U čaši od kristala , jantara i žada ( Bezimena autorica )
Plišano obzorje
Moje riječi
Modrom rijekom
plišanom od sna
rosne i kristalne
od čednosti
ko cvjetovi
od jantara i žada
tebi plove
srce moje
i boje nose
ne žele ti reći
obnaži se
ne slikam aktove
ja njih živim
ljubavlju našom
i milošću tvojom
Tvoje oči boje sna
još uvijek dišu na slikama mojim
kažu zaborav briše sve
ali eto ja ne znam
kako izbrisati dane
radovanja sa tobom Malena
kako zaboraviti
nježne ruke tvoje
kad krše stakla od kristala
da bi vidjela da li imam krv
po boji tvojih snova
razliva li se tobom jedinom
kako zaboraviti milovanje
riječima d'bro dobro
koje čujem svaki put
kad pogledam na vrata
i vidim tvoja stopala mala
kako lepršaju djetinjim koracima
jedino zaboravljam
da li ti rekoh da te volim
kada te vidjeh poslijednji put
malo pognutu leđima okrenutu
dok su ti se ramena tresla
u rosnoj noći bez sna
U kučici toploj
kamin gori
svjetlošću crvenom
u sobi ljubavi
ležaj se talasa
ljubavlju plavom
na odar strasti
grimizni zastor je pao
snove nadanja zaledio
nestvarnim Maslinjakom tišine
suza rastankom cvili
gdje se pogubismo mili
u svjetlosti violetne noći
samoćom leluja lik coprnice
život je prelijep zar ne
Neko nježan
i uman
jednom mi reče
kad žele ljubav ubiti
a kao ne žele da povrijede
samo je stave na čekanje
ah da sad se sjetih
reče to Maksumče
u nestanku svom
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu Čednosti desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
neda oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
krv potocima vrije
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Modrom rijekom plove snovi
mojoj ljubavi
samo za nju
kristalna tirkizna i azurna
ljepotom milosti njene
mojom tišinom
ko kapljica kiše
ko krhka ruža
jedna bijela dama
noćes je sjena sasvim sama
a ja eto
ne znam riječi
nisam ih naučio
ne molim
javi se
Princezo
labudice moja
A dalazim kroz noć
iako znam ko si ti
šta nudiš
sjenko moja
nesanico
mojih damara
i nikad neće proći
tvoga tijela sjaj
u mojim skutima
i kad ne bude mene
anđeli će ti pjevati
volio je žene firaunku
suncem obasjanu
a lišće šumjeti
samo ti
ti ti
smo ti
Danima sanjam tu 1915. godinu
a sanjam da ginem
danima sanjam da ginem
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo su plavetni do blijedila
Vidim tebe poput
svejtlosti lebdiš
u polju djevičanskih ljubičica
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
sve više nestaje plaveti
bijela svjetlost prekriva krajolik
mene boli odlazak tvoj
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle granata
ko je ona svjetlost
Sebe ne vidim
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave nalik mojim
znam da sam sjeo na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
U nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja mi se smješi
Tu se san završava.
Sunčica
Ime dato po suncu
Demunitiv
Sjano a nježno
Zavodljivo a čisto
Sunčica
Ime ruže i ljubičice
Sjaj Modre rijeke
i kapi rose
Šapat srca
i jecaj ljubavi
Sunčica
Istina i nevinost
Dobrota i nježnost
Brižnost i ljubav
Vedrost i čežnja
Ljubav Tišina i sni
I ne poželi
Da te miluje
Djetinjom dobrotom
Da grli te životom
Mirisima tijela svog
To milo čedo svjetlosti
Vrijeme nije za suze djevojčice mila
od bosanskih kraljevskog roda
umilostivio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla ljepoto
u ovoj kristalnoj noći
kad su snovi java
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem se od srca živih
prave ruže mak crvene
poželio sam od moga
jednu tebi podarim
da se spaseni smijemo i plačemo
za zaljubljenim djetetom ovim