Category Archives: Poezija k'o fol

Ne volim tugu

ne dam ti bol

poklnjam ti dugu

prihvati hal svoj

čista je duša tvoja

plemenita

čednošću bremenita

ljepota meni darovana

želja moja u oku tvom

slila u molitve tihi jecaj

budi mi dobro kao vapaj

malena moja u srcu mom

Srce me kori zaljubljeno

jadniče jadni nerazumni

na šta si mislio

kad si joj dopustio

da se propne na vrh peta

da te zaljubljenim trepavicama poglede

poljubac jedan sneni ti nehajno ukrade

i mene živog na vječno umiranje osudi

Znam zasigurno

srešćemo se

opet

Proljeće moje krhko

kad nas zvuci našeg tanga i tvoje ljubičice

pozovu

jer

znaš

moj dom je u srcu tvom

neće ti biti petnaest godina

već malo više neobljubljenih

đentlmenskih stađuna

možda ti i neka pahulja srebrena

na kosama zaspala

ljubljenim

i neka smiješna borica

neljubljena

se zaledila

u uglovina očiju

sanjanih

što dozivaju me

ali znam

te oči blagosti

nestašne

za mene si sačuvala

znaš

ja tango još uvijek učim

zaboravljam

da leđa moja više ne mogu

da izdrže

onaj tvoj grlice let

nema veze

još uvijek osjetim

ona nježna

meka desna tvoja ruka

u mojoj lijevoj

i ona meka

na ramenom mom

ponekad u kosi mojoj

ja ne ostajem dužan

desna ruka krade tvoje čari

jedina moja

i onda lepršaš

a ja sam konjina

koja kaska

shvata

da je dom gdje i duša moja

a za onaj okret

što kičmu lomi

kad se sretnemo

smislićeš ti nešto

znamo

nije sve u okretu

već u tvojoj duši

ljubavi moja

Kad se dvoje rastaju

svoje snove tuguju

Kad se dvoje rastaju

budućnost svoju trgaju

Kad se dvoje rastaju

život svoj sahranjuju

Kad se dvoje rastaju

nerođenu bebu ubijaju

Kad se dvoje rastaju

Tugom zvijezde samuju

Znam da znate

 Koliko sam vas volio

 Koliko sam vam boli nosio

 Praštale ste a’ sam se uvijek vraćao

 Ne govoreći da iza brda ima još jedna grlica

 Kojoj je srce skršeno i koju nada dugo noću drži budnom

 Da jednom Mali Princ će se vratiti oprljenih krila i suzom u oku

 Znam da znate

 Koliko sam vas volio

 Koliko su boljele tuge vaše

 Moji odlasci ili rastanci nagli naši

 Vaša praštanja i vaše suze na jastucima

 Čekanje osvita zore da moj cjelov na lice vam kane

 A’ se sneno pored vas spustim i čvrsto zagrlim al’ oprost ne molim

 Znam da znate

 Koliko sam vas volio

 Koliko su me boljeli dani

 Onih drugih što se ničem ne nadaju

 A praštaju i vole one noći i snove poklonjene

 Mnogo je očiju koje me progone i ljubav mi praštaju

 Znam da znate nisam nikad svoj pogled ni vaše suze krio

 Joj,znam da sada sve znate

 još uvijek u srcu isti plam gori

 samo malo mi teže ljubav na pokloin dati

 sve manje je lutanja iza brda i skršenih srca

 a’ mi pomoći nikako nema pržun me gotivno namah čeka

 a i ne bi u raj valjalo doći i sa vama nove grijehe đardina činiti

 šta se tu ima za reći osim sve sam vas volio Velike moje Malene Grlice

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

kandilo i tisuću dušeka njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo kao sjena

sa jubilarnom Princezom

Opore riječi

izgužvane tugom

vremenom postaju bauk

Nježne rijeći

izgovorene bolom

svijetle plemenitom budućnošću

Jer srce malena

upija i pamti prošlost

kao stazu hitanje kroz sadašnjost

U osvit čedne zore

kad grešna noć svjedoći

o besanici i grijehu

umornoj od davanja

poljubcem rekoh ti

saćuvaj tajnu

ljubavi naše

poslije dosanjane noći

ne želim razmišljati

o sudnjem danu

Ako se sjetiš

dođi mi

pupoljče mili

potraži aleju

od ružinih lati

što tebi sam tkao

otkidajući trn po trn

i urezivao

jedan po jedan

u srce živo krvavo

za svaki violetni dan

nedolaska tvoga

Jednog dana obući češ haljinu crnu

skrivenu u ormaru za dan rastajanja

noć prije toga držaćeš me za ruku

a ja ću ti o ljubavi našoj pjevati

Normalno biće ti uska i teška

neće moći primiti tugu i suze

Zato obuci onu vjenčanicu bijelu

što nevjera je valima rosila cijelu

Kristalnim čipkama je strpljivo tkana

iako dan radosti naše nije dočekala

u osvit ove krhke zore našeg rastanka

biće dostatna za snove ljubavi moje