Bleki – Imam čemu da se radujem

 

Ljeto popločano rastankom
miriše na bol
tugo moja

Ne dam nikom
da mi snove krade
dušo moja

Nedam nikom da te ruži
imam čemu da se radujem
nado moja

Srce stane pa zapleše
lepšavo kao tvoga oka  suza
milo moje

Tango s tvojom čednošću
klizi uz moje obraze
živote moj

Šapćeš nikad ne prestani sniti
naše dane  i boli me
ljubavi moja

Sjećanja me lome
ali tuge nema
srećo moje

Živim  snove  čežnjom obasjane
jednom imao imaću opet sigurno je
Anđelu bijeli moj


												

Cvijeće djevičansko









Uletjela si u moj život kao nenadani lapršavi lahorac.

Htjedoh te životu učiti , o ljubavi i ljepoti zboriti ,

zaboravljajući da si dijete koje još uvijek voli lutanja svoja.

Uplaših te i ti odi stazama koje manje bole.

A snovi naši se isprepletu pričaju za oboje.





Sjećaš li se mila

snova kraj Modre rijeka .

Kristalno čista duša tvoja

slušala je šum rijeke što ljubav doziva.

Gledali bi plavetno nebo i ljubičice

one čedne ljubičaste i one bijele djevičanske .

Za nas je svo cvijeće iskrilo nevinošću ,





Zaljubljeno gledajući u tebe govorio sam:

.– Vidi malena moja , jube moja

te krhkosti, te blagosti i nježnosti,

te nestvarne ljepote i mirisa.

Tako nešto je samo od velike ljubavi Božje moglo nastati.

To ljudima nije dato.

Ženama jeste,

ali te Božje darove neljudi blate i prljaju .

U stranom dunjaluku je poprilično toga,

skoro svo je upraljano i to me uvijek jadom pritiskalo,

Nisam mogao disat ni mira naći..

Nosio sam ja kožu tamo, i čizme sa visokom petom,

da ne bi otkrili da sam iz Bosne , jer naša ljepota plijeni.





Svaki Bosnac je Princ mali, ako to prihvati i želi.

Sada , kad te napokon nađoh volim i tebe i tvoju bjelinu.

I tvoju djetinju dušu.





-Kod nas u Bosni i Sarajevu nebo je čistije,

cvijeće mirisavije ,ptice lepršavije i cvrkutavije ,

vazduh pitkiji i tečniji , ozdravljujući,

rijeke modrije, sunce sjajnije, nebo prozračnije ,

mjesec blistaviji, maglice svjetlucavij…





A žene?

Nemaju izbora .

Il su Anđele ili Princeze.





Vrativši se doma shvatih ,

koliko ovdje blaženih i prelijepih žena ima,

srce od plemenitosti i ljepote da stane.

Kolijko nevinosti i snenosti u Bosni ima ,

duša da se razigra i pleše kao dašak mjeseca ,

koji u izmaglici purpur sunca, na počinak kreće





O , znam šta ćeš mi zamjeriti Mila.

A bol , a tuga , a suza ,

jer Bog Milostivi sve daruje u parovima.

Nisma zaboravio jube moja.

I ti i ja smo jedna bol , jedna tuga , jedna suza.

Al danas mi se samo o lijepim stvarima zbori,

o snovima , o zanosu , o iskonskim dodirima,

i o ljubavi koja damarima bije djevojčice mila .





Hvala ti , i molim te oprosti mi

jer ne stigoh ti reči tdasi ljubav moja.

Bleki – Dobrotom njenom

 

 

Dobrota, radovanje i niti-ljubavi

 

Dugin dan

Dugin dan

 

Trešnja u cvijetnjaku

 

Ljubav djetinja

 

Malena velove snije

 

Dobrotom njenom

iskovano radovanje

plete nitima ljubavi

tihe dugine dane

ispod trešnje u  cvjetnjaku

u pogledu koji sluti

jezu izgorjele daščare

koja tajne zidove  krije

iza kojih  ljubav djetinja

odmara

i ne prestaje da snije

 


												

Bleki – Biću tu

 

Na boj se  malena
i kada ti srce skrše
i kada mrak je svuda
i kada te tuga bije
i bol preteška bude
a ne znaš šta ćeš s njom
a ne znaš koji je dan
a ne znaš odakle vreba noć
a cvijeće izgubi  mirise
pohrli meni biću tu

ne moraš kucati
ne moraš ništa reći
ne moraš suze kriti
ne moraš jaka biti
samo dođi i isplači se
djevojčice mila
krhka ružo života mog










												

Jutro sa Blekijem – Očaj

 

A onda i odjednom

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini pomozi mi

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo mamice mila

dođi pomozi majko mila

boli me majko moja

šta mi to radi

a samo sam dijete

 

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je devet Dijaninih godina

boli me mili ljudi

koliko me samo bili dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti

pored nje

čvrsto je zagrli

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

 

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

djete milo

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

i krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliže

mrak nemoći sve jasniji

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

miluje

kose crne nježno najnježnije ljubi

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli

Možda da možda ne

Da  Jeste   Ne  Nije

Usud se tužno smije










												

Bleki – Da li da milujem suze dobrote

 

da li vrijeme postoji

ako dvoje se traže

i dodiruju

 

da li radost postoji

ako joj on srce poklanja

svaku noć

 

da li tuga u njima obitava

ako ona zapisuje riječi

i vaga ih čežnjom

 

da li zna koliko je voljena

u vremenu i prostoru  kojih nema

jer ga ljubav  briše

 

da li da milujem suze dobrote

nebo da se ne rasrdi

jer ona je moj san


















												

Bleki – Mirišu ruže

 

 

 

 

 

Ruže cvatu

Svijet azura

Srce od kristala

Duša lebdi

 

Miriše ruža
hej
jasmini cvjetaju
dani dugi nebrojeni
jedan čovik
zaljubljen
eonima
ispran tragovima kiše
ispod maslinovog stabla
stoji

azurno nebo blješti
galebovi oko njega lete
sjajem
zimskog podneva
naslonjen  čelom na kaval
ledom ogrnut
na haljinu bijelu neljubljenu
kristalno srce naslonjeno

pocijepani listovi kalendara
miluju  snježne kose
šume snima
mladoženje
nevjeste nevjenčane
a je miluje
orošenim rukama
duša voljena
još ne sviće njena zora
u polju ledenom