skoro neotvoreni
za drugu godinu čežnje tvoje
treći rubinov poluotvoreni
za treću godinu tvoje ljepote
četvrti crveno žuti rastvoreni
za četvtu godinu poklonjenu
nevinosti mojo i tvojoj
staviti ću ih u kristale nade
gledati mirisati iščekivati
kada poslijednji pupoljak uvene
ostaće ti samo ljubav moja
kada rubin odsjaji
sanjaće me ljepota tvoja
kada safir popada
ostaće ti čežnja moja
kada bijeli potamni
ostaće ti snovi moji
prestajem da plešem
i da se molim
muzika mi donosi tebe
najljepšu od svih ruža
Luco Malena
Luco Malena.
Bleki – Ti si ruža a pupoljak nježni
Ruža i vali
Mjesečeva ruža
Nesalomljiva krhka ruža
Blaženi pupoljak među ružama
U mjesečevoj svjetlosti
čarolijom blista
blagodat neba
krhka ruža
Nošena valima života
nesalomljivo odi
putima snova
nevinost
u bezgrešnosti djetinjoj
a okrutnoj strogosti
opstaje pupoljak
nježnosti moje
Bleki – Ce soir mon ame désire de s'unir à vous / Večeras se moja duša dijeli s tobom
Srebreni mjesec namjestio osmjeh
vidio tebe u velovima mojih snova
kako lepršaš oslikana duginim bojama
u svakom zakutku damara nježnih
što vrište na odjek imena tvoga
zvijede prigušile milosni sjaj
zbog blještavila ljepote tvoje
koja izvire iz grudi mojih
kao plavetni cvjetovi ljubavi
dok zaboravljam šta mišljah reći
večeras se moja duša dijeli s tobom
ovaj put i nikad više strane riječi
preko jezika moga ljubav oslikati neće
Jutro sa Blekijem -Danas sreća počinje sa tugom baladu da pleše
Danas je veoma lijep dan
moja duša srećom sija
i počinje sa tugom
baladu da pleše
o njoj hoće da piše
Srce prevrtljivo
iznenadi led u umu mom
razbija ga na tisuće kapljice rose
u kojima toliko ljubavi ima
za sve Grlice mile
Sunce sam ostavio besposlenim
nema potrebu tugu da skriva
Svjetlost tvoju zamolio sam
da Tango pleše sa mojim srcem
i zauvijek u mojoj baladi živi
a
Malenoj princezi
tkoja mi
( snivam )
sa milošću u blagorodnim grudima
ruku pruža
hoće da me bere
Sreća puteve otvara
I need you
jes I am…
ruka u ruci
i osmijeh
šta će ti više
maleni moj
sreća je to
šapće mi Marina C.
Grlica mila
Bleki – Ezan i mahalaši
Sastala se družba mala
odabrana
u đardinu ispod vidikovca
dvije vatre naložili
vatru manju za rešetku
onu veću za sjedeljku
oko vatre sofre posadili
na brzaka ljube mezu
piće čokanje pristavile
a poneka i šerbe za se
svi piju i mezete
tek pomalo i potiho poje
dvori ih pet ašik ljuba
haremskijeh milosnica
ili ih dvore ili ljube
ili na dno skuta liježu
glavu još ne gube
biće vakta
rešetka se pazit mora
čekaju Ezan onaj insanski
milozvučni
čekaju onaj Ezan ljudski i umilni
tonom umjereni
još ih je bilo
pjesmu prekinuše
jacija je
zrikavci i svitci igru prekinuše
grad je je zanijemo
miris lipa se prosuo čraršijom
mahalom
sve upija ezan
vjetrom nošen dodirne biće
koža nashrne
oči zasuze
u duši neka blagost i jecavost
neka se ljubav javlja
nesvjesno pogledava ka Nebu
a Nebo to
Bosna-Saraj nebo
što ljepotom
beskrajnim zvijezdama plijeni
kao da se spušta i diže
treperi
upija molitve u slavu Bogu Jedinom
čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji
zbog Meleka
zasigurno
kad je ezan stao
tišinu je dao
tišinu što čudom se čudi
otkud ta ljepota u čoviječijem glasu
– Ja sam zaprepašćena . –
rekla bi pjesma.
– Aajj’ Grad čednosti je to. –
naglasio bi Pjevač.
– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-
pomislio bi ko’ fol pjesnik.
Ti si nam u svemu naj, naj, naj.