Hvala Ti
a još uvik mislin na tebe
u duši mojoj
radost tristecu snije
a je srce vratilo slike tvoje
u vrime detinje
milina
smiha i suza
djevičanskin ljubičicamn posuta
prilipa dica
a si spila kraj mene
orošena
procvitana krhka ruža
u naručju tuge jubavi moje
sebe davala
Ti prosti mi
što kradem Te
a usamljena sa drugim
mene maksumčeda sniješ
Zvuk nijemi se prolio
neko mislima vrisnu
plavi cvijet sam volio
ubiše moju jedinu
na ljubicama mila glava
kosu suze svjetlosti rose
na odru sada ono spava
sa sobom moju dušu nose
čime tugovati
ljubav se snila
kome bolovati
ljubav je bila
ne vrijedi kleti sada
ljepote moje nježne nema
nebu je otišla moja nada
srce je moje slika njena
Ža mi a ti rečem
sanjao sam
kamo sreće da istina bude
Mila
Primaš u ruke dijeto prlijepo
tebi nalik
Pahuljica krhka
prislanjaš je na grudi
potom obraz uz obraz
jedan nježni ljubavni
drugi dječije paučast
djete niša ne pita
djeca sve znaju
sluti malena bol
privija se uz tebe
niotkud tango naš će krenuti
tada se molim te odmakni od nje
može je tvoja suza opeći
i pleši mila
molim te pleši ljubavi
nek Sunčica u pokretu tvome osjeti
ljubav koju sam ti darivao
i šapni joj
nemoj da glas te izdaje
milo moje dijete
ode oni nerazumnik
ostavi me
kaže moro
umorio se puno je luto
tražio mene
tišina i sni
šta ću ja Mila
kako ću
razmazio me ljubavlju svojom
nikad nisam mogla disati
bez dodira ljubavi njegove
a tek kako smo ljubav vodili
isto kao ovaj tango
kreneš a lebdiš
ruka u ruci lijeva i desna
ruka na ramenu desna i lijeva
tijelo uz tijelo čvrsto priljubljeno
nije to šala mila
to život teče
krv vri
to se ljubav vodi
i okret
on na meni
i okret
ja na njemu
samo jednom pogrešan korak
i ode
ko nevino Maksumče
a kako me volio mila
sve me boljelo
i plakala sam često
bila tako sretna
a dozivala
Joj, mamo mamice.
Misli neuke slamaju snove
tkajući srcu velove
a dušu želi smo jedno
bjelinu i čednost
radovanje umoru natovarenom
obiljem minulih dana
ne jamči znanje
koja mi pripada
tko je ona
kojoj pripadam
samo maglovita sjećanja
izviru iz vremena
zastalog
na ljuljački pored Modre rijeke
kada je trešnja prestala
radovanjem njihati ljubav
Bjeliš polagano
na kašičicu dišeš
kafu piješ
ž'tan žmariš
kurvoazije cokćeš
čini se živ si
ponekad zaplešu slike
rukom odmahuješ
snove rastjeruješ
otjeraš
hoće da boluju
one se vraćaju
još bolnije
znaš da zovu te
ljubavi milosne
nedostaješ im
Rekoh li ti
jednoć davno
Ti i tvoj pogani jezik
ž'tem mon amur
ich liebe dich
kiseli kupus
io volio te
mia kara bambina
će ti dohakati
kori me starost
a ja sam mlad
hoću opet da ljubim
I love vou
for ever
makar zadnje mi bilo
za sretan rastanak
još samo ovaj put
ako i prevarim usud
nije to ništa loše
ljubavi nikad dosta
ljubavi jedine
vi ste mi svjedok
Odi mila samo odi
odi i gledaj
ne trebaš daleko
do stranog svijeta odit
među nama
nerazumni rovare
odi ljubavi zaviri u svijet
nježnih i krhkih ljudi
odi do gladnih ljubavi
i ruke prijatelja
reci mi šta si vidjela
odila sam mili
vrtešku gledala
odila sam ljubavi
nemoćni i lijepi
vidjela sam
dobrota sušta
prvi sa vrteške padaju
odila sam mili
licemjerne gledala
kako se smiju
dušama posrnulim i bolnim
jadu se rugaju
na parčiće čereče
odila sam mili
gledala sam
srce me zaboljelo
umišljeni
kamenjem se bacaju
odila sam mili
ja Tišina i sni
tužna bila
kako kao slijepci
nerazmni hodaju
duša mi mili ranjena
na ruku koja se pruža
milost traži
niko da je primi
utjehu da
odila sam mili
pepelom se krila
nerazumni riječi teške bacaju
i ne boje se
kam i riječ da ne dođu
Milostivom
da ga ne rastuže
a On sve vidi zna
ža mi mila
što poslah te da odiš
da jad i čemer kupiš
sve nešto mislim
biće ga manje
Gospod moj
Milostivi
mila neukim će da oprosti
nemoj više odit tamo
pruži mi ruku
bol svoj mi duši ulij
meni je lako
Tišinu i sne
sam
bolom sviko
do nestanka svog
Obala je šaputala
tvoje tajne okrivala
osmjehom na licu
nevidljive rupice sjaje
kada me ljubiš.
mjesec je žmirkao šumio
tvoje tajne predviđalo
kada se ljutiš
ožiljci se ne vide
kada me sanjaš mila
pjesak šuti tugu kupi
po svu noć ja tebe tražim
more huči vri
da se volimo mi.
jedina moja
Bog milosti i ljubavi me pita
čemu je kome je duša
čovječe srećni
tada mi svjetlost u dušu banu
duša je zbog ljubavi
duša je od Boga data
radi milosti i snova
časak prije me bolilo
kao tebe nekad
tren prije tuga me ubijala
kao tebe sada.
Proljeće u oblacima
Ljubičice u polju šarenom
Behar velike plave vode
Ocean
Zamisli proljeće je.
Usnula si na livadi, miris ljubičica te zaveo.
Vjenčanicu pobjegle mlade radošću bojiš.
Ispod behara jamsina izviru moje oči.
Pitaju se da li nježnost tvojih snova sanjam.
Osluškujem tišinu i sne ljepote tvoje.
I odjednom u daljini šum Oceana pjeva.
To tvoje srce u moju dušu uranja.
I doziva…
Vrati mi se jedini
onaj samo moj
Kada pomisliš
zaboravljaš me
pitam se koliko je to razumu blisko
dan bez tvoje riječi je tužan
pun strahova
šta je sa tobom
prozaičan
da li si dobro
zabrinut
kako se nosiš sa samoćom
i teretom koji nosiš,
a pomoći nema
pitanjima nedorečen
brineš li se o sebi
ili se samo daješ
Tako to ide
život je prelijep
svaki dan ustajem
i liježem sa tobom
svaki dan je u molitvi
gledajući tebe
ruke tvoje male
nadajući se milosti
eh da mi je da mi je
mila sa tobom
probuditi se iz ovog sna
ponovo ponovo
u noći novoj
pređašnjoj pređašnjoj
nema tajne
da ti šapćem da ti govorim
volim te volim te
ljubavi ljubavi
samo sa tobom ne mogu disati
a ti se smješiš
još se damari umorni umorni
tiho tvojim tijelom bude
raduju raduju
jedan vrišti
hoću još ljubavi ljubavi
da vodimo vodimo
mili moj mili moj
m i l i m o j