U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi sjedi čovjek sam
samac ne lista novine
novine su sutrašnje
sutrašnji ga dobitnički broj loza ne insteresuje
svoj je glavni zgoditak je danas izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički se smiješi
veresije nema
idemo mili moj
gleda
kroz birvaktile pendžer
ne vidim
kroz plavet
ničega
nikoga
ni jedne ruke
u bjelini
nestale labudice
samo mi oči vlaže
umorne
od sna
ona zna
sve moje bajke
oni labudovi
kraj jezera
jedno odleprša
drugo na trnju mre
labuđi krik
ovo vrelo avgustovsko sunce
krivi su za kap u očima
što ne slazi niz lice
Po svu noć ja tako
uz dragu počivam
uz nevjestu svoju
života darove snivam
noć je tako zvjezdana
draga nije tu suzama je lice zasula
udovica je moja malena
crne velove po polju ljubičica prosula
po svu noć ja tako
uz dragu se milu odmaram
uz nevjestu neudatu
ljubavlju je smaram
Noć je tako magličasta
draga se moja umorila zaspala
mila ljubav je moja
na odar ljubavi mrtva klonula
po svu noć ja tako
život dozivam
po svu noć ja tako
ljubav jedinu cjelivam
Po svu noć ja je tako volim
Po svu noć ona me jako voli
Po svu noć se volimo mi
Ni briga nas što mrtvi smo
Vjekovima
hrle i hrle
ne prestaju da hrle
hudi i neuki
milinijumima
skrnave usnulu ljepotu
a ona persistira Božijom milošću.
Ipak,
zastaje im dah gladajući Bosnu
i Gospodnje joj darove.
Božija milost zarobi srca stranjskih insana,
i oni šta će!?
Pognu glave ,
prave pomen u slavu Boga MIlostivog
jer
Božjom mlošću Bosna ljepotom sni
Ona je nestvarno obzorje
Ona jedna jedina
neukroćena
a prelijepa
učila me
kako se
Tišinom
sni
U tišini snijući
naučih i zanijemih
shvatih
ona je nestavrno obzorje
nebeskom čarolijom meni darovana
kao bijeg od stvarnosti
ka zadivljujućoj svjetlosti
o kojoj moja tišina počinje da sni
*
http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=23288
srce plamti
ko kap suze u letu
zagonetna obala
rovari
okovana plavet
samuje
tišina i sni
miluju
ljubav plamti
plakaće on
Što te nema
da mi dođeš
da mi srebro bišćeš
umorne mi usne
rosom svojom dašak dišeš
rukom snenom
grudi bolne
tugom isplakane
miluješ i kradeš
što te nema
ne dolaziš
tabut bijeli kreće
tvoga glasa vapaj moli
da mi grijehe prostiš
što te nema
Oj djevojko điđo moja
zaboli me tuga tvoja
na lud kam ti si stala
na lud kam žurno stala
žurno stala na trn se nabola
nabola se pa na zemlju pala
na zemlju pala i zaspala
zaspala dvjevojački san usnila
san usnila mirisniji od jasmina
vidiš dragog ruke širi
ruke širi u zagrljaj mu juriš
a kad tamo jadi moji
niotkuda niotkuda
s ludog kama pljesnivoga
nekog drugog nije tvoga
djeva bajna njemu u zagrljaj leže
koji jadi koje tuge
koje suze koje boli
probudiš se viđu jada
Princ sa konju tebe gleda
Perpetum mobile
trn je ponekad bolan
a su djevojke nepažljive
ne gledajući i ne misleći
kuda hode i žubore
ubadaju se na taj piklić
trn je trn
a slast je slast
što bi reko i poreko
taj mahalski pjesnik
nejaki i jošten ludi
vječnost sprco ničevo
još za ljubavlju hudi
kako hudi tako ludi
i još huđi i još luđi
i djevojkom što nabada se
jdana li joj majka nesmotrena
na trn svakog dana svakog trena
Oj djevojko điđo moja
zaboli me tuga tvoja
na lud kam ti si stala
na lud kam žurno stala
žurno stala na trn se nabola
nabola se pa na zemlju pala
na zemlju pala i zaspala
zaspala dvjevojački san usnila
san usnila mirisniji od jasmina
vidiš dragog ruke širi
ruke širi u zagrljaj mu juriš
a kad tamo jadi moji
niotkuda niotkuda
s ludog kama pljesnivoga
nekog drugog nije tvoga
djeva bajna njemu u zagrljaj leže
koji jadi koje tuge
koje suze koje boli
probudiš se viđu jada
Princ sa konju tebe gleda
Perpetum mobile
trn je ponekad bolan
a su djevojke nepažljive
ne gledajući i ne misleći
kuda hode i žubore
ubadaju se na taj piklić
trn je trn
a slast je slast
što bi reko i poreko
taj mahalski pjesnik
nejaki i jošten ludi
vječnost sprco ničevo
još za ljubavlju hudi
kako hudi tako ludi
i još huđi i još luđi
i djevojkom što nabada se
jdana li joj majka nesmotrena
natrn svakog dana svakog trena
Predvečerje
Molitva i Anđeo
Svjetlost u tunelu
Obzorjem leprša prelijepo i nježno
anđeosko lice milostive smrti
što danima skrušeno kleči
kraj bjeličastog odra
tkanog mirisima ljubavi i ruža
očas gleda u arak
uzima mastiljavi plajvaz
po papiru kruži
zamišljeno blijedi
prima me za ruku
predvečerje nijemi
vrijeme nam je maleni
ići domu svijetlosti svome
prije nego te velike vrućine jame
ti si svoju ljubav poklonio svu
I … suze utopio u snježno jezero
A … u plaveti zapisao tanku bijelu liniju
da miluje ime one svaznajuće milosnice
