Zapis o Yossemin

Proljeće behara

Beharli grana

Behar  velike plave vode

 

Čarolije behara

Prelijepa je   kao suton

okupana  mirisom behara

ta  Yossmin

kći velike plave vode

dobrota nebom darovana

neograničena vremenom

i postojanjem

 

Voljeli su te

faraoni –

ti si  fatalna Kleopatra .

Jevreji :

ti si nježnija i mističnija od Salome

stari grci

ti si  ljepša od Afrodite

stari rimljani bi ti rekli

Minerva si

renesansa bi slavila tilo tvoje

ti si  Botičelijeva Venera

 

u dvadesti pride prvi  vijek

prepoznah te

Yossemin čarobna

Na pominjem ove žene slučajno.

Postoji jedan obrazac u ženskoj ljepoti

koji se ponavlja tokom histotrije

 

Za razliku od uvriježenih slika

umjetnosti

religije ili filozifije

naša pramajka Eva je bila nalik

ovim ljepotama

i milostivoj Yossemin

Sve one su veoma slične .

likom , stasom , ljepotom i žemstvenošću,

ali po svom karakteru

ljubavi i dobroti 

čudesne.

 

Takva je moja žena

Yossemin

hiljade velova ima

kristalno jasnih

 

uh

kuku meni

kako izaći na kraj sa njima

toliko ih je a svaki prelijep

ko kristalne suze

a opet

mnijem snaći ću se nekako

I molim te,

Jube moja

nemoj da bi ti palo na pamet ,

da neko drugi  uzore naše Masline.

Našu zemlju

To  moramo raditi ti i ja.

To je naše ,

naša ljubav ,

naš dom

naš zavjet.






















												

Bleki – Kontejner i ja

 

Kada sam bio mlađi

nije bitno

pet mjesci

godina ili decenije

svoje mirne dane

smiraj

sam uvijek zamišljao

kontejner flaša i ja

možda dušek

kosti žuljaju

 

(Dobro , par detalja gore, dolje)

 

čovjeku bogatom sjećanjima

uspomenama što blude

osim snova i ljubavi

i ne treba ništa više

 

kontejnere urnisali psi

ispraznili borci za slobodu

lijekovi preči od flaše

ja nisam više ja

 

a ipak…

 

pored kontejnera sa flašom u ruci

sanjam i volim

u srcu plima

znači

ima nas još normalnih






























												

Bleki – Tuga ne stanuje ovdje

 

Gdje je radost

tu je tuga

gdje je ljubav

tu je dušman

u sebi mračnjaštvo bludnice nosi

 

jednog sunčanog majskog dana

nebo je tišinu spustilo

misli dunjaluk oluja se sprema

ptice nestale sa safirli neba

cvijeće prestalo da miriše

 

Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat

ljudi su zabezeknuti

to se nikad u Gradu desilo nije

 

Sunce ne sija

jedan ga oblak zaklonio

uporno ga u korak prati

ne da oko da proviri

kaže dolje jedno dijete siluju i kolju

nije tebi gledat

 

poslije je kiša padala četrdeset dana i noći

ništa ne pomaže

djecu i dalje siluju i kolju

dani su i dalje prelijepi

tuga se odselila sa dunjaluka

više ne podnosi boli





















Bleki – Nikako nisam kriv

 

Noćas mi radost treba

kao dodir tvoj mekši od jutra

što nam snove briše

a  lagali su te

jer

kako si me voljela

nikad te nisam varao

 

ne znam ja to

ja sam samo lutalica

što novi dan traži

iza onog drugog brda

koji još nije uveo

ko jesenje lišće

pred sniježne oluje

 

nisam kriv

ne nikako nisam

kriv

ako me neki proljetni vali

sustignu

neka djevojčica  uza zid

pritisne

znajući u meni ljubavi ima

za sve ljubice   djevičanske

 

tokom ljeta prošlih

krhka ružo moja

ostani uvijek dama

a nisi mi ni obećanje dala

samo me je tvoja čežnja

tijela misirsnog dotakla

a si mi  ljubav poklanjala

zla se uplašila

a si netragom nestala






												

Bijaše dobri Čovjek zvani Ja,Konj

 

Bijaše dobri Čovjek zvani Ja,Konj

Milostivi mu tokom života podari mnogo radosti i ljubavi

da tu dobrotu skoro nije mogao prtiti.

Tuga i bol ga slamali i oplemenjivali.

 

Nakon vremena,umoran od darova i davanja

poželio kutak mira ,ljubavi i ljepote,uz Njegovu pomoć.

Poslaše mu anđela.Tko je on da se buni.

 

Dodirom djeteta u oblacima nasta čarolija.

Pomisli da je grijeh tražiti još,

ali tko je on da odlučuje o tome.

 

Opraštajući se od nje u osvit,

oslobođen nemira polako gre.

u susret sutonu ,oceanu Tišina i sni

 

Oproštaj od sleđene rijeke?

Konačnost najpravije ljubavi ?

Tko da zna…

Ljubav je uvijek tajna






												

Čarobna igra boja

 

Boje su nježne

Boje su krhke

Boje su plemenite

Božije davanje

nalik  Ženi.

 

Ako im srcem podarimo ruku

one biraju ples

a to je već čarolija

koja budi sjećanja i osjećanja.

 

Ta igra boja  i svjetlost

taj likovni zapis nestvarnog trenutka

kada priroda unosi svoj lepršavi kod

u čulo umjetnika

kao pulsirajuću umjetnost drhtave ruke

rađa se portret čudesne  žene

koji sluti postojanje akta

trajno urezanog u pore

još uvijek djetinjeg srca

 










												

Bleki – Zagrli me opet i ponovo

 

a opet i ponovo

kada se vratiš

zagrli me

stegni jako

a nekako hudo

i pomalo ludo

i ne plaši se

moja si i ti to znaš

 

opet i ponovo

volio bih

da te volim i ne volim

da skinem okove

a mi srce stišću

damare u led pretvaraju

ne krvare suze

od kristala jantara i žada

 

a opet i ponovo

a nekako hudo

moja mila ludo

volio bih da dotaknem

volim i ne volim

sjenu tvoje

što iz tame

ružičastom ljepotom miluje

moje buduće seni










												

Bleki – Nepostojeće vrijeme

 

Vrijeme kajanja

 

Svijet maski

 

Svijet azura

 

Violetna ljubav

 

Neodoljiva maglica

 

sasvim sigurno

uvik

vrime nepostojeće

radi

kontra nas

 

 

iz ovog svita

bižin

u zemlju azura

sati di

nema

mirisima nebeskin

masline cvitaju

 

i sve postaje

violetna ljubav

 

a

tu

u maglicama

uzburkanog mora

čekaću te

reč ti

 

ljubavi

dobro došla mi

 

 










												

Bleki – Ja čekaću te Nevjesto moja

 

 

Onomad kada se umorim

i usnijem

biće veliki snjegovi

 

Ne pali žigice u snijegu

mili anđelu

znam boljeće te led

 

Onomad kada usnijem

zaleđen od čekanja tebe nestvarne

biće raskošne zime

 

Ne pali svijeće u studeni

mili anđelu

naći ćeš me u srcu svom

 

Onomad kada ti lahor poljubac

usred bure na usne spustim

dolazi naše vrijeme

 

Obuci haljinu bijelu umornu od čekanja

jedina nevjesto moja

bez straha zakorači u oblake

 

Ja čekaću te