Da , imala si petnaest godina
samo
poslije petnest godina bola
dugo sam te čekao
da mi dođeš
da mi snove prospeš
Proljeće, milo moje
ili koji dan više
kad brdima si leprašala put leptira šarenih
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko polja
preko rijeke
preko mora
mene tražila
i nisi me nalazila
molio sam da lepršaš
da me nađeš
da mi tugu tjeraš mila
ne gubeć nadu
a se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
nepodnošljivo cvijetna
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala
molio sam se da me nađeš
da mi dođeš
da mi suze piješ mila
ti koja svijetom lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radosti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
molio sam da mi dođeš
da me ljubiš
ljubav sa mnom vodiš
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina
dođi i ne boj se više mila
ne lepršaš više mila
ne nalaziš puta prava
tuga osta boli mila
suze liju kao uvek
ne ljubiš me
ne vodismo ljubav mila
al se ljubav nije zagubila
