I danas pada snijeg
u srcu mome
Malena moja
tada sam kao i uvijek sjetan
jer jedno prelijepo davno bjelasanje
mi tebe odnese
jednu mladost plavetnu
i nježnu
koja me i sada boli
i blista
kao šareni proljetni dan
behara i milosti pun
savršeni snježni dan
koji zauvijek
muziku
slike
i ljubav
u sebi nosi
i onda ne budi tužan dok zboriš
hvala ti ljubavi moja Malena
život je prelijep
Otišao sam pred tvoju kuću
trošno posivjelo zadanje
sunce je od njega skretalo sjaj
činilo se da nikog u njemu ni
u lijevom uglu jedao okno
razbijen zvjezdanim otiskom
tužan i neopran
poderana zavjesa visi i leprša
njiše se tuguje i tiho poji
vrati se mila domu svom
stajao sam satima i zurio
prišao je jedan policajajc
rekao da se sklonim
izazivam sablazan
još samo minut
molio sam ja
tuga nekad i zakon gane
ostao sam do večeri i zurio
ostao sam do ponoći i zurio
ostao sam do jutra i zirio
ostao bih do vječnosti i zurio
i zureći u kam bih se pretvorio
ali
prilazili su policajci
jedan po jedna dva po dva
govorili izazivam sablazan
još samo minut
molio sam ja
tuga nekad i zakon gane
zurio sam petnaest dana i noći
samo sam zurio
upijao svaku prašku na slomljenom prozoru
znao sam to su praške tvoje slomljene mladosti
samo sam zurio
upijao svaki pokret i vapaj poderane zavjese
znao sam to je zavjesa tvoja potrgane mladosti
samo sam zurio i
upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče
samo sam zurio
ostao bih do vječnosti i zurio
klanjajući se sobi djetinjstva tvoga
moleći se krhotinama zvjezdanog otiska
i dalje zureći samo sam poželio
vrati mi se jedina moja
nisi se vratila
ja još uvijek zurim
i samo zurim
policajcima je postalo dosadno
više ne izazivam sablazan
i samo zurim
okamenjena gromada zuri
u razbijene prozore moga srca
tražim zvjezdani otisak poslijednjeg plesa
gdje još uvijek stanuješ ti ljubavi moja.
Utihnu gitara
nikad više u njihovim đardinima ne zasvira
Svirač kad htjede da je spusti
samo je odlepršala
svjetlucavi trag za sobom ostavila
svi je pogledom do neba ispratili
gubi se ali i dalje svira
pogled vrnuše
u Malenu pogledaše
zamalo ne vrisnuše
umorno dete se na ogradu naslonilo
san usnilo
blaženo spava anđelu nalik
pjesnikove ljubičice nevinosti sanja
ukočena sleđena
mrtva se čini
dječak prst na usta stavlja
prilazi usnuloj
nježno najnježnije
i još nijansu nježnije
bestežinski
toliko je krhka bila
u ruke je prima
ona se meškolji
oko vrata ruke mu svija
pribija se uz njega
sanja da poslijednji tango sa njim pleše
osjeća da sigurna je
ali ne zna da li je to tango amore
ili neki drugi zov ljubavi
niko je više ne može povrijediti
Jes’ kak’ ne!
on je nosi ka ljuljački
koja se sama njiše
malena osjeća
da sigurna je
to je ritam njihovog Tanga Flamenga
ljuljačka se ukipi u jednom trenu
kad muzika poljubcu nagovještaj da
visi snažna i odlučna
ko ženina noga oko muškog tijela
svija se
odlučno drhti
kad joj njih dvoje prilaze
hoće da se poda
on je kretnja blaga
ona zagrljaj mazini
nježnost sjeda
malena baš ko malo dijete
mu se u krilu meškolji
stišće ga i čvrsto ga grli
tango sad sporije suze lije
boji se djevojčica
da snovi ne odlepršaju
sve nešto isprekidano
nemirno diše i uzdiše
kao da jecaje i vrisak stišava
lice joj postaje jecavi korak melodije
on joj kosu miriše i ljubi
misli još uvijek se osjeća na bebu
a tangom se krasi
ljuljačka se polako njiše i njiše
njih dvoje se miluju i miluju
i miruju i miruju
samo muzika boli
on joj nešto šapuće
i spavaju i spavaju
muzika vrišti
on joj još uvijek nešto šapuće
i sanjaju i sanjaju.
0n prestaje da šapuće
i umiru i umiru.
Bože mili ta djeca zamiru?
muzika ne posustaje
ali se stišava
nije umorna
ali zna
sada su na redu
tišina i tajac
ptice će utihnuti
gledati u djecu što spiju
muzika vidi svi su utihnuli
iščekuju
da onaj demebel pita
hoće li ta milja denari
on je svoje gatanje zavšio
nimalo ih ne iznenađuje
većme razočarano kaže
da nije usnula
on bi je garant zvekno
jer tango flamenko je to
da savim sam siguran
da je to ona ista gitara
sada služi na ispomoć
da se njegovo srce ne skrši
bez otplesanog poslijednjeg tanga
zvuk gitare vuče me ko magnet
ja iskačem kroz prozor
Da šalim se.
još nisam zvizno
skoro
iako nije visoko
samo tri metra i kvarat
oprezno se spuštam
izvijam ruke i visim još sam elastičan
tango iskustva
i još sam u trećoj deceniji
njena poslijednja godina.
da visim i lahurim
lako se otpustiti
a opet i čemu oprez
život je kratka
mila moja
kak bi rekla filjozofi
povjerovao sam
više nikog nikog nemam da mi ruke pruži
da prisloni grudi i noge na mene
da nam srca otplešu poslijednji tango
nikom ne rekoh
još su mi mudraci šapnuli
da me ne urezile
da me manje boli
Malena ti se sutra udaje
pa ti vidi šta ti je raditi
Pustinjski vjetar
Raznježeno srce
Krik ljubavi
Smiraj
Ona pod velovima
Oduvijek sam te znao
pustinjo moja
U tebi moje srce izvire
jasno i živo
kasnijim vremenom osluškujući čekanje
sve maglovito bi
mnogo lepršavih brana
još više raskošnih slapova
pokoja kliska kaskada
par vodopada velelepnih
i ugledah ocean Tišine i ljubavi
čaroliju što odavno snih
spreman da srce treperavo utopim
i vidjeh svjetlost
osjetih mir i ljubav
na ivici ponora stojiš ti
malenom ručicom i pupoljak grudima
izgubljeno srce moje miluješ
rubinovom krvlju orošenom usne bojiš
i osmjehuješ se nevina u nagosti
svojom djetinjoim ljepotom ogrnuta
u prozirnim velovima lepršava
i nudiš mi i sudiš
poput sudbe čovječuljku
narove tvoje podatne od sna
ili ambis vječnog zaborava
zatvorih oči
zakoračih i…
i ne čuje se ništa
ni tvoj krik
Grad čednosti u plamenu Ulica prkosa
Krvava trešnja Ukleti Holanđanin
Proljeće Dali i Lutka
Grad čednosti u plamenu
četiri godine zvučne
ulice prkosa svaka sebi
krvave trešnje sade
krajolikom snova poput zdanja smrti
ukletog holanđanina koji se neminovno vraća
iz tame bolesnog uma
onih sa brda i drvosječkim sjekirama
nikako proljeće da dođe
francuska prva glava poklon nam nosi
Dalija i vlastitu lutka na napuhavanje
Oni Dali nam brkove na trešnju jednu kači
mi lutku vraćamo njenom ljubavniku
naše trešnje su nam draže
od darova bludnica sa sedam brda
nikako stađuni da prođu
japanka jedna sadaka joj ime
kaže budite strpljivi i primite buđave darove
i tiho dobro ste prošli
šta mislite o atoma fisiji i napalmu
vama na glavu samo koja avio bomba trene
i koja rascvjetana trešnja u krvi
pleše ples sa rubinovim ružama
dođe proljeće studen u nama
i bol
sada će neki drugi vjernik
na dar dobijati krvave trešnje
i rubinove asvalta ruže
one su par
za ples je uvijek trebalo dvoje
Dani kao mjesec mladi
klize iznad snova
sve sam ti dao
bila si Princeza
pa mi nije žao
siromah postadoh
poklonih ti snove
dane kalendara
odrasla si
postala si dama
odlaziš sada
sanjiva procvjetala
ostade mi
ljepota tvoja
nevinošću obasjana
lepršaj Krhka ružo
ne osvrći se
neka ti ne bude žao
Blještavilo plahog jesenjeg dana
lagano zamire u mojim grudima
rađa se zima u kojoj snijeg titra
po umornoj kosi kao srebrene niti
među strunama đerđefa
Djevojčice u plavom usudu
u molitvi svojoj sanak veze
ljubav svoju snenu od mirisa
njenih djevičanskih dana zapretenih
u tragovima konca što kroz hude prste
u nepovrat nedorečenih bjegova klize
Šta da se radi
ljudi su ljudi
uglavnom neuki
poneki hudi mnogi su zli
šta da se radi
žene su žene
veoma lijepe
poneka moje snove sni
šta da se radi
maksumče uvik je dite
uvik mu pivaju nina nana
naivan on svoj univerzum sanja
Ah Princezo
Princezo Mila
rekoše mi
zlo ti potkresalo krila
Koliko
kapljica
lica ima
ko okean Grešaka bludnih
neka znam
neka slutim
kapljica po kap
ljubičasta a plava
nadu nosi
nije slučajno
a sve je
Tišina i sni
Godine prolaze
kalendari težaju
vraćam se prošlosti
sve češće
nježnije
odjednom
misleno progledah
uspomene su jedino bogatstvo
koje prtim sa sobom
u nedogled
pamet
kome ili čemu
nikad se nisam trudio dosegnuti
imaš je
ili po rođenju zagubiš
uskustveno
živio sam nepametno
nije se loše prolazio
nako na priliku
mnogo bolje
od vehtih Sokrata
shvatih
koliko bure i nevera
toliko ljepota i čuda
.
spoznah
koliko lijepih uspomena
obasja srce
to je jedino vrijedno
prohujalih dana dana
sretniku
na licu
vječno osmijeh
mladfalačkim žarom titra
upoznah
nakon eona samoće
anđela
djevu yossemin
nepozvana
niotkud
bljesnu
ukradoh
ljepotu kaštela
dvoru mome
zavoljeh
prvi put
uvik zauvik
a tako
jendostavno
san je zva
L'jube moja
d'bro dobro
mnijem
za vike vikova
u svim životima
čekaću jeidnu
čuvaricu
djetinjeg srca moga