Nevinost
Ljubav i fantazija
Naši snovi
Ruka ljubavi
Nježna iskričavost
Duša od kristala
Duša tvoja od kristala
bojena smaragdina ljubavi
i muzike koju ona pleše
u obrisima tvoga nježnog lika
i nebom darovanog imena
vodi prostranstvu neuslovljene ljubavi
kojom te milost Božanska miluje
Tebi koja nosiš nevinost u duši
i molitvom baniš se od zla
tebi daću srce vjerno
od iskona zaneseno
Ti koja živiš nevinošću suze
i dobrotom braniš se od zla
ti si jube moja
vječna i jedina
Vrlo dobro znaš da baš nikada
ženska bića ničim ne uslovljavam
napose one koje ostave srce u Galeriji
Uslovljavanje komplikuje život
dosadno je
vrlo često neiskreno
Ljepotom i dobrotom si oplemenila Galeriju
i širom otvorila vrata oazu mira i tišine
Podsjetiću te
samo kažeš
Ja došla
a i vrijeme ti je
uzlepršaš uz stepenice
na koju god stranu ljepot glavom kreneš
svjetluca neka slika sa tvojim likom i imenom
Tada zaustavi pogled
one će se javiti i reći tvoja sam
I onda
kako ušla
kao ptica kao leptir
tako i ošla
kao anđeo mekih krila
Ako usput krilca zakače neku sliku
i skrše joj staklo ili ram
nema važno
Slika ostaje čitava
iako u njoj
možda pleše
neko skršeno djetinje srce
Oprosti na iskrenosti
ne znam drugačije
prelijepa gospođice
srca moga zaljubljenog
Vjenčanicu u sehari držiš
Obećo je da će doći
U zatišju dušu tiho pržiš
Možda čak i ove noći.
On je rano zorom pošo
Ponio je čak i cvijeće
Tebi nikad nije došo
Nije tebi bilo sreće.
Vukovi ga safataše
na po puta
safataše pa preklaše
rano ljuta.
Vukovi a insani
Gusala krvavih poj
Veliki su jarani
Sinjih kukavica soj.
Vjenčanicu naftalin sada krasi
Negdje gore miris sa tavana
Dok ti hodiš svud po trasi
Skupljaš kosti svog milog dragana.
Tužiš pjevaš i uzdišeš
Da ga ne srete kamo sreće
Sve se više baildišeš
U crkvi za te gore svijeće.
Vjenačnica bijela nenošena
Jezeru si tuge darovala
Tvoja ruka isprošena
Zalijevana suzama uvenula.
Kuda sada djevo mila
Ni od ovog ni od onoga
Svijeta više nisu krila
Ljubav tvoga jedinoga.
Samo malo luče malo
Sunce se nestašno smiješi
Nije ti sve darovalo
Šalje nekog da te tješi.
Ti nemaš nikakve vjenčanice
Kako ćeš pred dragog novog
Nič ne brini krhka djevojčice
Bitno je da je sa svijeta ovog.
Vjenčanica lebdi nova
U duši je muzika stara
Samo trepti puna snova
Od nebeskog milodara.
Tračak svjetlosti
beznadno
tamom boji
jezovitu obalu sudbine
kameneći duše
u ime krstastih idola
žicama okovanih
bića
duboko zakopanih
u bespuću zvjerinjih jama
Dođi i plači djevojčice
Dođi i plači malena moja
Ništa se ne brini
Ja sam tu kraj tebe
Ispod mostova duge
Na ležaj bola i tuge
Djevojčica malena kraj mene ova
Pod glavu stavila jastuk od snova
Umorno dijete pored mene je zaspalo
Ležeći spojkojno mir i snove pronašlo
Pokrila se tamnim pokrivačem neba
Kosu joj prelijeva mjesečeva sjena
Umorno dijete je zaspalo
Možda je na tren umrlo
To nije važno ona mirisna polja
Djevičanskih ljubičica sanja
Ne čuje pjesnika što pjeva i tuguje
Tiše moli ljude što stupaju i struje
Uz umorne duge iskre tuge o suzo
Dijete je zaspalo i možda umrlo.
U baštama ljepša od đula sijaju
Zaspala djeca o ljubavi snivaju
Za ruke male se drže cjelove biju
Bolom i tugom što vrišteći vriju
Gitara. Piano. Milo moje spije.
I spavaju i spavaju i miruju
Dok ljubav daruju i miluju
I spavaju i miruju i spavaju
I snivaju ljubičice snivaju
I miluju snove miluju
I snivaju ljubav daruju
Umorna miruju i miruju
Djeca ljubavi zamiru
I nježno lagano umiru.
Harfe. Pianissimo.
Srce moje spije.
Poljubci sijevaju i sjevaju
Suze lijevaju i lijevaju
I miluju i miluju
I miruju i miruju
I spavaju i spavaju
I sanjaju i sanjaju
I umiru i umiru
Orgulje. Pianissimo Immpossibile.
Duša moja spije.
Bože mili ta djeca umiru
Kosa je je odlepršala
nježno
nečujno
i lako
kao anđeo prozračnih krila
Takva je i ona bila
prelijepo kristalno tkanje ,
vazdušaste ljepote
prekrasni tihi anđeo
velikog nježnog srca
Kažu tuč je težak
Nije
lagan je ko mrvica hljeba
koju dživ-dživ krade golubu
ispred kljuna
A tako se Kosara ukrale
i još lakše od toga
samo jedno bolno puf
i nema je
a osta u srcu
santa leda neprebolna
Kad se djevojačko srce skrši
ništa se ne vraća nazad
kad jednom ibrik rikne
pa sve da je i zlatan
nikad više ne mere biti ko novi
vječito curi ko kiša kroz rešeto
i se ne može popraviti
Tako i djevojačko srce
a i tijelo
Srce jauče cvili
lijeka nema
boli je tako da bi se namah ubilo
A opet život na momente bude podnošljiv
Nastavi djevojka dalje
Ne kaže nastavila živjeti
već samo nastavila sam dalje
Dušu i tijelo neljubljeno
kroz nepostojeće vrijeme tegarim
Ljubavi jedina
kunem se ljubavlju tvojom
imam samo devedeset dana
tri po trideset
pride tri po deset
za molitvu
mirisnih sanja
za ljubav mnogo dara
iz malog parka beskućnika
deset pupoljak ruža
za tebe ubraću mila
za snove jednu orošenu
za tugu drugu žutu
za sreću treću šarenu
za tebe četvrtu zelenu
za samoću petu safirnu
za nježnost šestu ružičastu
za vrlinu sedmu plavu
za nevinost osmu bijelu
za ljubav devetu rubinovu
za nas desetu duginu
za mene neće ostati ništa
zato sad tango puštam
poklanjala si mi sebe
najljepšu od svih
Ljubavi jedina
kunem se ljubavlju mojom
0stalo mi je samo četrdeset dana
trideset i deset
za molitvu
mirisnih sanja
za ljubav nešto dara
iz velikog parka beznađa
ukrast ću samo za tebe
poklanjati drugim
četiri ružina pupoljka
prvi biser neotvoreni
za prvu godinu snova tvojih
drugi safirni tek pupoljak mali
za drugu godinu čežnje tvoje
treći rubinov poluotvoreni
za treću godinu tvoje ljepote
četvrti crveno žuti rastvoreni
za četvtu godinu poklonjenu
nevinosti mojoj i tvojoj
staviti ću ih u kristale nade
gledati mirisima iščekivati
kada poslijednji pupoljak uvene
ostaće ti samo ljubav moja
kada rubin odsjaji
sanjaće me ljepota tvoja
kada safir popada
ostaće ti čežnja moja
kada biser potamni
ostaće ti snovi moji
prestajem da plešem
i da se molim
muzika mi donosi tebe
najljepšu od svih ruža
Luco Malena
jedina ljubavi moja
plave me oči nježno gledaju
dvije su suze iz njih kanule
iz lijevog rubin ljubavna
iz desnog safir milosna
očima me zovnu
da joj priđem
ona mi šapne
poljubi me mili
još samo ovaj put
onako kako si nekad znao
strasno ko delfin u plaveti dubina
ljubavnički ko vulkan što gori
zagrli me blago
kao jedinu ljubav svoju
samo još jednom
molim te
tako sam umorna
a i hladno mi je
kao malena djeca se za ruke primamo
ona me ljubi onako kako sam nekad znao
nježno ko lahorca let
zaštitnički ko mjeseca cvijet
ljubavnički ko lotosa istina
ja je grlim
leprašamo sa grlicama i ružama
ona mi ljepotu svoju u grudi ušuškava
zauvijek
sada jedina ljubav moja
može da spije
ako te prevari žena
oprosti joj
nije bila prava
Ako izda prijatelj
zahvali mu
spasio te laži
ako te majka ostavi u sirotištu
potraži je
pitaj gdje će joj duša
ako te otac proda za šaku dukata
kloni ga se
prodao je đavolu dušu
kada te svi iznevjere
uvijek će Njegova ruka
milovati tvoje kose djetinje