Bleki – Pet beskonačnih poljubaca

 

Nada, malena moja

poklon dade

pet poljubaca

od srca

beskonačnih

 

a

opet negdje odi

 

reče

vratiće se

 

i čekam na mirise tvoje

ko uzbibana kap rose

a miluje

grudi biserne tvoje

 

berem

kradem

poljubce

poklanjam se slastima

đardina tvojih

 

dobih radovanje pet poljubaca

dubokih ko doticanja tijela

sačinjenog klupkom ljubavi naše

 

prvi je od milovanja

za svaki dodir ruku od pamuka

kojim obgrlimo umjećem ljubavi

 

Njega prvog uzmem

nanesem na usne naše

željnih rose podavanja

 

Drugi je od dodira tijela

za svako poniranje

dubinama oceana

 

njega poklanjam

svakom prodiranju

ka plaveti nestajanja

 

treći za odsustvo uma za svako stanje misli smotane

fišekom košpica što slast morskih dubina usahnjuje

 

njega na grudi privijam

dok se ti mramorna a snena od ljubavi

njime meni prislanjaš

 

četvrti je od srca

na svaki dašak tijela obljubljenog

ua svako nestajanje u kriku ljubavi

 

njime tijelo tvoje zatomljujem

da vrije

do ponovnog spajanja našeg

 

peti je od duše

za svaku kap rose

što odi tagovima…

 

njega poklanjam nama

za naše osunčane dane

što se ljubav Tišina i sni zovu

 

Oprosti mi mila, ako mi se u neznanju

oteo još koji poljubac

neispričani

vratiću ga

da mi ga poklanjaš

od iskona














												

Jutro sa Blekijem – Joj rahatluka





Davno nekad bijeh mlađan ljiljan bijeli
iznebuha zagrlila me Tišina i sni
dugo sam joj tražih smisao
i nađoh ga Joj rahatluka

nježna crtica o potrazi i susretu sa sobom
me uvela u prelijepa vremena mladosti ,
u kojima je svaki nepatvoreni susret sa sobom,
tek jedno osvješćenje u učvršćivanju neraskidivog prijateljstva

ta susretanja oplemenjena i bez imalo narcisoidnosti,
su svojevrsna čuda koji traju do zadnjeg daha
a kao okosnica prelijepog života nastavljaju se iskonom

Bleki – Tebi , siromah sam, nemam mnogo dati

 

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
koja sav  život si moj
kojoj pišem   pjesme svaki dan
po jednu sliku ljubavlju snim
srce dajem
a me boli tiha šutnja tvoja

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
darujem djetinje srce svoje

tebi
kojoj raduje se život moj
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
čija sjena i dobrota
ne pušta me  mirom
da sanjem neke bolne dane
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
koja radošću svojom me boliš
siromah sam
nemam ništa dati
osim duše čedne svoje






												

Bleki – Ljubav i fantazija

 

Ti
srce moje
djetinje duše i snova
lebdiš kao krhki cvijet
hladno ti je do skršenosti
ne obaziri se
slušaj muziku u grudima

a ja
okamenjena gromada
pred veliki mraz
ukletog đardina
lutam u maglama prošlih dana
i nadu u srcu nosim
jednom

Ti
dušo moja
ljubav i fantazija
lepšaš kao ptica slobodna
koja odlazi bolom
mnogih nestajanja

a ja
zaleđena rijeka
prohujalih duginih  dana
samo se molim
Bože brani je od zla
i volim
zauvijek










												

Bleki – Kalendar





Nikad ne trgaj listove

svoga kalendara

i ne poželi da ih mjenjaš

kakvi su takvi su

tvoji su

nezamjenjivi





Koliko ljubavi

radovanja

i boli

u njima obitava





Bože mili

koliko samo osmjeha

nevinih

djetinjih

ženskih ljepot očiju

iskre u njima

a nad svima bdije Tvoja

Milost i ljubav





Hvala ti Gospodaru svijetova