Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

More

istok  more

Istok                                                                                         More

zapad  galebovi

Zapad                                                                         Galebovi

noć nad morem  more

Noć nad morem                                                                 More

bonaca noću  More

Bonaca noću                                                                     More

Biserna školjka Zaton

Biserna školjka                                                                        Zaton

Hridi   More i lastavica let

Hridi                                                                                                       More i lastavica let

Morski krajolik     Plavo ostrvo

Morski krajolik                                                                  Plavo ostrvo

Bura  Sante

Bura                                                                                          Sante

Ledenjaci   Ledeno plavetnilo

Ledenjaci                                                                              Ledeno plavetnilo

Sunce more miluje    Vali

Sunce more miluje                                                                   Vali

Verlen – Šarlroa

U travi slavni

koboldi se miču.

Vetri pečalni

ko da nariču.

 

U duši je slika:

ovas se ziva..

Vitki žbun šiiba

oči prolaznika.

 

Rupe u stijeni-

to nisu kuće.

Željezo je vruće

vidik užareni.

 

Kakav smrad veje?

Stanice lude.

Oči se čude:

Šarlroa gdje je?

 

U zraku titra!

Šta se to čuje?

Da l’ žice bruje

ko neka citra?

 

O vaš grozni li!

Vašeg daha roj,

i taj ljudski znoj

i metala krik!

 

U travi slavni

koboldi se miču.

Vetri pečalni

ko da nariču.


























												

Bleki – Predstava nikada ne prestaje

Cvijetna simfonija

Ljubavnički buket

Punoća ljubavnih dodira

Egalite

On

klovn života

penje se na sto

pehlivani

po ivici čaše  sa štiklom

jedna ruka u grudi uronjena

u drugoj ljubavnički buket

bez straha vadi srce

gle divnog li čuda

živo je i krvavo

stavlja ga u mramornu ruku

jer tamo ljubav nedostaje

tange sa leptirićoma

cvijećem

nasmijanom  pčelicom

u agoniji strasti su odbačene

Ona

žena radovanja

sa tirkizom u očima

svjesnost grli

on joj poslijednji tango

slućenog oproštaja dariva

ipak tužno mnije

ljepota čudesna

predstava ova

nikad  prestat ne smije

grij je

jedna suza plava

kreonom nacrtana

nikako da slazi

sanjar u nedoumici

kao ono ubijeno maksumče

pita se da li da tuguje

ili jubi

sliježe ramenima

gasi  oči umorne

polaže pogled

mramoru tirkizom bojenim

vjerujte

boli ga

gruda krvava i živa

cvrči i vrišti

tišinom

zauvik

u tvojim rukama

jube moja


												

Po glavi ubijenog zemljanina

Koncentracioni logor je globalni

uglavnom nema bodljikave žice.

 

Nebitno!

 

Svi živimo u logoru,

pojedinačno ili kolektivno.

 

Noć je pala,

kiša je stala,

vojnik umire,

žena plače,

štednjak je hladan,

djete pravi kolače od blata,

stomak mu napuhan ko balon,

biće da je gladan.

 

Nebo je puno zloćudnih granata,

sve zbog cijene jednog barela,

po glavi ubijenog zemljanina,

negdje na Levantu.

ili čemernom jugu.






												

Zdravko Čolić – Ljubav je samo riječ / Lyrics

Ljubav je samo riječ i ništa više,

Ljubav se uvijek isto čita i piše;

Ruka u ruci je već nešto drugo

I šapat nježnih riječi uz kapi kiše.

 

Ljubav je samo riječ i ništa više,

Obična slova svakog lista papira;

Tajna i strepnja su već nesto drugo,

To je i prvo pismo što riječi bira.

 

Ljubav je samo riječ i ništa više…

Ljubav je samo riječ i ništa više.

Ponekad je samo pogled

Uzrok bezbroj budnih noći;

Uzalud se nekad moli,

To je ljubav, to se voli.

 

I kad oči suze vlaže

I nevješto kad se laže

Ili kada tijelo boli,

To je ljubav, to se voli,

To je ljubav, to se voli,

To je ljubav, to se voli.

 

Ljubav je samo riječ i ništa više,

Ljubav se uvijek isto čita i piše;

Ruka u ruci je već nešto drugo

I šapat nježnih riječi uz kapi kiše.

Ljubav je samo…





 

												

Dušmani nam savjete dijele/

Uvijek aktuelno

Iz Arhiva

 

I ovaj plakat nam visio o glavi godinama. Oni to ko biva nas hoće da uče.

Prvi plakat:Oni ne retuju protiv Islama.To znamo,objasnili im.

Drugi plakat;Oni nama lego kockice ko maloumnicima.

Ovaj treći plakat je još konkretnije savjetovao:Misli evropski – vjeruj KM

Oni , zna se koji: Vatikan, UN, OSCE, zapad , Wašinton i tako neke slične kreatur.

Oni nam sad i lekcije o tome kako da mislimo prodaju.Parama koje su donatori poslali Bosni oni se po Bosni gizdaju i šepure i plakate štancaju,

E’, pa neće moći stranski vukojebinaši. Moramo tako ,jer ono gospoda nam ne ide za perom da proste prosti došljaci iz svjetskih vukojebina. Gdje si ti vidio gospodina na zapadu. Možda ih ima, ali što ovamo dolaze sve samo šljam i goljo.Ne vide se od maski licemjerja pa ko fol ne znamo sa kim imamo posla.

I zbog tog ” neznanja ” mi njima moramo odgovor dati:

Misli svojom glavom ali vjeruj samo u Boga Jedinog milostivog, pravednog. Stvoritelja . Velimo neće moći, jer’ bo bi im mnogo toga imali pripovidat , ne baš lipoga, naprotiv vrlo lošega ili još bolje stravičnog. Lipići moji stranjski .

Jel’ to vi nas mislite i dalje takarit u zdrav mozak, oli'ti vjerujete da mislimo bubrezima, kao što vi to uobičavate raditi.

Da ne bi bila šuplja , mi ćemo konkretno i to na’ mah.

Ono nas se odnosi na sve one preponosne “blentovije” koji ni u snu ne povjerovaše “zapadnom demokratskom svijetu” , jer da smo vam i za trenutak povjerovali nas jednostavno ne bilo; ni na mapi , a kamo'li živih.

Glede toga stvar posmatramo ovako:

Zla klica, sa tri ili pet prsta svjedno je, u “ime savletovog krsta” zasjedoše. Milošević – Tuđman Karađorđevo mart 199l., Tuđman – Čosić oktobar 1992. Ženeva , Zasjedoše na nagovor mentora, riješiše u svojim zločinačkim umovima da nestane jedan narod.

Dokaz I.: Na najvećem zakonodvnom tijelu jedne zemlje – skupština BiH – Radovan Počkovič – Karadžić javno objelodani: Jedan će narod nestati.

Mentori zločinačkih umova što'no nauk traže u ” svetoj šćemlijici” Vatikana , koju stvoriše mali Jovica oli'ti mala Ivančica uz pomoć farizejskog žbira Savla, alijas Pavla, bez zere dvoumljenja prihvatiše plan za nestajanje jednog naroda. Saučesnici postadoše licemjeri Savletovog kova. A onaj narod što ima nestati ima samo jednu i po krivicu :

Prvu: Iskreno i predano vjerovanje u Jedinog Boga Svemoćnog, Milostivog i jedinog ljudskog Dobročinitelja.

1/2 druge: Još u dvanaestom vijeku udariše žig Vartikanu;i proglasiše je đavoljom crkvom i što bogatstva na narodnoj grbači skuplja.

Drugu 1/2 kriv je jevanđeljista Jovan.

A šta ima zapadni “svijet” sa tim nestajanjem jednog naroda?

pitaju se oni ko'fol, jer puca njima đonovski obraz ili pederska guza k'o karpuza, za sve što će bilo ko sa iole razuma reći i misliti.

Ali mi, dobronamjerni i naivni kakvi već jesmo , hoćemo i moramo istinu izvesti na čistac i reći:

I)Započe rat genocidno raspomamljena i pijana bratija zakrvavljenih očiju, guslarske i prangijske kučke , čiji su najveći dometi “instrumenti”.Prvima daska sa jednom strunom, otkinutom sa mjesta gdje atovi izmet izbacuje, i na njemu jadikovkom petovjekovno veličanje ” junačkog boja” koji ih odvede u petostoljećno ropstvo, koje im izvitoperi um u osvetničko – poremećeni – zločinački . Oni drugi u rukama nose onošto u gaćama nemaju i njime označavaju početak klanja. Dakle privma u pomoć priskoči ona druga zločinačka picek – kroatja zločinačka horda. Oni što zakletvu polažu na kamu i bombu i i prangama nestdoše 700.000 čestitih i nevinih jevreja, cigana i manje čestitih i nevinih srbalja.

Obje genocidne horde su nekad davno šurovale sa istim mentorima. Nacistom Pio IX (Vatikanom) i naci-arijevcima zapada. Jednima su najkreativnije zamisli su Ciklon B i tuširanje jevreja, nehrićanštva i neodgovarajućeg hrišćanstva pod njim. Kažu samo jevreja bilo 6.000.000.

Nestalim romima se broj zaustavio na 500.000. Kažu nemoguće utvrditi. Nije to, več ko jebe cigane, nisu arijevci.

Mi smo mišljenja da je ubijeno: koliko jevreja toliko cigana. U hrvatskoj je taj problem efikasno riješen.Od 120.000 cigana 1948. Hrvatske ostalo je samo 4o5 – nije greška četiri stotine pet cigana.

Neki drugi zlotvori  su u fisiji onih maleckih piklića sa dvije bombe raspršivali u pepeo milion duboko usnulih ljudi.

Ali nemojmo se zavaravati , nisu ovi “naši” toliko pametni,a još manje hrabri da to sami zamisle ili urade .Uradiše to na nagovor onih što na krst nabijaše, na lomače spaljivaše, što istrebljivaše sve što nije bijelo i hrišćansko. Onih što samo u filmu mogu izigravati nesalomljive ” Ramboe “koji spašavaju neke fiktivne demokratske svijetova. U stvrnosti su heroji samo kada lete 2-3 hiljada fite iznad nevinih i nenaoružanih masa. Sa tih visina im šalju fisije atoma, napalm roštilje i drugih smrtonosnih i razarajućih vatrometa, uništaajući čeda ove predivne i jedinstvene planete.

Kraj prvog dijela

Nastavak 14.Aprila/Travnja u 21 o9

Zaim Imamović – Evo ovu ružu imam / Song – Lyrics

Evo, ovu rumen ruzu

iz mog skromnog perivoja
na dar tebi, duso, saljem
ime joj je ljubav moja

Ako ti se miris svidi
i njezina cista boja
ti je primi s postovanjem
i zakiti njedra svoja

Ako ti se ne dopadne
baci je na oganj zivi
nek izgori, nek se stvori
u lug i u pep'o sivi

Iz tog luga i pepela
na sred tvoga perivoja
poniknuce crna gljiva
a zvacu je mrznja tvoja


												

Vrime ko vrime , ljubav se zove









Vrime ko vrime

i odlaskom

ljubav se zove

neumitno ka sudba

zalasku slazi

čovik je sam

na svojoj stazi





Kojim će putem

krenit

ne zna

ni on ni zviježđe

što ga sa cvijetnog neba

ljepotom svojom

miluje i gledi

zavodljivo žmirka

modrozelenom krajoliku vabi





A tamo u beskraj

na domak snova

jedna je žena

pružila ruku

onu od srca

u njoj je nada

mirisnoj ruži

što bolom cvjeta

kristalnoj kapi rose nalik





Ruka u ruci

i korak laki

naprijed i nazad

i nježni okret

to je već tango

za njih skladan





Oh jube jube

tijelo uz tijelo

usana dodir

ljubav se rađa

iskonu zadnja





A…





Traje jedan san

traje jedan san

bar jedan dan

bar jedan dan…