Bleki – Noćas neću biti tužan

 

Noćas neću biti tužan
večeras  mi duša   za nju pleše
uspomene
za sve  njene dane
kad plesala je čoček
Jermenka mila
meni sretniku
u đardinu velike sreće

Noćas neću suzu pustiti
večeras srce hoće da  voli
milovanja
za sve njene dane
dok čekala je  sa suzama na rukama
ljepotica mila
mene nevjernika
u đradinu skršenih srca

Noćas neću  boljeti nikog
večeras u meni ljubavi  hoće  da sni
samo nju
za sve njene dane
u kojima je krala  cjelove moje
sretnica mila
mene ljubavnika
u đardinu zaljubljenih

Noćas  neću  Tišinom i snima šutjeti
večeras u meni muzika hoće da pleše
tango
za sve njene dane
u kojima je  tijelo poklanjala
Frkica cigančica mila
meni nerazumniku
u đardinu strasti










												

Bleki – I noću i danju

 

sinoć mjesec je oči sakrio

dok san naš se nije razdanio

šum maglica zlaćanih je utihnuo

glad naših tijela dok nije uminuo

jutrom jutrom dan počinje novi

u nama u nama opet isti snovi

I noću i danju kao krhke duše svila

lepršava u ljubavi mahnotost je mila

kap po kap biserli rosa krhkog proljeća

od srca trebam sakriti neka desetljeća

Bleki – Šaka dukata

 

uronih u Ocean

tražih je među sirenama

rekoše mi usamljena

zapadnom moru

ona roni

 

kako da je sustignem

mornar nisam

samo griješan sanjar

koji nema šaku dukata

brodicu dragoj da kupi

 

usud mi reče

strpljivo

ljubavnik će jednog dana

božure da sadi

da ih bere iz đardina njenih






												

Bleki – Poklonio sam dio pjesme

 

Ne znam ti ja reći prelijepa si, a jesi prelijepa

Ne znam ti ja reći čarobna si , a jesi čarobna

Ne znam ti ja reći istina si, a jesi istina

Neznam ti ja reći duboka kao ocean

moji sni su ocean

Ne znam ti ja reći fascinantna

jer fasciniran sam

Mnogo ti ja toga ne znam reći

u jednoj riječi

ljubavi jedina

 

Kad sklopim ove riječi

u jedan san

to je već roman

ali kako da ga pišem

kad neuk poklonih dio pjesme

i sada slijep

ko blesavi

Ja konj

moram

Tišinom da snim

i molim da mi se umjesto riječi ljubav vrne

 






												

Bleki – I večeras sniježi


Ona sanja

U đardinu ljubavi sniježi

Snježna noć

Nebo

Ples svjetlosti

 

I večeras nad maslinjakom

sniježi

oblaci zavejani bjelinom snova

osjećam noćas  ćeš mi doći

zaboljeti srce ljubavlju

 

Kao i uvijek i večeras podno kavala

sniježi

u đardinu okamenjeni šadrvan

osluškuje cvrkut  ja došla

a prihvata i one dvije još nježnije iječi

 

Osjećaš li i večeras nad kućicom naših snova

sniježi

uspomene prekriva nevinošću

i nemoj da bi mi plakala

zaledićeš mi dušu od kristala

 

Iako i večeras u srcima našim

sniježi

raspleti kose kao latice bijele ruže

malo sunca na blijedo lice  nabakami

nećemo zamjeriti ni nebo ni ja

 

I  ne zaboravi ponijeti plemeniti osmjeh

dobrote

satkan od velova ljubavi

tko zna možda se odledim

pretpostavljaš i večeras oko nas sniježi

 

I pleši Jubavi  ne plači  molim te

samo  pleši…samo pleši…jedina

i nas sanjaj

a veju pahulje nježne u našem zagrljaju

jer sjeti se u srcima našim  tada vrlo svijetlo je

iako  i večertas ne prestaje da sniježi

 

 

 










												

Bleki – Ti si jedina

 

 

sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg  robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od  godina šutnje
od dana kad smo se upoznali
jasmin pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …

stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako u ocean zaronimo
jer  ti si jedina
a odlazim sretan


												

Bleki – Sanjah da mi praštaš

 

Jube

ako si ti nada

a Nebeskom milošću jesi jesi…

Llijepo je buditi se sa osjećajem da imaš nekoga

kome ćeš sinoćnje snove pokloniti

Moji su dani prelijepi

sve više sanjaju ltirkizni boju

kojom sniš

 

A onda

Sanjah da se sjećaš

da mi praštaš…

 

recimo

bijege moje

 

Sjeti se mila

upoznah te u plavetnom danu punom svjetlosti

jer ti bješe svjetlost

Oprosti ali moram te zamoliti da se uvijek sjećaš

onog proljetnog  dana

kada su ljubičice mirisima tvojim ludjele moju dušu

a ti me pozivala sebi

 

Oprosti mi što te sanjam a da te nisma pitao da li smijem

I oprosti mi ljubavi što te tako dugo sanjam

ako sam se na tom putu malo umorio

Sjeti se mila  labudice kako sam ginuo tražeći tebe

 

Puno je to nestajanja Jube moja

Čitav jedan vijek ljubavi traganja i snova

Oprosti mi što ne mogu da te svakog trena gledam

i držim za ruku

Oprosti mi što ću ostati željan milovanja

cjelova tvojih

I još mi oprosti što još lutam a Tišina sni

A krhka ruža tuguje

Hvala ti što si mi dala da u tvojim snima odmaram dušu

i ljubav svoju

 

Neću ti reći zbogom Najmilije

Sve do oprosta tvoga

traganje  za  tvojom sjenkom se nastavljaju

u eonima koji  nam se kradu