sinoć mjesec je oči sakrio
dok san naš se nije razdanio
šum maglica zlaćanih je utihnuo
glad naših tijela dok nije uminuo
jutrom jutrom dan počinje novi
u nama u nama opet isti snovi
I noću i danju kao krhke duše svila
lepršava u ljubavi mahnotost je mila
kap po kap biserli rosa krhkog proljeća
od srca trebam sakriti neka desetljeća