Category Archives: Poezija k'o fol

No comments

Jutro sa Blekijem – Uvijek izroni to djetinje lice

  By Pjesme, Poezija k'o fol
 
 
 

 

 

 

Plavetno svitanje

 
 

Ledeno jutro

U đardinu ljubavi sniježi

Naše nebo

 

Poslijednja molitva

 

Ledenim  dobro d'bro jutro

izgubljenom u sjećanja

uvijek izroni  to djetinje lice

te oči dubine tirkiznog  sna

osmjeh nježnih pahulja

što  ledu se otima

 

pitam se

ne

više se čudim

odakle toj nestvarnoj ženi

toliko ljepota

 

spoznah Nebo sve daruje,

a opet …

 

ne preostaje ništa

zaista ništa ništa više

osim…

 

zahvalnost  na milosti podarenoj

a me  taj mili anđeo dotakao

 

klize otkucaji srca

vremenima bezgrešnim

u molitvi  skrušenoj

podari joj sreće

koliko  ljepota

sedefaste  nježnosti

u svojoj  čednosti ima

 

Reći prelijepa je

glasa se kao  nemoćni pokušaj

da srcem progovori ushićenje

koje lebdi u svakoj pori vijekova

a lagano kolaju stazama

što vode  beskraju

 

Ja koji snivah krajolike nježnih  riječi

toj ženi čudesnoj

još uvijek  šapatom

daljine bojim

pružo mi ruku

jube moja

 

uvik i zauvik

nijemim  bez daha

nasuprot  duboke tišine i sna

i samo blejim

ko položeni kurban

u čudesno  Božije  janje

 

















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki –  Kako ću te zaboraviti
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
Kako će te Bona ovo maksumče zaboraviti


kažem ja tebi Jube moja moja?


Da samo oči imam vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti


Da  malo uma imam shvatio bih


vidio bi da neizmernu dobrotu i tihu mudrost


poput sjene a nježnost sniva


da treba je prviti na srce i unijeti u dušu


Ali jok


blentovija mora iza onog brijega ići


tamo su ažbahe koje treba tjerati


grlice nove spašavati


pa iza tog brda ima još jedna planina


puno je to dolina boli


Kako ću te zaboraviti Krhka ružo?


Tebe bi bilo lako voljeti za čitav život


Tebe koja si nestašno lijepa


Tebe koja mojim Gradom čednošću sjajiš


Tebe kojoj cvijeće mirise krade


kao kapljica rose poslije kiše


Tebe koja samo za ljubav živiš


Tebe koja sjaj sa suncem dijeliš


Kako ću te zaboraviti Bijela damo?


Tebe koja se uranjaš u ljepotu duge


Tebe koja nevinost djeteta nosiš


Tebe koja plavetnilo neba oslikavaš


Tebe koja dubinom mora zračiš


Tebe koja u očima zvijezde nosiš


Ne mogu te nikako zaboraviti Princezo


Zato dođi da ti snove sanjane poklonim


Zato dođi da ti pjesme ljubavne pjevam


Zato dođi uhvati me za ruku


Zato dođi zagrli me čvrsto jako


Zato dođi meni i ne boj se više Malena


Dođi svojoj ljubavi ljubavi jedina


I jednom kada usnijem


nemoj da bi mi plakala


razmaženo derište moje


ljubavi jedina moja

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Sutra će umrijeti pjesnik hud i lud
			

						

				  By     Pjesme   			

			
		
		

			  
						
												

						
Negdje na dnu ulice strme

uvijek fenjer neugašen

crvenu svjetlost baca

ne osvrći se bekane

nije to za tebe

ti si  dukate

istrošio

svoje

na kiši

kupujuci

snove i nadu

kod  one gatare

da ti ih vrati da te vole

a  ona reče ono što reče

i danas sa uvelim cvijećem

umotanim u novinsku hartiju

gledaš naslov na stranici crnoj

sutra će umrijeti pjesnik  hud i lud

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki Jesen je a ja boja nemam
			

						

				  By     Bajke, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Prelijepi, umilni ,  zlaćani   stađun .


Jesen , ugodna i blaga.


Titrava i uzbibana.


Prelijepa.


Pada lišće zlatno.


Sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolorit,


koji nas opija i zavodi.


Kao Žena.Raskošna.


Kao djevojčica.Voljena.


Boje pripisujemo magiji  , Te ,  nestvarne čarobnice Žene


i poželimo da se nikad ne mjenjaju.


Ni žene , ni  jesenje boje .


Da uvijek nose radost našim srcima .


 


Češće nego želim


jeseni se  boje sivilom


nešto hladniji dani


navuku sjene tuge


Kiša


Kapljica


svaka kap je jedan život


jedna radost


ljubav


 


eh anđelu mili


jesen u meni raduješ


nebo reče tuga je to


nedostaje ti boja


eh kada bih mogao


najljepše slike bih ti skladao




















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Eh , svjetlosti moja
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						

Autor 





Hajro Šabanadžoviž






Pogled kroz staklo


Vali


Vali




Suton i vali



Vodopad suza




Ah,to proljeće




Svijetlost




Svileno ljeto


 


Ponoć je


već odavno minula


pogled kroz rasuto staklo


u srcu uvijek suton je


muzike mladosti tvoje


miris prošlog proljeća


srećnih dana bjega


jedan čovjek je sam


sa olovkom u ruci kleči


 


pisaća mašina se kvari


nešto bilježi


rječ mu bježi


čini se o ljubavi pjeva


maslinova svjetiljka


kao vodopad njenih suza


blješti sjećanjem


 


slomljeni ram


njemu je drug


zato ne primjećuje


da ni slova više nema


sve je otišlo bespuću


sa djevojčicom bezgrešnom


eh svjetlosti moja


prolaze svilena ljeta















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Uzvišenost tvoja
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						


 


Uzvišenost  tvoja


reče mi


ime svoje


znao sam ga


u srcu mom


zauvijek kuca


nevinost tvoja


 


kao Nada


u mojoj duši


lebdi


čežnja


 


moj um zarobljen je


nevinošću snova


ukradenih imenu tvome


 


ime tvoje


ne smijem izgovoriti


oskvrnuću te


oprosti zvaću te


imenom mirisnim


 bez velikih  slova


što bojom   umjetnice


srce mi tugom boji

















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Jutro sa Blekijem  – Jesen u meni ljepotom njenih snova zbori
			

						

				  By     Bajke, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 


Jesen je, a ljepotom zbori


jedno prelijepo dijete dok u meni sni.


Nježno, umilno , zlaćano


kao i moji kalendari .


 


Jesen ,


ugodna i blaga.


Titrava i uzbibana.


Prelijepa.


Pada lišće zlatno.


 


Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem,


nudeći nestvarnu bujicu koji opija i zavodi.


Kao čarobna Djevojčica a Žena .


Kao prelijepa …eh, rano moja ej..


 


Dobro?


Idemo dalje!


Dlanovima ispruženim prema Levantu.


Boje pripisujem magiji,


 


Te ,


nestvarne milosti


anđela boli moje.


Poželim da se nikad ne mjenjaju.


Ni moja tuga djetinja , ni jesenje boje .


Ni tvoje svilene ručice.


Da uvijek nose radost mome srcu .


Uz nježnu pjesmu razbijenog stakla


slika što tvoju ljepotu kradu.


 


Ponekad jeseni nosi kišu i tmurnije ,


nešto hladnije dane.


Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život.


Jedna radost. Ljubav.


 


U meni jesen je.


A zima ide.


Osjećam je.


Dani postaju kraći. Noći duže i hladnije.


Grijalice ne rade.


 


A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba.


Od Milsotivog nam darovi stižu.


Ko je Tebe meni poslao Malena?


Kazna za grijehe?


Ne želiš to biti.


Boljeće te.










												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Okus čednosti
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						


Hvala ti što dođe


što pored mene bdiješ


ugodno je znati da na grudima


dobrota naslonjena


ruku ti drži


pogledom mazi


pa stidljivo pogled spušta


rumeni se


nije svikla


možda zaboravila


da njen dragi


samo o njoj sanja


onda blago


od duše


rukom


lice mu ljubi


miluje snove


koje njen dragi


samo za njih snije


i kada čuješ ljubavi


muziku u srcu svom


to moja duša tebi pjeva

















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Jesenja idila
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Reče mi


napiši jednu baladu


za suze


koje će jednom doći


kad me vrijeme zaboli


 


obojih krajolik snovima


jesenjim


narisah bosonogu djevojčicu


a leprša


 


ljubavlju mojom


kao zlaćno trešnjino lišće


nošena


bijela labudica čežnje


 


sakri se


u bespuću snova djetinjih


snenih kao čarolija


ili slike moje


njenom rukom obješene


 


i samo tako


odi


 


balada


izgubila riječi


sada samo jeca


vrati nam se sa rodama


d'broto mila