Poete rekoše
Vrijeme teče
kao kapljica rose
na dlanu
koja se preljeva
u ocean suza
kristalnog žala
izgubljene mladosti
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Jutro sa Blekijem – Milina je
Milina je
lipo mi je
La vita è bella
prekrasan dan
se krade
za mir
za snove
za lijevu ruku
onu od srca
da je desna
ona od ljubavi
primi
tada srca uzdrhte
duše se smire
i tango
ili bilo koji drugi ples
izborom muzike mora početi
ljubav je sve
što ovaj dunjaluk treba
Bleki – Kao sjena kao san
Moram reći
što je tuga
noćima se dugom krade
kao sjena
kao san
ljepot žene
što ne smijem ljubit
mili cvijetak moj
nikad nisam bio sluga
volio sam anđele mnoge
ali nikog kao nju
ne mogu proklinjati
za ljubav moliti
sjenke
što kao iluzije bolom
lebde mojom dušom
Bleki – Iz srca mi kapi teku
iz srca mi kapi teku
ko rubina suze krvave
kap po kap
dan po dan
ni sanak ja ne mogu
usniti bez da molim
Tišina i sni
da se vrati
kaldrmama duše moje
Bleki – Molim te
Ugodni zimski krajolik
topla vatra što nosi misli
blagosti proljetnih snova
vode neugaslom ljetnom plamu
dok se na večernjoj svjetlosti
neminovno primiče i vrišti
poslijednja sonata zagledana u tamu
mila dosta mi je noćnih sonata i etida
molim te podari mi četiri godišnja doba
Jutro sa Blekijem – Ponekad osjećam
Ponekad
sasvim nenadano
nakon vremena
snim a ne mogu odlučiti
Htio bih
mnogo toga
danju
htjeti je znak moći
želio bih
nešto manje
zorom
želje se ostvaruju
volio bih
jednom izgorjeti
noću
tvojim grudima sniti
morao bih
ne ono što se mora
uvijek
valima skuta tvojih nestajati
Bleki – Lipo mi je
Jedno srce radosno
jutros nam haber posla
Dozivah te
dozivah te mila moja
dozivah te ljubavi moja jedina
da mi se javiš
mirisima svojim da me miluješ
lakše ću daljinu da podnosim
a lipo mi je
ne da mi se živit bez tebe
jubim te zauvik
ne znan vi ja pivat ka ona grlica
a i ne sličin na nju
nek vi lipa šjorina zapiva
Bleki – Neće doći
Znam neće doći
traži sebe
neće naći
ništa
dobroga
osim bola
očajnoga
zaboravilja se
ima mene
zaljubljenoga
Bleki – Asja , jedina plava među Tatarkama
Zviježđe i raskošPtica malecka
Rijeka nemira
Krajolik čežnje
Krik ljubavi
Šume i ne šume
Podmoskovske večeri
i grlice moje glas je utihnuo
a bila je tako lijepa
ko punog Mjeseca sjaj
O Asja Asjuška
zašto tužna si ti
kad sretni smo bili mi
Bože Milosti i Ljubavi
čuvaj je od zla
Oj , rabina rabinjuška
zašto žalosna si ti
reci i ne reci
gdje su nestali dani
a su živjeli nestvarni sni
ja ljublju vas Asja
jedina plava među Tatarkama
djevuško moja
kradljivice srca moga
navsegda
Bleki – Plavo i bijelo kao boje ljubavi
Autor
Hajro Šabanafžović
Pitao me jedan pitac neuki:
– Zašto je na tvojim slikama ljubav izmješano plavo bijela.
Šutio sam i slegnuo ramenima.
Nisam objasnio.
Samo sam rekao:
-Onog momenta kada objesim sliku na zid,ona više nije moje vlasništvo.
Nju posjeduje posmatračevo oko.Što ono vidi to je to. Ako ništa ne vidi i to je to.
Sada mi žao.
Mogao sam reći:
Plavo je boja univerzuma,neba ,Zemlje,oceana,vjernosti i beskonačnosti.
Bijelo je boja nevinosti,radosti , svjetlosti i iskrenosti.
Stapnjem plavog i bijelog u koloplet , u kome se ne zna gdje jedna boja počinje,a druga završava, stvara se misao o beskonačnosti.
A beskonačnost je rodila savršena ljubav , koja ovoplaćuje ljudske ljubavi.
No, mislim da to ne bi uzbrkalo razum vrlog pitca.
Muškarci , uglavnom, ne prepoznaju boje ljubavi.