naumu mi padnula
na čemer da zboravljam
da sročim
voljem te
Princezo
mori mome ubava
šenkrat lepo moje
dušo moje duše
ali čemu
nezapisan sam
nerazumom boljeti
lepršave korake samotne
što mene časnog
dočekati neće
u migrenama nesanica
zapretene mladosti bolne
odgovor tvoj
a pomislia sam
a đe si ti
zakaj se ne vrnuvaš
ljubeznice tanana
Šta ću
koljena ne klecaju
samo što nisu
mogu izdurat
dosta tanga
prepješačit do mora
do violetnih
onih svijetlijih
ljubičica
samo da bi…
srce pjevalo
jer muzka je dobra
a mozak
ko i muzika
ever grin
duši njenoj se klanja
i šta ću
nenadano
koljena mi klecaju
Zabranjeno mi reći
ali moram
iskrenosti radi
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
Ja ćekaću svaku noć
a ćeš mi nasmijana doć
sniti da mi se vraćaš mila
čekati životom ma gdje bila
ne dam bolu da mi srcem bludi
ne dam bolu da te tugama sludi
želim tvoju ljepotu da duši nosim
dobrotom tvojom rane svoje rosim
nemoj se plašiti draga
što izdaje me snaga
dugo će vremena znam proći
prije mi mila uzmogneš doći
Kad se meni jednom vratiš
kad boli prestaneš da patiš
mislićeš da dolaze naši dani
a ostaće ti moje Tišine sanji
onda kad cjelov spustiš mi na lice
kad osmjeh tvoj aj tuge dane briše
bićeš uvijek voljeno čedo divne boje
dobro došlo na samrtne dane moje
Jedna veoma fina Dama
nikad
ne odlazi bez poljubca
od mene
nakon noći duge
nije ko nesreća njena
njega nema
otišao kupit hljeba
bez poljubca
ne vraća se već godinu dana
ona naivna i bez rana
sretna
čeka i nada se
donijeće svježi hljeb
ostalo i nije bitno
neka ga
živ i zdrav majci bio
ona će već nekako preživjeti
sa mnom
kotrljajući se u đardinu uz rijeku
muzika podsjeća na tebe
dah duše slike tvoje nosi
boje mi na tvom liku plešu
riječi u srcu zastale
a krvari na dlanu tvome
odjekuju imenom tvojim
na usnama uvelim
što glasa ne puštaju
jer nema anđela moga
obriši tugu mila
kap suze mi pošalji
i pleši samo pleši Jedina
sretna sretna mi bila
Krhka ružo
Mila
Prijateljice , Ljubavi, Miljenice, Čedo moje,
Krhka ružo, Princezo,Malena,Prelijepa ženo
Mnogo sam ti tepao
još više mazio
Oprosti mi
Nisam bunovan , ni u groznici ( pretpostavljam).
A opet ne znam šta pišem?
Pismo. Oproštaj. Dodatak testamentu
Ovi dana sanjah smrtnost , zaboravljenu još od rata.
Nisam je se uplašio. Prigrlio sam je.
Prije nego me dodirnu dobrota tvoja rado bih je prigrlio.
Otišao bih na onaj proplanak, sjeo ispod nekog stabla.
Onog mog trešnjinog nema. Zlobnici ga nestadoše.
Ali ih ima od divljih jabuka i krušaka.
Našao bih i koju djevičansku ljubičicu da mirišem
Pričao sam ti, sretnik sam ja.
Poželio sam mila tamo da odem. Da me niko ne nađe.
Bilo bi proljeće .
Maj , juni ili neki mjesec naš.
Sjeo bih.
Sastavio bih ruke na stomaku , ne na grudi.
Grudi su mi prebolne.
I zbog kašlja i prošlosti.
Prste lijeva ruke ljubavi bih ukrstio sa prstima , desne ruke one od dobrote.
Postajući smrtan , shvatih i zbog tebe me bole grudi mila.
Gledao bih u plavetno Nebo i bio u dilemi.
Gore ili dole?
Gore je privlačno i spokojno.
Gore me čekaju.
Predvečerje je.
Moj najdraži dio dana. Kao i veče. Kao i jutro . Kao i podne.
Zapravo moj najdraži dio dana je čitav dan.
Suncem ili mjesecem obasjan. Čak i kad obalci plove meni je svaki dan najljepši.
Tim prelijepim danima ja snove i ljubav polažem.
Kažem , predvečerje je.
Nedaleko od mene Modra rijeka je okupana suncem koje u njoj ponire ,
da traga za novim danom .
Za mene , moje snove i ljubavi.
U momentu zlaćana sjena miluju zakutke mojih očiju .
Iz njih se po poljani prelijevaju snovi i likovi meni najdražih bića.
Iskre na ljubičicama ,kao odbljesci snova u svijetlosti dana koji nestaje ,
vodeći mene u vrijeme koje odavno nije sa ovoga svijeta.
Onda bih ugledao jednu jedinu kapljicu rose , kako mi na ruku polako klizi,
miluje me, ko grlice dah. .
Okrenem dlan , nježno polako , prihvatim je.
Kap blista u ljepoti duginih boja, tako čedna i moćna.
Kapljica a život.
I još vidim , u njoj se kupa tvoj lik.
Ukočih se.
Pa ja još imam neke stvarčice za obaviti, ovdje dolje.
Još u meni snova i ljubavi ima.
Moram , makar još koji dan prboraviti dolje.
I dolje mi se nadaju.
Odjednom se smrtnost malo od mene udaljuje.
Ali ja je vidim. Nije daleko. Prelijepa je i anđeoski čedna.
Blista puna ljubavi kada mi kaže:
-Nemaš ti još mnogo vremena maleni. Pazi šta ti je raditi!
Ne znam šta joj reći.
-Ja ništa ne znam osim ljubav poklanjati , ljubav voditi i o njoj sniti. Ali hvala ti, i molim te oprosti meni grešnom.
Smrtnost klima glavom i osjetim joj misli.
-Živi! Moj poklon za Krhkost djetinje duše .
I ode.
Ne znam da li sam sretan ili tužan.
Išlo mi se ,
ali kako ostaviti tebe ,
prelijepa dijete, čedo moje najrođenije?
Ah to more more duboko
zalud vam vode plave nevine
bez nje ste ostale
neću reći tuga je to
mene boli do smrtnog damara
a ona se u raju odmara
neći pomisliti
mogla si još koji dan ostati
bar da ljubav vodimo
neću plakati
ne znam
nisi me naučila
kleknuću pomoliću se
Alelujah
što smo se voljeli
ničim izazvan
poklanjam
dašak
prohujalih
vremena
iz sehare
snova
ah da
zaboravljam se
pjesme
vole
bole
nemaju pauza
kao ljubav
dar
se ne prekida
Miljenici
Djevojčici što piše prekrasne pjesme
Gdje su sada anđeli
Da mi te vrate
O Lelo Jelo Jelena
Tišina i sni voljena
Oči su mi zamrle
Snove mi suze ubile
O Lelo Jelo Jelena
Tugo proljeća ogromna
Još samo jednom
Lice milo da pomilujem
O Lelo Jelo Jelena
Krhka moja malena
Zar toliko mora boljeti
O Lelo Jelo Jelena
Da znam a nisi mi suđena
Duša moja bila bi sleđena