Nemoj mi reći da je kraj
Da ljubav naša umrla je
Ljubav nikad ne umire znaj
Samo kaže sama je
Ostala djevojčica ta
A dječak je u srcu nosi i sni
Čitav život je pred njim
A ona tko da zna
Biće dobro dok je sna
Aha kako da ne
Nemoj mi reći da je kraj
Da ljubav naša umrla je
Ljubav nikad ne umire znaj
Samo kaže sama je
Ostala djevojčica ta
A dječak je u srcu nosi i sni
Čitav život je pred njim
A ona tko da zna
Biće dobro dok je sna
Aha kako da ne
U travi slavni
koboldi se miču.
Vetri pečalni
ko da nariču.
U duši je slika:
ovas se ziva..
Vitki žbun šiiba
oči prolaznika.
Rupe u stijeni-
to nisu kuće.
Željezo je vruće
vidik užareni.
Kakav smrad veje?
Stanice lude.
Oči se čude:
Šarlroa gdje je?
U zraku titra!
Šta se to čuje?
Da l’ žice bruje
ko neka citra?
O vaš grozni li!
Vašeg daha roj,
i taj ljudski znoj
i metala krik!
U travi slavni
koboldi se miču.
Vetri pečalni
ko da nariču.
Cvijetna simfonija
Ljubavnički buket
Punoća ljubavnih dodira
Egalite
On
klovn života
penje se na sto
pehlivani
po ivici čaše sa štiklom
jedna ruka u grudi uronjena
u drugoj ljubavnički buket
bez straha vadi srce
gle divnog li čuda
živo je i krvavo
stavlja ga u mramornu ruku
jer tamo ljubav nedostaje
tange sa leptirićoma
cvijećem
nasmijanom pčelicom
u agoniji strasti su odbačene
Ona
žena radovanja
sa tirkizom u očima
svjesnost grli
on joj poslijednji tango
slućenog oproštaja dariva
ipak tužno mnije
ljepota čudesna
predstava ova
nikad prestat ne smije
grij je
jedna suza plava
kreonom nacrtana
nikako da slazi
sanjar u nedoumici
kao ono ubijeno maksumče
pita se da li da tuguje
ili jubi
sliježe ramenima
gasi oči umorne
polaže pogled
mramoru tirkizom bojenim
vjerujte
boli ga
gruda krvava i živa
cvrči i vrišti
tišinom
zauvik
u tvojim rukama
jube moja
Nocas mi procvetao kesten
pukli su beli cvetovi
a u tvom oku vise nema
nijedne senke ljubavi
Ref. 2x
Nocas bi’ htela da te ljubim
al’ zedne usne ostaju
da budem hrabra kada gubim
ali me suze izdaju
Cujem da kazes kraj je sad
ne prepoznajem ti glas
poslednji zagrljaj je hladan
i hladno je nebo iznad nas
Koncentracioni logor je globalni
uglavnom nema bodljikave žice.
Nebitno!
Svi živimo u logoru,
pojedinačno ili kolektivno.
Noć je pala,
kiša je stala,
vojnik umire,
žena plače,
štednjak je hladan,
djete pravi kolače od blata,
stomak mu napuhan ko balon,
biće da je gladan.
Nebo je puno zloćudnih granata,
sve zbog cijene jednog barela,
po glavi ubijenog zemljanina,
negdje na Levantu.
ili čemernom jugu.
Ljubav je samo riječ i ništa više,
Ljubav se uvijek isto čita i piše;
Ruka u ruci je već nešto drugo
I šapat nježnih riječi uz kapi kiše.
Ljubav je samo riječ i ništa više,
Obična slova svakog lista papira;
Tajna i strepnja su već nesto drugo,
To je i prvo pismo što riječi bira.
Ljubav je samo riječ i ništa više…
Ljubav je samo riječ i ništa više.
Ponekad je samo pogled
Uzrok bezbroj budnih noći;
Uzalud se nekad moli,
To je ljubav, to se voli.
I kad oči suze vlaže
I nevješto kad se laže
Ili kada tijelo boli,
To je ljubav, to se voli,
To je ljubav, to se voli,
To je ljubav, to se voli.
Ljubav je samo riječ i ništa više,
Ljubav se uvijek isto čita i piše;
Ruka u ruci je već nešto drugo
I šapat nježnih riječi uz kapi kiše.
Ljubav je samo…
Uvijek aktuelno
Iz Arhiva
I ovaj plakat nam visio o glavi godinama. Oni to ko biva nas hoće da uče.
Prvi plakat:Oni ne retuju protiv Islama.To znamo,objasnili im.
Drugi plakat;Oni nama lego kockice ko maloumnicima.
Ovaj treći plakat je još konkretnije savjetovao:Misli evropski – vjeruj KM
Oni , zna se koji: Vatikan, UN, OSCE, zapad , Wašinton i tako neke slične kreatur.
Oni nam sad i lekcije o tome kako da mislimo prodaju.Parama koje su donatori poslali Bosni oni se po Bosni gizdaju i šepure i plakate štancaju,
E’, pa neće moći stranski vukojebinaši. Moramo tako ,jer ono gospoda nam ne ide za perom da proste prosti došljaci iz svjetskih vukojebina. Gdje si ti vidio gospodina na zapadu. Možda ih ima, ali što ovamo dolaze sve samo šljam i goljo.Ne vide se od maski licemjerja pa ko fol ne znamo sa kim imamo posla.
I zbog tog ” neznanja ” mi njima moramo odgovor dati:
Misli svojom glavom ali vjeruj samo u Boga Jedinog milostivog, pravednog. Stvoritelja . Velimo neće moći, jer’ bo bi im mnogo toga imali pripovidat , ne baš lipoga, naprotiv vrlo lošega ili još bolje stravičnog. Lipići moji stranjski .
Jel’ to vi nas mislite i dalje takarit u zdrav mozak, oli'ti vjerujete da mislimo bubrezima, kao što vi to uobičavate raditi.
Da ne bi bila šuplja , mi ćemo konkretno i to na’ mah.
Ono nas se odnosi na sve one preponosne “blentovije” koji ni u snu ne povjerovaše “zapadnom demokratskom svijetu” , jer da smo vam i za trenutak povjerovali nas jednostavno ne bilo; ni na mapi , a kamo'li živih.
Glede toga stvar posmatramo ovako:
Zla klica, sa tri ili pet prsta svjedno je, u “ime savletovog krsta” zasjedoše. Milošević – Tuđman Karađorđevo mart 199l., Tuđman – Čosić oktobar 1992. Ženeva , Zasjedoše na nagovor mentora, riješiše u svojim zločinačkim umovima da nestane jedan narod.
Dokaz I.: Na najvećem zakonodvnom tijelu jedne zemlje – skupština BiH – Radovan Počkovič – Karadžić javno objelodani: Jedan će narod nestati.
Mentori zločinačkih umova što'no nauk traže u ” svetoj šćemlijici” Vatikana , koju stvoriše mali Jovica oli'ti mala Ivančica uz pomoć farizejskog žbira Savla, alijas Pavla, bez zere dvoumljenja prihvatiše plan za nestajanje jednog naroda. Saučesnici postadoše licemjeri Savletovog kova. A onaj narod što ima nestati ima samo jednu i po krivicu :
Prvu: Iskreno i predano vjerovanje u Jedinog Boga Svemoćnog, Milostivog i jedinog ljudskog Dobročinitelja.
1/2 druge: Još u dvanaestom vijeku udariše žig Vartikanu;i proglasiše je đavoljom crkvom i što bogatstva na narodnoj grbači skuplja.
Drugu 1/2 kriv je jevanđeljista Jovan.
A šta ima zapadni “svijet” sa tim nestajanjem jednog naroda?
pitaju se oni ko'fol, jer puca njima đonovski obraz ili pederska guza k'o karpuza, za sve što će bilo ko sa iole razuma reći i misliti.
Ali mi, dobronamjerni i naivni kakvi već jesmo , hoćemo i moramo istinu izvesti na čistac i reći:
I)Započe rat genocidno raspomamljena i pijana bratija zakrvavljenih očiju, guslarske i prangijske kučke , čiji su najveći dometi “instrumenti”.Prvima daska sa jednom strunom, otkinutom sa mjesta gdje atovi izmet izbacuje, i na njemu jadikovkom petovjekovno veličanje ” junačkog boja” koji ih odvede u petostoljećno ropstvo, koje im izvitoperi um u osvetničko – poremećeni – zločinački . Oni drugi u rukama nose onošto u gaćama nemaju i njime označavaju početak klanja. Dakle privma u pomoć priskoči ona druga zločinačka picek – kroatja zločinačka horda. Oni što zakletvu polažu na kamu i bombu i i prangama nestdoše 700.000 čestitih i nevinih jevreja, cigana i manje čestitih i nevinih srbalja.
Obje genocidne horde su nekad davno šurovale sa istim mentorima. Nacistom Pio IX (Vatikanom) i naci-arijevcima zapada. Jednima su najkreativnije zamisli su Ciklon B i tuširanje jevreja, nehrićanštva i neodgovarajućeg hrišćanstva pod njim. Kažu samo jevreja bilo 6.000.000.
Nestalim romima se broj zaustavio na 500.000. Kažu nemoguće utvrditi. Nije to, več ko jebe cigane, nisu arijevci.
Mi smo mišljenja da je ubijeno: koliko jevreja toliko cigana. U hrvatskoj je taj problem efikasno riješen.Od 120.000 cigana 1948. Hrvatske ostalo je samo 4o5 – nije greška četiri stotine pet cigana.
Neki drugi zlotvori su u fisiji onih maleckih piklića sa dvije bombe raspršivali u pepeo milion duboko usnulih ljudi.
Ali nemojmo se zavaravati , nisu ovi “naši” toliko pametni,a još manje hrabri da to sami zamisle ili urade .Uradiše to na nagovor onih što na krst nabijaše, na lomače spaljivaše, što istrebljivaše sve što nije bijelo i hrišćansko. Onih što samo u filmu mogu izigravati nesalomljive ” Ramboe “koji spašavaju neke fiktivne demokratske svijetova. U stvrnosti su heroji samo kada lete 2-3 hiljada fite iznad nevinih i nenaoružanih masa. Sa tih visina im šalju fisije atoma, napalm roštilje i drugih smrtonosnih i razarajućih vatrometa, uništaajući čeda ove predivne i jedinstvene planete.
Kraj prvog dijela
Nastavak 14.Aprila/Travnja u 21 o9
Evo, ovu rumen ruzu
iz mog skromnog perivoja
na dar tebi, duso, saljem
ime joj je ljubav moja
Ako ti se miris svidi
i njezina cista boja
ti je primi s postovanjem
i zakiti njedra svoja
Ako ti se ne dopadne
baci je na oganj zivi
nek izgori, nek se stvori
u lug i u pep'o sivi
Iz tog luga i pepela
na sred tvoga perivoja
poniknuce crna gljiva
a zvacu je mrznja tvoja


Vrime ko vrime
i odlaskom
ljubav se zove
neumitno ka sudba
zalasku slazi
čovik je sam
na svojoj stazi
Kojim će putem
krenit
ne zna
ni on ni zviježđe
što ga sa cvijetnog neba
ljepotom svojom
miluje i gledi
zavodljivo žmirka
modrozelenom krajoliku vabi
A tamo u beskraj
na domak snova
jedna je žena
pružila ruku
onu od srca
u njoj je nada
mirisnoj ruži
što bolom cvjeta
kristalnoj kapi rose nalik
Ruka u ruci
i korak laki
naprijed i nazad
i nježni okret
to je već tango
za njih skladan
Oh jube jube
tijelo uz tijelo
usana dodir
ljubav se rađa
iskonu zadnja
A…
Traje jedan san
traje jedan san
bar jedan dan
bar jedan dan…