• 

• 

Boje

• 

Rađanje

• 

• 

Šušti tiho trešnja stara

svijajuć miris crvenih grana

iznad bijele  ljuljačke tvoje

beharom nevinosti obljubljena

lepršavih od rubin snova

lišćem zelenim od mladosti

tiho remeteći plavetnu noć

krijući halje djevojačke

u odsjaju modre rijeke

što valima utišava

plamteći vjetar u bjelokosti

djevojačkih grudi talasanjima

što drhte krhke čednosti

dva tanana bića nerazuma

a iskon traže u suzama

jecaja što ljubav rađa

izvirući iz jame postanja

kad utihnuli su dodiri tvoji

Dani ko dani,

uvijek blistavi

sjajni

nekom ljubav

nekom radost nose

drugom bol

trećem tugu

svakom more suza prinose.

Nemojte se previše brinuti

La vita è bella

Kom si kom sa

Vjetar tiho šumi

stere velove jave i sna

nove putanje doziva

budi mi srcem pozdravljena

djevojčice mila  

lijepa kao noć zaljubljenih

obasjana zviježđem 

srebrenom mjesečiniom

koja jecajem moli

uzmi je bez straha

tvoja je dječače mili

ljubav nema srama

Kamo si pognuo glavu čovječe

Ljude nestaju a ti ne vidiš

Brat na Brata

A ti hladovinu tražiš

Sloven na Slovena

A ti utakmicu gledaš

Crnac na crnca

A ti okrećeš kanal

Arap na Arapa

A ti naftu sanjaš

Žutio na Žutog

A ti Gejšu u Tajlandu tražiđ

Indijanac na Indijanca

A ti Makču Pikču u izlete odiš

Urođenik na urođenika

talismani su sve jaftiniji

Ti mirno gledaš pokretne vrpce

razlijevene boje u tisuću piksela

a ne primjećuješ da čovjek ubija čovjeka

da majka sahranjuje dijete i silovanu kćer

misliš da sve je to beskonačna vrpca serije

koju nam milosrdno poklanjaju i režiraju

nepoznati gospodari mraka života i smrti

Probudi se čovječe digni pest i glas

prije nego red dođe do zakopa tvoj stas

 

Poslije godina odio sam ulicama djetinjstva

kojima su nekada kloparali snovi budni

tragajući za zapisanom ljepotom

mnogo razbijenih prozora

i poderanih zavjesa

svjedoče ljubavi

utihnuloj

Eh noći

moje duge noći

otvorite svoje hladovine

obasjajte mi pute vjerolomne

pozovite mjesec srebreni i zviježđe

da pričaju priče o suzama tvojim kristalnim

a te sretoh i spoznah mladost svoju u srcu tvome

Zašto tužne su šare na zidovima raspuklim od godina

zašto nijeme izlomljeni ožiljci na sliejpim prozorima

zašto iz dimnjake ne lelulaju vragolasti dimovi

zašto su ugasle vatre domova ljubavnog žara

zašto su utihnule ptice crne i bijele i sive

da li je ta mladost tako lijepa i čudesna

u nevinosti srca ikada postojala

il je tek san u snovima bila

Cvjetala je kao bulka na mjesečini

tih snovitih avgustovskih dana

pogotovo noći

zaboravljajući da je anđeo

Nikad u životu nije slagala

Nevina i naivna kao janje

Kao  Isus kome se zavjetovala

I prelijepa kao duša od kristala

umivena sjajem srebrene mejsečine

tražila je dodire moje

Kad nekog Stvoritelj podari milošću

onda ga zaista neizmjerno daruje

a nismo zahvalni

putenošću prizivajući zlo

Nekako mi nas nije previše žao

skoro nimalo

Znam ja

Zna i ona

Usud

Sve je u parovima

Meni se nije zavjetovala

A gubimo se jedno u drugom

Neće izaći na dobro

I nije

Nama se nikako nije dalo

Svih tih trinaest godina

sve je radilo protiv nas

najviše mi sami sebi

I na Badnje veče

nestvarne

Sarajevske Olimpijske godine

zbi se suđeno

jedno milo janje

jedna prelijepa plavetna ljubičica

jedna anđeoska djevojčica

Luce Malena je oči safirne sklopila

 

Tihim zvucima našeg neba

kao čudesni flaute krik

odjekuje  osvit   buđenja ljepote

tijela što zadovoljno sni

 

obzorje prekriveno  ljubavlju

čedne svjetlosti tvoje čežnje

zri u mom djetinjem srcu

milostiva   Bianca Donna

 

Mila zaboravi mislene riječi

suvoparne su

dosadne

škrte

ljubomori vuku

srcu nade kradu

 

volim čežnju

što ti poklonih

gdje si dušo

gdje si mila

da li te srce boli

što nemam te

a još uvijek moja si