Zemaljski muzej otvoren

Tekst koji slijedi je objavljen 14.09.2015. ,dan prije nego je Zemaljski muzej poslije mnogo naduravanja  ponovo otvoren. Smatrali smo da ga trebamo ponoviti , radi sigurnosti i opomene.

Vlastodršci rade šta im je čeif i uvijek sebi iz čista mira (?) mogu  dozvoliti luksuz da se popišmane.

Objaviše jednu od radosnih vijesti koje su strane ovom podneblju.

—-

Zemaljski muzej počinje da radi.

Jedna od relikvija Bosne je spašena. Neće ga na tabut tahtu metnuti i međ’ meite na mezarje historije poslati.

Više od tri godine je trajala agonija Bosanskog mudraca. Teško je dokučiti zbog čega. To se niko nije zapitao, ni zapisao.

Mi, nezahvalni kakvi jesmo; nemamo se vremena radovati već u neka tabijatli razmišljanja se dali.

Kome je sva ova ujudurma, mučenje i ubijanje trebalo? Kome i zašto?

Prvo nam padne na pamet da je to zbog Bijele tabije. Trebali šoldi, tamo njakom iz njakog zavoda što sve planira , ne samo izgradnju, pare da se sanira ona ičkala. Ona tabija, ono stratište nevinih koji se po zidinama još vrte i žrtve svoje traže. Damo pare za reprezentativnu bjelinu, nema para za povjesnu mudrost i dijelove bosanskog testamenta. To mu neka logičnost današnjih troglavatih kreatura dođe. Zamalo da nam zamazaše oči.

Čim u  nekom prethodnom članku pomenusmo duše mrtvih i džina koji noću ophode gubilište ,nađoše se pare za Muzej.

Uplašili se kažu „ivestitori“ duhova, sihira i vatrenih prikaza . Ovi se kažu osilili i danju je se pojavljuju; više se i ne kriju. Tako bi laik pomislio, mada bi svako trebao da se zamisli o onome što se u narodu teftiši.

Nije to garant. Tabija je gotova , samo joj neka sića treba i da je „preduzimač“ preuzme. Nije kriv građevinski poduzimač , on je u cijeloj toj frtutmi nevin. Jes’ da je debelu lovu klepio , ali je deblja lova ostala kod naručioca. Kriv je onaj “anonimni” preuzimač kome je davno prije početka radova palo na pamet da “preuzme”  bjelinu za džab – džabe . Bila bi to potemkinovo selo da nije mramorna stvarnost.

Gledamo mi taj muzej više od jednog stoljeća . Ne može se čovjek ljepote nauživati i namirisati. Milina čovjeka obuzme i naježi se, pa sve pogledava ka nebu, moli i zahvaljuje.

Ta svjetlost , ta ljudskost je pravljena na ivici one zamišljene linije koja je  dijelila  grad od plodnih polja sarajevskih. Polje su uništena da bi se brilijant u centar grada premjestio.

Posopana i nevina bjelina je decenijama bila topli dom još snenijim i čednijim postamentima i testamentima Bosne. Malo je nagrdiše limun nojom, ni nju ne potrefiše , ali blagost se neda i još svjetlija biva. Gledamo tu nježnost iz raja sišla da nam uljepša Sarajevo i Bosnu. Gledamo tu bjelinu i svjetlost što grad obasjava i kupa a slike drugih gradova nam Kameni spavač niže.

Ništa versaj i jelisej , ništa bakingam, bile kučice i njihovi i ini dvori spram našeg Muzeja.

Svi oni grubošću i crnilom slove, kao lešinari na umoru spram nježnosti i prozračnosti naše grlice bijele, što pod dugama sa rubin i safir prstenovima nevinosti leprša. Pravi bijeli dvori
za Bugu milom ljudskošću.  A tek koliko blaga u njemu ima?

Nekad smo imali neka neodložna posla, ali smo ih ostavljali za kasnije da se te ljepote hlada , blagosti i mira nauživamo. Mi se zarovimo u đul bašte , đardine i duge oko muzeja , a Bosna i Kameni svjedoci nam šapuću i pričaju o ljepotama i darovima što su našoj Bosni darovani. Da smo smjeli skrnavit tu svetost samo bi legli među bijele ljubičice i još bjelje ruže i bezbrižno spili. Znamo : Kulin ban , kameni spavači , Zemlja Božje Milosti i Grad čednosti bi na nas zaljubljene pazili.

Zadnje tri godine nismo od stida pored Zemaljskog muzeja proći; mislili iznevjerili svetost.

A ona gdje god mi tu i on. Za nama starac ruku pod ruku sa stečcima ide. Ide i šapuće o Maku i Modroj rijeki, Meši i Bijeloj tabiji, o proljećima što nikad ne prolaze, Indexima , Davor i Kemi.

Prve ljubavi se nikad ne zaboravljaju priča on, i podsjeća nas na našu osmu godinu ili drugi razred osnovne kada smo ga prvi put posjetili i kaže :

-I pad je let; valja nama preko rijeke.

I nije pao mudrac bijeli , polako se diže i kreće da leprša ; nove snove i ljubav nekoj drugoj nevinoj dječici da poklanja.

Obećava: neće praviti razmeđa nikakvih, toga u Bosno nije i ne smije biti. Tako ga Bog Ljubavi naputio, svi ljudi su Božja djeca.

Kad se Muzej sagradio prvi od darovanih mu poklona je bio hadis Božjeg poslanika kojim se Zemaljski muzej proglasio sarajevskim vakufom. Hadis je vakufu poručio:

-Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro.

Žao nam nastaviti ,ovdje bi kraj najljepe pristajao,ali moramo. Ubrzaćemo i skratiti malo.

Nisu se preduzimači uplašili ničega, oni su obijesni i imaju vlast. Njima se plaho dopala pomisao,a uvijek im malo bilo; da muzej pretvore u, nismo baš sigurni što , pouzdani izvor, zakazao:
– Nove ljepše dvore ” islamskoj zajedanici”.
– nove dvore usred šehera za nekog poglavatog pojedinca.
– novi plac za neko moderniji i veći hanefijski citi centar ; ima ba tu hejbet kvadrata,

Jao ljudi , što bi se tu svega iz Muzeja moglo dobro opljačkati i ogromna bogatstva steći!?

Nisu ni pomislili: ne bi narod dva puta pao na istu mućku  iako se nahorozio. Nije njih ni strah i ni briga za narod. Licemjeri su to i silnici.
Uplašili se oni i prste, kanđe grabljive od svetinje maknuše: neko vrlo Moćan im jedan drugi jedan hadis pred blentare raširio.

-Stvar se uvakufila tako da se ona ne može ni prodati ,niti darivati, niti naslijeđivati, a njeni prihodi da se upotrebljavaju , kao opće dobro.
„ On prethodi svemu , (On) će
stati iza svega, vidljiv je ,
(po svojim djelima)
tajan (po svom liku)
i on zna svaku stvar.“
/ 57. Poglavlje El – Hadid ( Gvožđe ) Ajet 3. /
Objavljeno 14.09.2015.

Nostradamus i neka njegova proročanstva

Nostradamus – Proročanstva

 Uvod

Nostradamus 1503. -1566.g., Francuska. Lične podatke možete nači na vikipediji.

Nostradamus je ljudima želio da prenese svoj dar proricanja budućnosti,za koji je mislio da mu  je od Boga  poklonjen.Nije bio oficijelni nebeski proprok,ali se drznuo da prorokuje.Ipak, prorokovao je uvjetno i nerazgovjetno;kako proroku dolikuje.Ne treba plašiti dunjaluk.

Budućnost  je vrlo osjetljiva i podložna prošlosti  i sadašnjosti koje nema i njima je uslovljena. Zahvaljujući prošlosti i uslovnoj sadašnjosti budućnost uvijek nosi i dozu beznađa.

Nostradamus se bio uman čovjek i znatno ispred svoga vremena.Kao takav znao je da  svijet prošlosti i sadašnjosti nije nikakva preporuka budućnosti.Nije smio dozvoliti da ključeve hiljada soba budućnosti preda moćnicima i laicima.

Svoja proročanstvo pretočio u poetiku.Već hiljadu katarena  proročanstva je dovoljno da postane vrstan poeta.Njemu to nije bio cilj.Bio je učenjek po vokaciji.On želi za zakukulji,da zamumulji,da izokrene i zamuti i do neprepoznavanja izobliči proročanstva.

Poetika je književni izraz kojim se izražavaju misli,viđenja,osjećanja(…)Poetika ima još jednu nezavisnu osobinu: Ona je labirint u kome se bez  bojazni za opstanak mogu zatvoriti i kriti najveće misli i krhke  tajne.Finim tkanjem riječi i  stilskih figura, ironije,sarkazma humora i ljubavi poetika lije u prozračne velove stihova.Ta pretakanja,taj privid igre riječi, čine stihove čiji valeri  svakom čitaocu drugačije zvuče.

Dodatno je svoje katrene Nostradamus ponegdje zamutio „nedostatkom“ logike,dvosmislenošću i nepreciznošću u vremenskom i prostornom slijedu.

Vrijeme je pokazalo da je poetika bila dobar izbor.

Nostradamusova poetika nije ona koja nas lično zanima.Ali morali smo se nju uputiti radi onih katrena i proročkih viđenja koji se najžeće rabe i zloupotrebljavaju.

Nostradamus je bio samo čovjek i znao je griješiti,u proročanstvima je najmanje griješio.Nije on kriv što ljudi ne znaju gledati, gatati, slušati, čitati ili misliti.

Mnogi ga zovu zlogukim prorokom jer je, kako kažu; predviđao samo razaranja, požare i smrti,mnogo smrti. Nije on kriv što  je  to realitet svake prošlosti prije i poslije njega. Teror i horor, krv i smrt.

Prorokovao je budućnost gledajući u prošlost.Nije se morao truditi i zagledati u daleku prošlost. Dovoljno je bilo da letimično zaviri u prošlost od četvrtog vijeka do svojih dana.

Svaki vijek poslije njega ima svoj grad sa vatrom, srce opako, krv i smrt. Svaka  će evropska zemlja imati opakog vladara blizu Italije ili na zapadu. Uvijek će biti Isusovih i Muhamedovih sljedbenika, pogana i antihrista; biće kršćana, muslimana, židova i nevjernika

Nije ništa novo kad se iz siromašne porodice dijete i uspne do visina. Milijarde porodica je siromašno. Zakono vjerovatnoće sugerira da će se barem hiljade njih izdići u visine. Svaka riječ , boja plava pa i princ može biti stilska figura.

Najbrajanje bi se oteglo u nedogled kada bi objašnjavali sve što treba objasniti od Nostradamisove riječi, njihova značenja i poetike.

Hiljadu katrena: „Koliko riječi ,koliko misli, koliko slika i značenja.“

Prepisivanjem  vjerovatno nećemo ništa postići. Nije nam ni cilj. Slijepcu ne možeš vratiti vid. Ipak, ponekad se desi čudo i poneko progleda.

U Nostradamusa se kunu neuki ljudi, lažni proroci, gatalice i prevaranti raznih  sorti.¸Vidite ih, čujete i čitate;vrište  na svim medijima. To su prevaranti, hoštapleri i bubalice. To im se vidi iz podmuklog pogleda, glasa ili nesuvislih riječi.

I zato nemojte im vjerovati. Oni su jad i bijeda ljudskog roda. To su ljudi kojima nije dato znanje. Oni nabadaju i pipaju ,zavaravaju, lažu i varaju još neukije od sebe, kako bi od njih iščeprkali koju paricu.

Ima i onih poštenih koji su iskrenoj zabludi videći ono što ne postoji, i ono što nije da jeste,ali se iskreno trude da se tajna otkrije. Ponekad i pogode,u sridu .Čuli ste za ćoravu kokoš.

Oni koj nešto znaju poštuju njegov cjelokupni rad; medicinu i astonomiju, nešto manje astrologiju jer to je ipak  ćoravi posao.

I molimo vas:  Ni slučajno ne zovite Nostradamusa apokaliptičnim vizionarom. U jednom od zadnjih katrena, koji govori o 3353 godini svijetu  je kratku poruku prenio:

„Danas sam vidio raj.“

Ostalo je zabilježeno da poslije viđenja raja nikad više nije prorokovao. I počeo je iskreno i predano vjerovati u Boga Silnoga.

Molimo ne govorite za Nostradamusa : “On je prorok apokalipse.“  On to nije

Apokalipsa znači nešto drugo i savim suprotno od onoga što je on na kraju svog prorokovanja vidio. Nostradamus je samo glas tragične neljudske svijesti i djela.

On je glas usamljenog bića koji bol i zlo  svih vremena želi prenijeti ljudima. Kao upozorenje i testament koji će se prenostiti generacijama . To je suština i bit Nostradamusovih proročanstava.

 Historija je prorok apokalipse. Jehovini svjedoci su proroci apokalipse. Vatikan je prorok – prozivnik –  glasogovornik apokalipse.

 

 

Scena prva

sarajevo    sarajevo 1 sarajevo 3  sarajevo 2

 

 

 

 Nostradamusov katren :

„ Nebo će gorjeti na čatrdeset pet stepeni

Vatra će novom gradu prići

Vatrom uništiti njihov grad

Srce opako i hladno

Krv će liti

Milosti ni za koga.

„Poznavaoci i vidjelice“  tvrde da su dešifrirali katren  i identifikovali Njujork kao grad o kome Nostradamus proriče.

Njujork je smješten na 40,46 stepeni sjeverno od ekvatora.To stvara razliku od 4,14 stepena. Sjeverna  geografska širina ima samo 9o paralela  tako da razlika od 4,14 stepeni znači dosta veliki prostorni pomak od 942,92 km.Laički posmtrano smješta Njujork na područje na spojnici kanadaskih država Kvibek i Ontario, odnosno na transferazli auto puta Kvinek,Montreal (Kvibek) i Otava,Toronto (Ontario).

Moramo se podsjetiti da je Nostradamus bio astrofizičar koji je znalački baratao stepenima u u mnogo kompleksnijem  i širem smislu.

Njujork nije gorio samo blizanci WTO.To su veliki neboderi,ali ipak samo zgrade.Poginulo je 3.000 ljudi.

Nostradamus nije rekao vatrom će uništiti dva tornja.On je rekao nebo će grojeti na 45 stupnjeva.

Smještajući Novi grad  na 45 stepen  katren još sugeriše njegovo pustošenje i uništavanje na kraj XX vijeka. Godina 2001. i  New York su u dvadeset prvom vijeku.

Vjerujte na riječ ili nemojte,danima mjesecima smo obilazili 45 stepen sjeverne širine uzduž cijele zemljine kugle,zemlju po zemlju,grad po grad.Sistemom eliminacija slijedeći činjenice proročanstva samo četiri grada se mogu dovesti i smjestiti u širi kontekst lokacije i vremena katrena:Novi Grad (Bosanski novi) samo zbog imena, Zagreb,Srebrenica i Sarajevo.

-Bosanski Novi ima samo geografski položaj(kao i kod mnoštva drugih).Vrijeme  ratnih zbivanja sugerišu na neku vezu .Etničko čišćenje i genocid u kome su stradali Hrvati i muslimani nisu pratila nikakva razaranja, pa se Bosanski brod (Novi grad) briše iz kandidature.

-Tokom rata devedesetih Zagreb je granatiran nekoliko puta,broj žrtava i razaranje je nesrazmjeran katrenu.

-Srebrenica je imala kataklizmičnu tragediju  kao ni jedan grad u novijoj svjetskoj istoriji. Nakon 42 mjeseca  paljenja, razaranja, ubijanja, raspomamljena srpska zvijer je izvršila genocid.Za samo  dan-dva pobijeno deset hiljada muškaraca,djece i žena..Sve to odgovara katrenu.Čak i  ime Novi grad je jer se  mjestu razaranja i uništenja – radi čovječnosti mora se roditi novi grad – čije ime će ostati Srebrenica.

-Sarajevo je u vrijeme Nostradamusa bio sasvim Novi grad koji se prvi put pominje 15o7.g.; kada se na temeljima antike i ranog srednjeg vijeka počeo graditi novi grad Saraj-ovasi ( polje oko Dvora).1697. god ga je Eugen Savojski razrušio i popalio i tisuće pobio.Sarajevo 1992.-1996.g. nalik je na stihove katrena,zar ne.

-Za 42 dva mjeseca invazije srpskog agresora Sarajevo je popaljeno i razrušeno na očigled humanitaraca i ostalog demokratskog svijeta.Ubijeno je dvadeset dvije hiljade građana i pet hiljade djece.Čitav jedan grad.Vratite se na početak teksta pročitajte katren i pomislite na užase sarajevskih dešavanja i to je to.

Mentori rata su se pobrinuli da se iz izgleda grada izbrišu svi tragovi rata umivajući krvlju,vatrom i smrću obojene ulice i fasade,čak i tratine.Predvorje je ostavljeno sa milionima mina za sjećanje. Pola grada je iseljeno ,što dobrovoljno što prisilno.Poslije rata su se neki vratili,neki i nisu.Neki od povratnika bijahu trezorske kahve minderpuze  rod , prijtelji i slugani.Bolje da se nisu vraćali.Dođoše i neki koji sa Bosnom nemaju nikakve veze ni dodirnih tačaka.Bolje da ne dođoše.Svi oni,poslije rata, zaposješe grad iznutra.Pobjegulje sve i njima uz bok hanefije neke,ortakluka pridošlice  tvore taj neki Novi grad;Gradu čednosti strani.

Kad kažem bolje da …; mislim teško njima i teško.Njima njihova djela po kojima će im se suditi.

Bog sve vidi i zna.

Gradova na 45 stepenu sjeverne geografske širine ima mnogo.Većina je izvan razornih ratnih  puteva,vrijeme nije najtačnije određene pa mnogo toga može da promakne.

Neko će reći;to ništa ne znači njegova predviđanja su data u nejasnim formama.To je tačno, i podsjećamo je Nostradamus je živio u 16.vijeku i bilo je vrlo malo ljudi koji su  shvatali smisao koordinata ili  godina.Kao prorok je znao da dolazeća vremena širi krug tih ljudi.

Možete slobodno provjeriti ni danas minimum  15 % ljudi zna značenje riječi koordinata,

Nešto manje od tog procenta  kako pomoću njih pronaći  neki grad,pa čak i vlastiti.Većina savremene populacije samo  želi preživjeti današnji dan i dočekati sutra,tako da ni vrijeme ni koordinate nisu  bitne.

 Dakle po našem mišljenju Sarajevo , a ne Njujork je grad iz uvodnog katrena.Nismo uopšte subjektivni.

“Zvjezdnoznancima” je Sarajevo anonimus kome nije mjesto u Nostradamusovim svjedočanstvima. Nama je gigant sa kojim se trula  i dekadentna jabuka ne može porediti.

Nećemo se igrati Nostradamusa i  zazivati nesreće američkih Sodoma i Gomora: Njujorka,Los Anđelesa i San Franciska.Vašingtonu što je suđeno suđeno je,i on od usuda ne može pobjeći.

 Vi provjerite možda dobijete treći rezultat.Tko da zna?

 

Scena druga

Nostradamusov katren:

Vladar će biti rođen blizu Italije

Koji će celog carstva koštati

Reći će,oni sa kojim je u društvu

Biće smatran više krvnikom nego princem.

Katren su identifikovali sa Napeolonom.Napoleon nije bio princ,čak ni potomak francuskih

aristokreta,još manje potomak kraljevke kuće.Bio je vojnik koga je buržoazija proglasili carem.

Ni preveliki krvnik nije bio.Manje nego mnogi zloguki osvajači.Recimo Eugen Savojski je bio mnogo veći krvnik ,a bio je i princ.Čak i princ tame.

Mnoge zemlje su blizu Italije.Austrugarska i Bosna su blizu Italije.I Španija,Ni Njemačka nije daleko

Carstva su takođe širok pojam.I Princ je širok pojam i Mali princ je princ.Hitler je bio Evin princ,Milošević Mirin,Bush Blerov,Klinton Hilarin il’ obratno,sve je relativno.

Ako se razmišlja o Napoleonu  što ne o Franku,Musoliniju,Gadafiju ,pa čak i Hitleru ili Miloševiću , Kralju Faruku koji je stvarno bio i princ.Pomenuti Savijski je poprilično uticao na pad najvećeg carstva; poslije Aleksandra Makedonskog; osmanlijskog carstva.

Nabrajanje kandidata bi potrajalo a nište se ne bi postiglo.

Možda princ još nije rođen,možda nije ni krvnik.Možda se rodio ali njegovo vrijeme dolazi.

Jedina konstanta,jedino kraljevstvo,jedino carstvo koje od Nostradamusovih proročanstava punom snagom postoji i djeluje je Vatikan. Vatikan ni u jednom holokaustu nije stradao a bio je saučesnik i krvnik u svakom.

Šta znači biti krvnik.Krvnik znači usmrtiti nekog.Smrt može biti i figurativan pojam.Recimo Vatikan može pasti a da niko ne pogine od neke krvnikove ruke.Mikelanđelovi homoseksualci i pederi su nanijeli i nanose više štete nego što  to učinini njihovi najveći „krvnici“ Islam,Muhamed i Turci.

Za Vatikan su islam i Muhamed  itetako krvavi krvnici.Na istoj razini su i bosanski muslimani potomci Bogumila.Zato je bio rat u Bosni.

Za Muslimane i nehrišćane,budiste,laoceiste,Indijance,” urođenike  i ostale pagane Vatikan je neprevaziđeni krvnik i zvjerinja zvijer.

Nešto je tu vrlo,vrlo kužno,sumnjivo i ružno.Ai ljudi su zaboravni;dok istoriju brišu i pišu gospodari urbi et orbi.

Prijem Kolinde Kitarević Grobar u  Trilateralnu komisiju i proljetni  sastanak komisije u Beogradu ne mirišu dobrom apom po Bosnu.Osluškujemo i listamo Nostradamusa.Možda nam nešto sine.

Dejva vu.Deže vi.Već viđeno.Samo birajte od 1075. god. do danas.

   

 

 Scena treća

 Nostradamusov katren:

Iz najdubljih dijelova zapada Evrope

Od siromašne porodice dijete će se roditi

Koje će govorom zadiviti mnoge

Njegova slava će se proširiti u Istočnom carstvu.

Ovo vezuju za Hitlera zbog riječi Hister i za koga je predviđeno da će umrijeti i da će „veliki dio borbenog polja biti protiv njega“.

Hitler je rođen u Austriji,na samom rubu jugoistoka Evrope.Istočno carstvo podrazumjeva Orijent i zemlje Bliskog Istoka.U širem smislu i srednji i daleki istok.Tamo Hitler nije širio slavu.U Africi je vrlo brzo propao.

Nostradamusov katren nam jako dobro izgleda kada ga uporedimo sa Napoleonovim životom.On je u Istočnom carstvu bio poštovan i cijenjen ,i dugo je Francuska vladala tim dijelom orijenta.

Možda se sein nije ni rodio.Tko da zna?

Ovdje važe sve činjenice i navodi iz Nostradamusove scene druge,koju smo objavili dan dva ranije.Zato se nećemo ponavljati.

Možemo navesti proročanstvo jednog izvornog i autentičnog  proroka koji prorokuje i zasad ne pogađa:

„Jer rodi se dijete,sin nam se dade,

i vlast će da bude na ramenu njegovom;

nazvaće se :Divni,Savetnik,Knez mira.

Povečaće kraljevstvo,daće mir beskrajan

Prestolu Davidovu i kraljevstvu njegovom:

Pravom će ga učvrstiti,pravdom će ga

Podizati

Od sad pa dovijeka!

Eto to će učiniti revnost

Gospoda nad vojskama.“

Pogodio je prorok,ali ljudi su pogrešno shvatili njegovo proročanstvo.Mislili su da će se proročanstvo zbiti za Isusovog života ili života njegovih sljadbenika.Onog momenta kada se svi elementi proročanstva poklope biće označen kraj civilizacije kakvu mi poznajemo.

Dublje zavirite u proročanstvo i Isusov život i vidjet će te da sve što potonji govore u vezi Isusa još uvijek nema nikakve veze sa njim i proročantstvom.Mi nismo pozvani da tumačimo tuđa proročanstva,pogotovu ona kjoja se još uvijek nisu obistinila.

 

Scena četvrta

Nostradamusov katren

Iz jedne arapske zemlje

Biće rođen Muhamedov sljedbenik

Ući će u Evropu noseći plavi turban

Biće teror čovječanstvu

Nikad većeg horora

Ovaj katren „nostradamovci“ su vezivali za Sadam Huseina,Gadafije,Hosni Mubaraka ili Bin Ladena.Nijedan iz četvorke nije bio siromašan,niti je ikad nosio plavi turban;čak ni u bilo kojem mogućem figurativnom smislu.

Bin Ladena se ugurava u u četvorku da se zakamufliraju njegova djela kojima je omogućio upad  vatinkanske koalicij u zemlje  islama i muslimana.

Izraz „iz jedne arapske zemlje“ je širok pojam.

Zbog toga ćemo napraviti jedan iskorak iz teme i napraviti moguće historijsko uporište u značenje termina „iz jedne arapske zemlje“.

Od polovine sedamog vijeka Arapi  su širili Arapsko carstvo Bliskim Istokom,čitavom Sjevernom Afrikom uključivši u osmom vijeku Iberijsko poluostrvo tik do Francuske.

Polovinom trinaestog vijeka su Španci vratili sve teritorije osim enklave Granada koja je ostala u Maorskim rukama,ali vazalnom odnosu.

Trinaesti vijek dovodi Turke Selđuke na Balkan.Osvojili su Vizantiju.Prije toga su  su polovine 1o55 god. osvojili Bagdad,odnosno Irak i Siriju..

Nešto rabnije  je osvojen Iran.Poslije su došle na red ostale Arapske zemlje. I tada se dešava nešto nepojmljivo i nezabilježeno u svijetskoj historiji: Osvajač skoro na prečac  prihvata religiju i kulturu porobljenog ,neko bi rekao postaju „arapi“.U četrnaestom kucaju na vrata Evrope ,u XV završili su sa Balkanom u XVI  su došli pod kapije Beča i Zapadne Evrope.

Koliko samo zemalja se može dovesti pod termin arapska zemlja.Kad na Zapadu pomenete Islam oni će prvo pomisliti pomisliti na Arape (pravoslavni balkanci na Turke).Tako je bilo i u Nostradamusovo vrijeme.Sasvim izvjesno da se izraz „jedna arapska zemlje“  može poistovjetiti sa izrazom jedna muslimanska zemlja.Možda se negdje pojavi njihov „antihrist“ a oni ga ne prepoznaju?Sve je moguće i još huđe i još luđe.

Sada se postavlja koja se to muslimanska zemlja pojavljuje u Nostradamusovom katrenu.Teško je odrediti.

Vatikan,SAD i Zapad  su svim pobornicima ideje o prepoznavanju teroriste u plavom turbanu dokazali da griješe.Ni oni ga nisu našli.

Nostradamus u gornjem katerenu i Fatimino svejdočanstvo se preklapaju u bitnom dijelu. Zbog togaVatikan,SAD i Zapad su Nostradamusov  katren je  povezali za proročanstvom iz Fatime*.

Vatikan,Sad i EU  više od dvije decenije tragaju za čovjekom – antihristom,čovjekom u plavom turbanu  iz tih proročanstva.Antihrist  iz pročanstava nije antihrist.Oni su antihrist, Savle pakleni Pavle ih je učinio antihristima, Mikelanđelo oslikao a Šekspir opisao.

Anitihrist,utvrdili su,nije Homeini,Sadam Husein,Moamer Gadafi ili Hosni Mubarak.Asad je slijedeći na redu.Nema ga ni u Iranu,on nije ni blizu Italije.

Uporno od 1990. god tragaju za Muhamedovim sljedbenikom  u plavom turbanu žareći i paleći.Bosnu su stalno demolirali.Potom su žarili i palili Bliskom istoku i arapskom svijetu.

Bili su tvorci takozvanog tvorci „arapskog proljeća.U tu svrhu su stvorili Bin Ladena,a Mubaraka (figurativno),Sadama i Gadafija ubili.Arapa – muslimana sa plavim turbanom još nisu našli.Sad su na redu Iran i Asad.Poslije ko zna.Niti jedna od spomenutih spodoba i monstruma  (naziv zaslužuju zbog svog zla koja su učinili svojim i susjednim narodima) nije se približila Evropi.Jeste da su vršili teror i horor u svojoj zemlji,ali to je mali dio čovjećanstva.

U slijepoći Nostradamusovi poklonici ne shvataju da turban ne mora biti turbam,da to može biti bilo koje pokrivalo za glavu:šešir,kačket,mornarska il francuska kapa…Boja pokrivke za glavu je vjerovatno plava.Njima je to svejedno.Bitno je da se uništi ili barem diskredituje islam.

Zar teror i horor mora biti učinjen oružjem.Najveći teror i horor čovječenstvu doživljavalo za vrijeme  trideset godina hladnog rata.

Mnogo je toga za razmišljanje.Pametan je taj Nostradamus.Neke njegove pokrivke za glavu izgledaju kao turbani i kape i teget su boje.Njegovi preci su bili iz arapske zemlje.U njegovo vrijeme je judeja bila u arapskim rukama.Možda je bio musliman,mi to ne znamo.Islam poručuje da je musliman svaki čovjek koji se iskreno preda Jedinom Bogu.To je tako jednostavan pojam koji uključuje ljude ma koje oni religije bili.

U Boga je samo jedna vjera.

 Pa vi vidite šta vam je raditi.

 

Dušmani nam savjete dijele

I ovaj plakat nam visio o glavi godinama. Oni to ko biva nas hoće da uče.

Prvi plakat:Oni ne retuju protiv Islama.To znamo,objasnili im.

Drugi plakat;Oni nama lego kockice ko maloumnicima.

Ovaj treći plakat je još konkretnije savjetovao:Misli evropski – vjeruj KM

Oni , zna se koji: Vatikan, UN, OSCE, zapad , Wašinton i tako neke slične kreatur.

Oni nam sad i lekcije o tome kako da mislimo prodaju.Parama koje su donatori poslali Bosni oni se po Bosni gizdaju i šepure i plakate štancaju,

E’, pa neće moći stranski vukojebinaši. Moramo tako ,jer ono gospoda nam ne ide za perom da proste prosti došljaci iz svjetskih vukojebina. Gdje si ti vidio gospodina na zapadu. Možda ih ima, ali što ovamo dolaze sve samo šljam i goljo.Ne vide se od maski licemjerja pa ko fol ne znamo sa kim imamo posla.

I zbog tog ” neznanja ” mi njima moramo odgovor dati:

Misli svojom glavom ali vjeruj samo u Boga Jedinog milostivog, pravednog. Stvoritelja . Velimo neće moći, jer’ bo bi im mnogo toga imali pripovidat , ne baš lipoga, naprotiv vrlo lošega ili još bolje stravičnog. Lipići moji stranjski .

Jel’ to vi nas mislite i dalje takarit u zdrav mozak, oli'ti vjerujete da mislimo bubrezima, kao što vi to uobičavate raditi.

Da ne bi bila šuplja , mi ćemo konkretno i to na’ mah.

Ono nas se odnosi na sve one preponosne “blentovije” koji ni u snu ne povjerovaše “zapadnom demokratskom svijetu” , jer da smo vam i za trenutak povjerovali nas jednostavno ne bilo; ni na mapi , a kamo'li živih.

Glede toga stvar posmatramo ovako:

Zla klica, sa tri ili pet prsta svjedno je, u “ime savletovog krsta” zasjedoše. Milošević – Tuđman Karađorđevo mart 199l., Tuđman – Čosić oktobar 1992. Ženeva , Zasjedoše na nagovor mentora, riješiše u svojim zločinačkim umovima da nestane jedan narod.

Dokaz I.: Na najvećem zakonodvnom tijelu jedne zemlje – skupština BiH – Radovan Počkovič – Karadžić javno objelodani: Jedan će narod nestati.

Mentori zločinačkih umova što'no nauk traže u ” svetoj šćemlijici” Vatikana , koju stvoriše mali Jovica oli'ti mala Ivančica uz pomoć farizejskog žbira Savla, alijas Pavla, bez zere dvoumljenja prihvatiše plan za nestajanje jednog naroda. Saučesnici postadoše licemjeri Savletovog kova. A onaj narod što ima nestati ima samo jednu i po krivicu :

Prvu: Iskreno i predano vjerovanje u Jedinog Boga Svemoćnog, Milostivog i jedinog ljudskog Dobročinitelja.

1/2 druge: Još u dvanaestom vijeku udariše žig Vartikanu;i proglasiše je đavoljom crkvom i što bogatstva na narodnoj grbači skuplja.

Drugu 1/2 kriv je jevanđeljista Jovan.

A šta ima zapadni “svijet” sa tim nestajanjem jednog naroda?

pitaju se oni ko'fol, jer puca njima đonovski obraz ili pederska guza k'o karpuza, za sve što će bilo ko sa iole razuma reći i misliti.

Ali mi, dobronamjerni i naivni kakvi već jesmo , hoćemo i moramo istinu izvesti na čistac i reći:

I)Započe rat genocidno raspomamljena i pijana bratija zakrvavljenih očiju, guslarske i prangijske kučke , čiji su najveći dometi “instrumenti”.Prvima daska sa jednom strunom, otkinutom sa mjesta gdje atovi izmet izbacuje, i na njemu jadikovkom petovjekovno veličanje ” junačkog boja” koji ih odvede u petostoljećno ropstvo, koje im izvitoperi um u osvetničko – poremećeni – zločinački . Oni drugi u rukama nose onošto u gaćama nemaju i njime označavaju početak klanja. Dakle privma u pomoć priskoči ona druga zločinačka picek – kroatja zločinačka horda. Oni što zakletvu polažu na kamu i bombu i i prangama nestdoše 700.000 čestitih i nevinih jevreja, cigana i manje čestitih i nevinih srbalja.

Obje genocidne horde su nekad davno šurovale sa istim mentorima. Nacistom Pio IX (Vatikanom) i naci-arijevcima zapada. Jednima su najkreativnije zamisli su Ciklon B i tuširanje jevreja, nehrićanštva i neodgovarajućeg hrišćanstva pod njim. Kažu samo jevreja bilo 6.000.000.

Nestalim romima se broj zaustavio na 500.000. Kažu nemoguće utvrditi. Nije to, več ko jebe cigane, nisu arijevci.

Mi smo mišljenja da je ubijeno: koliko jevreja toliko cigana. U hrvatskoj je taj problem efikasno riješen.Od 120.000 cigana 1948. Hrvatske ostalo je samo 4o5 – nije greška četiri stotine pet cigana.

Neki drugi zlotvori  su u fisiji onih maleckih piklića sa dvije bombe raspršivali u pepeo milion duboko usnulih ljudi.

Ali nemojmo se zavaravati , nisu ovi “naši” toliko pametni,a još manje hrabri da to sami zamisle ili urade .Uradiše to na nagovor onih što na krst nabijaše, na lomače spaljivaše, što istrebljivaše sve što nije bijelo i hrišćansko. Onih što samo u filmu mogu izigravati nesalomljive ” Ramboe “koji spašavaju neke fiktivne demokratske svijetova. U stvrnosti su heroji samo kada lete 2-3 hiljada fite iznad nevinih i nenaoružanih masa. Sa tih visina im šalju fisije atoma, napalm roštilje i drugih smrtonosnih i razarajućih vatrometa, uništaajući čeda ove predivne i jedinstvene planete.

Kraj prvog dijela

Krvava bajka

21,oktobra 1941,godine genocidna Njemačka “kaznena ekspedicija” u Kragujevcu u Drugom svjetskom ratu strijeljala je više od 7.000 srpskih civila. Iz  gimnazije su zvijeri ugrabile  sve đake od petog do osmog razreda i profesore i direktora Milivoja Pavlovića.Profesoru čast i milost nije dozvolila da đaci  umru bez njega. Kragujevački pokolj je jedan od najvećih i najmonstruoznijih u Drugom svjetskom ratu izvršen nad civilnim stanovništvom u jednom mjestu i u jednom danu.

Jedna divna žena i pjesnikinja je iskreno i impresivno je oslikala svoju i našu tugu.

 

 

Desanka Maksimović

 Krvava bajka

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani

i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške…

i tako redom.

Misli su im bile pune

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo je bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

Lorens Inglberger – bivši američki državni sekretar – plakat poruka

Američki državni sekretar (odavno već bivši) svojevremeno oblijepio Sarajevo plakatama:

” Mi ne retujemo protiv Islama!”

Nije tehnička greška; upravo tako je od slova do slova pisalo.

Broj jedan: U Bosni ne žive samo muslimani, već i pravoslavci i katolici, a ima i Jevreje, Roma i ostalih. Što nikad nije bilo, sad ima i arapskog škarta.

Nije nam jasno zašto se sekretarčić obraća muslimanima. On dobro zna da muslimani nisu pokrenuli klaonicu. On zna ko je pokrenuo genocid. Njima i Vatikanu , svojoj zemlji i sebi se treba obratiti.

On se usuđuje prodavati magli onima koji jako dobro vide i pamte.

Ne ide to tako čovječe bijedni. Ili si nepismen, ili glup ili ponajprije ono treće,  misliš da si neprikosnoven?

Mi ne pitamo, to je samo hipotetično. Mislimo da ima svega od navedenog,i nepismenosti i gluposti i bahatosti.

Sekretarov plakat govori sve.

Više od dvije, amanje od pet godina plakat je neretovao protiv islama; sve dok ga vjetar, snijeg,led i kiše nisu isprali. Dakle četiri godine nam se smiješila “miroljubiva” poruka sa panoa širom Sarajeva.

Rekli su nam da ih u RS i HB nije bilo.nismno išli provjeravati.Nismo htjeli rizikovati  da nas koljački vjetrovi ne pokupe.

To je već podvajanje i razdvajanje na religioznoj i nacionalnoj osnovi, možda i na rasnoj osnovi jer mnogo muslimana nema poželjnu i odabranu boju, kao ni “njegovi” afrići.

Lorensovo podvajanje je osnov i sasvim jasan poziv za netoleranciju, netrepeljivost i mržnju.

Niko da vrisne ili barem prošaputa:

-Tolerancija, trepeljivost i nemržnja, sekretaru Inglbergeru. Gdje su dušebrižnici javnog mnijenja i demokratije. Ovdje su najočevidniji dvostruki aršini u igri.

Možda je bio cilj Lorensa Inglbergera i drugih mentora genocidnog rata:

-Produbiti još nezaliječene rane, kako bi Bosna još više krvarila.

Dakle ,oni nama jasno i slikom i riječima upečatljivo : ” Mi ne retujemo protiv Islama! ”

Iz naše perspektive kao da vidimo đavolji kez i američki grb na plakatu. Ako ne znate američki grb je onaj Mr. Binov srednjak, produkt demokratije ” kolijevke civilizacije “.

Mi se ovaj put za divno čudo slažemo sa Inglbergerovcima i potvrđujemo ono što oni na plakatu navode: o ratujete protiv Islama.

Naše znanje engleskog nam kaže da je ret = pacov , a retovati slijedeći naše sintakse bi trebalo značiti: pacovariti, raditi nešto u potaji, iz podzemlja, iz mraka.

Dakle to se javno obznanuje i tu više nema ni truna dileme, ako je ikada i bilo.!?

Već 14 vijekova je stvorena jedinstvena fronta protiv Boga i to tako bezočno i očigledno da je to jasno i amebama i paramecijumima.

Istorija Bosna je samo nepregledni niz krastaških ratova protiv nje.

Pokušaji sustavnog uništavanje Islama i nepodobnih civilizacija.

-Pogledajte samo nepune dvije i po decenije unazad: BiH, Libija, Irak, Iran, Avganistan , Palestina (non stop od 1940 i neke), Sudan, Sirija…

-Kopate još dublje i dublje dok ne dođete do 1095 god. Tada počinju krstaški ratovi protiv Islama i ostalih ne arijevskih civilizacija. Tipologije skrojene po mjeri Vatikana.

Krstaški atovi koji ne prestaju do današnjeg dana.

Puno je to godina ne retovanja – ne pacovarenja protiv Islama i ostalog ne arijevskog svijeta</br></br>

Milenij je to pokušaja slamanja Islama i ” urođeničkih ” civilizacija.

-Koliko je to mrtvih, spaljenih, pobijenih i isisanih ljudi? To je konkretno pitanje na koje nema odgovora!

U ovom trenutku čak uopšte ne govorimo o Islamu. Govorimo o nepodobnim ne arijevcima.

I vi ćete Bosni držaati predavanja o miru, suživotu, toleranciji i demokratiji.

Idite pa se lečite, bar ludnica imate, dovoljno za sve luđačke zvijeri.

Možete se liječiti i kod manijakalnog ubice Karađića. Vaše ludilo nije naš problem.

I zamislite plakat stoje godinama niko da primjeti ,skine, ispravi, progovori i učini bilo šta po pitanju tih plakata!

I onda se pitate:

Dali je to bila greška?

Plakat je izašao iz Unproforove štamparije. Sve što izlazi u njegovoj produkciji ili narudžbi podliježe recenziji.

Recenzija napravila previd : ratujemo – retujemo.

Malo morgen što bi rekao nihov učenik i genocidni sluga samoubica.

Svi će oni tako skončati. Svako tko se Bosnu drzne dirati.

Bosna je Zemlja Božja Milosti.

Ret je pacov i retovati ne znači ništa osim pacovariti.

Rat znači sve : to je doktrina i nauk, omiljena umjetnost miroljubive, keogzistentne i demokratske zapadne ” kolijevke civilizacije “.

Šta znači retovati to smo objasnili?!

Šta znači ratovati to smo i te kako i opetovano osjetili na svojoj koži.

Mentori rata odlično znaju zašto ratove vode i zašto plakate daju.

Mi takođe,i zato bez magle molim.

Niko od domaćih dužnosnika, novinara, lica od znanja, nauke ili pera da reaguje na tu provokarivnu bahatost, licemjerje i nasilništvo. Nismo pomenuli lica od ugleda. Kako ih pomenuti kad ih nema, ako ih je bilo na testu retovanje – ratovanje su pali.

A šta je radila vlast, ona neka druga troglava štetočina. Kao i uvijek kad je mentor u pitanju ušima klepila, slijepa i nijema bila. opravdava to što on nije lijepio plakate.

Koje je opravdanje BH političara, vlasti, angažovanih, neovisnih i ekoloških novinara i kolumnista javnog mnijenja. Znamo nisu ni oni lijepili plakate.

Nemojte reći da ste svi prisustvovali sterilisanju 13.ooo jadnih sarajevskih đukela i tako pravdali svoje odsustvo sa javne scene i skidanja plakata.

Čestitost ne pije te vode i to se ne računa.

UN, UNprofor, EU i OSCE računamo u ništa i maglu; oni su sluge zvijeri.

Naše pisanje nam nalaže da kažemo da je poruka Lorensa Inglbergera :

Drska, bezočna, idiotska, promišljena, glupa, netolerantna, netrpeljiva sa konotacijama rasizma i mržnje.

 

Oni nama mi njima

Rubrika :

Oni nama , mi njima!                                                     

Trebalo je neko vrijeme da prođe , da zacijele sve rane ,izbrišu uzavrele strasti , da razum ponovo zauzme mjesto i da se hladno i smireno progovori o užasima genocida i tragedijama ratnih strahota u Bosni i zločinima koji su ga pratili.I o svemu onome što se podmeće Bosni,ma koliko to podmetanje maleno izgledalo.

Za to je potrebnao minimum petnaest  ili još i više godina.

Međutim,svjedoci smo,da danas sa svih strana stižu svjedočanstva o tim strahotama ,od onih  koji taj užas i stravu nisu okusili ,već gledali na TV mirno i bez uzbuđenja  kao najužasniju i najkrvoločniju  horor sapunicu  uz pivo i pomfirt ,zadivljeni količinom krvi i  monstruoznosti zločina.

Ta svoja svjedočantva ,uvijek naglašavaju su: „objektivna gladišta“,a uz put se zarađaju neka para,promoviše umnost debila i prodaje magla onima koji su  taj rat doživjeli ,a poneki i preživjeli.

Ta njihova “svjedočanstva” su nešto što nema veze sa istinom.Bosni se,podvaljuje,uvaljuje i podmeću laži..

E pa više neće moći  lipi lipići naši.

Vi progovorite,nešto ste uradili,nešto uradite ili ne uradite mi odgovorimo.

Bez ljutnje!

Sami otvarate ulaze u kumulativnu rubriku : Oni nama,mi njima.

Beskonačni nizovi riječi mognu da počnu.I nema diskusije,nećemo se upuštati u nju.

Jednostavno nemamo vremena za The creatures.

Kavazoviću , može’ neka sušna Dova

Pada kiša,haman ko da su se otvorile sve nebeske slavine.Procurilo na sve strane,voda sve čak i autobuse guta.

Malo kiša pada ,pa šta.Otkad je zemlje i njenog vakta kiša pada,pa nikom ništa.

Dežurne službe kao i uvijek nespremne.

Puzdaju se u “ilmije” u “reise” .Ovi o svakom belaju i kijametu imaju spremne nabrajalice.Oni to omiljeno štivo nazivaju ” Dove”.Imaju oni i fetve i hutbe.Ali to nije za ovakve prilike.

Fetvu bi mogli prikantati piscima ovog članka.Kazna je to za drznuli se dići glas na “učene”.Hutba je opet za blagdane,ali mogla bi pasti za neke džume.

Samo  ovi iz “iz” su slaba  fajda Civilnoj zaštiti.Pogotovu oni “reis” Kavazović.Njega nemojte ni za živu glavu zvati da vam svoje dobe/nabrajalice uči.Nemojte dovu za sušu zvati ni za živu glavu.Neće kiša prestati za dva mjesea;to vam garantujemo.

Sjećate se ljeta i ljetnog pržuna.

E, taj Kavazović  24.juna/srpnja objavio svoju kišnu dovu i zamolio narod da ga potpomogne molitvom.

Da bi vam bila jasnija slika o Kavazovićevoj dovi mi vam predstavljamo tekst koji smo objavili 30.jula/srpnja,samo tri dana poslije ustoličenja dove Kavaza.Uz male korekcije ga preslikali 17.septembra.Prenosimo ga u cijelosti,iako je friško  bajat,može bar neku pouku CZ dati.

Kavazović poručio – učimo kišnu dovu

Ima neki reis koji se rijetko javlja i obraća javnom mnijenju.

Kontamo, iz poniženja mu, a kad se javi sve nekako mlitavo k'o minderpuza glas.Sada mu i glas malo ojačao.

Velimo, im'o bi rašta i mor'o bi se svako malo i po više puta na dan javit, ako želi dobro narodu. Ali se glasat ‘nako muški, čvrsto, jako. I svakako mnogo više, svojski radit i svoje vjerske službenike iz jarama nerada ispregnut.No,otom potom.

Izjavom od neki dan reis Kavazović gurnu sebe u prvi plan i dade nam otvorenu ulaznicu za reagovanje. Ko ga tjer'o. Što mož’ čo'ek sebe uvalit’  to niko nem're nikog.

– Haj'mo učit kišnu dovu.!

Ko veli biva, paklene vrućine, požari, ljudima se teško borit sa vatrom, vodom i slični belaji.

Rek'o to reis, možda se pomolio, dva rećata, ne može se više, vrućina strefila. Pa opet pozvao po običaju k'o biva treba ponoviti još dva rekata, a vrućine i dalje sijaju, požari vrckaju i migolje.

Ne ide to tako Kavazoviću!Ni je to ono „mere bit da bidne rat“ što reko onaj tvoj pismeni drug bez brade i što brže bjež međ’  osmanlijske pobjegulje.

Nije da nam je namjera učti  šta će ko raditi. Svako svoje terete neka nosi. Ali,neke se stvari moraju pojasniti. A mi to uvijek nagodni, činimo, po Bosanski, po tabijatu,natenane.

Nekad je bolje raditi, nego govoriti!

Bio jedan Mojsije (Musa), dobar,žestok čovjek i vjernik. Jedan dan otišao u planinu i niko nije znao ni gdje i kako. A on se četrdeset dana, trideset pride deset,u osami, daleko od ljudi, Bogu Hvaljenom molio. Bog milostiv bio i dao mu kamene ploče. Na pločama rješenja i upute za mnoge stvari i dobra dunjalučka.

Bio jedan Dedo Ajvaz , dobar čovjek,mudrac i vjernik.Mučila ga jalovost jednog izvora. Ima ga se vidjet: lijep, bistar, svjetlucav i bogat ; al’ ljudima nikakve vajda,zarobljen u kršu. Nesta’ mudrac, niko ne zna gdje i kako.A on četeres’ dana u osami, trideset više deset, daleko od ljudi Kur'an učio, Bogu Milostivom se molio. Bog milostiv bio,pobucao stijene, izvor vodu ajvatovačku ljudima uputio.

Bili su to dva dobra vjernika čista srca i Bog im na čestitost i dobrotu milošću uzvratio. Kad Bog svojom milošću kaže Budi ono biva.

I dan danas ploče i izvor žive i svijetle narodima kojim su poslati.

Sjevernoamerički Indijanci imaju ples kiše. Imaju ga i domorodački narodi ostalih Amerika. Ples kiše nije nepoznanica Afrikacima, Aboriđanima i još mnogim drugim “urođenicima”.Oni su mnogobošci i njihovi plesovi se ponekad usliše ponekad ne, zavisno od čistoće srca, djela i molitve.

Kavazoviću od tvog poziva na molitvu i molitve ne bi ništa. Nuto jada. Nešto tu nije u redu, misliš ti; i po običaju na drugog svaljuješ: ovaj narod ništa ne valja, ne zna se ni molit.

Mi opet mislimo, pametan narod koji tabiri : šta nam taj neki Kavazović ima rijet.

Gdje je dosad bio, sad bi nam neke bajalice za mudrost prosipao. A jošte nit’ smo ga mi birali, nit tražili. Njega je “onaj jedan” kooptiro i to samo privremeno,dok se onaj Glavati, od masti užegli ne uspije nekako vratiti.

Druga stvar je važnija. Bosna je ta Zemlja Božje milosti. U Boga je svaki čestiti čovjek isti, bio on katolik, pravoslavac, musliman, ciganin, jevrej ili oni drugi ostali.

Ovog ljeta je gorila Bosna i u pravoslavlju i u latinluku i u muslimanluku i kod onih ostalih: a ti na molitvu samo muslimane pozivaš , velike greške, hulu i podjele praviš.

Ne može to tako, Bosna je ovo, i snene i čista i posna, i rosna i divna i mila. Svu djecu dobrog srca ona voli, i svoju i tujinsku.

Prošle godine i godinu prije je bilo obilje kiša. Ove godine malo pripeklo, pa šta.

Bog daje i usteže po svojim planovima. Ljudi ko ljudi, lakomi i nestrpljivi i nikad ne znaju zašto je nešto dobro loše, a zašto neko zlo dobro. Navikli na ono: zlo je zlo;dobro je dobro. E nem're tako jednostavno, nit’ je sada nit’ ikad tako bilo.

Dova je nešto uzvišeno,nešto što samo čisto predano srce može osjetiti i učiti.

Traži i daće ti se. Moli skrušeno, u potaji, tihim glasom. Moli i molba će ti biti uslišena.

Još tiše kucaj i otvorit će ti se. Bog je dao Kur'an kao uputu za molitvu i svaku stvar.

U molitvi Milostivom Gospodune treba ti nikakva džamija,ni crkva, nikakav hodža nikakav ili sveštenik kao posrednici. Samo abdest i uzvišene Kur'anske/Biblijske dove/molitve  imaju molitvenu i preobražajnu vrijednost.

Kavazoviću nemoj po medijima,iz pozlaćenih mihraba ili ahtung-ahtung zvučnika svoje dove oglašavati i reklamirati. Nije to dobro, reveš i na Boga huliš.

Eto,zbog toga ne ide to sa tvojom kišnom ili bilo kom drugom dovom; od nadobudnijeh, polupismenijeh ljudi smišljenih i zapovjeđenih. Jezhikoshlovci lihkujte gledhite kohlikih ovdijeh ovijeh vašijeh h ima. Ima sve u imhenik jezhikada ih uneshete i objasnihte.

Preporučena dova je prije neko čaranje, bajanje; gatka, neki tam- tam ples kiše,neko guslarenje.

Pa nije dova neka sihira koju tvoj zli pobočnici jadnom narodu za pare prodaju.

Pa zapiseš sihiru a ono kiša pada. A k'o što znaš sihra se o glavu gataru može razbit i uglavnom se razbije.

A šta misliš pošalje li se kiša iz svih nebeskih i zemaljskih slavina pa preplavi dunjaluk. A jedna nesreća nikad ne dolazi sama.
Kojom bi se sihirom Kavazoviću. od poplave odbranio? Ono efendija* ti nikako ne pristaje; efendijica tu i tamo, izuzetno rijetko, češće nikako. Isto tako niko na ovom dunjaluku ne bi smio dozvoliti da ga tako oslovljavaju.

Ta riječ se ne bi trebala za insana uopšte upotrebljavati.

Gospodar je samo jedan – Gospodar svijetova, Sveopći Dobročinitelj Milostivi!

Gospodin je samo jedan Gospodin Uzvišeni Mudri.

Ostali bogohulno umišljaju da su nešto što nisu.

Efendija onaj po narodski rečeno se ne postaje, on se rađa. Očit primjer ste ti i većina tvojih tituliranih vjerski obrazovanih muslimana. Kad je u vama efendluka bilo. Goljo, jad i bijeda, narodske se grbače dohvatio; čast izuecima.

Tvoja „gospoda“ tvoje efendije se u džamijama tuku, iz zasjede iza džamija kidišu na ljude, tuče se džemat protiv džemata, brat na brata, ubijaju,zavode (podrazumjeva se ali nećemo reći siluju), bigamiju šire, sihire pišu, muža i ženu rastavljaju, preljube i one muško muško gadosti čine, zlo među ljude ubacuju, kradu, smutnju prave. Podjelili se u grupe i sekte. Neki postali strani plaćenici, terorisiti.

Ništa od ovoga nisu naše riječi. To su samo naslovi u medijima.

Ti kao njihov “glavni i odabrani vođa” ništa ne poduzimaš, zataškavaš.

“Zatečeno stanje, jes’ sramota, ima toga, grijeh je!“ – braniš se u mislima ti. Ništa javno nalet te bilo.

Ako ti je utješna – tvoj prethodnik je bio toliko loš i bogohulan bio da si ti mali miš u poređenju ‘ njim.

Ti nama pokroviteljski – učimo kišnu dovu.

Prvo: nikako nam ne možeš biti pokrovitelj.

Tebe bira jedan čovjek, iako se javnosti nameće da te bira desetak ljudi.

Drugo, važnije: mažeš oči narodu gladnom. Što ne prozboriš koju i učiniš nešto u korist naroda sa čije grbače ti i tvoje hodže kajmak skidate.

Treće najvažnije : Tvoja dova nije dova, to je hibrid gatlice i nabrajalice bez reda i smisla. Nije to ni obrazovni sastav koje bi desetogodišnje dijete bolje uradilo. Nema tu nikakvog nauka i izobrazbe. To je neko pomiješao časne Kur'anske riječi sa bezveznim jadima ljudskog blebetanja i “pametovanja” :bez reda i smisla. I nešto je duga ta dova, dok je čovjek nauči, eto poplava.

Daleko nam kuća od vaših dova i još dalja od vaše dvolične “učenosti”!

Da ste bili pametni, k'o što nište mogli ste raspisat konkurs za niže razrede osnovne škole sa temom : Kišna dova.

Bili bi ste zapanjeni brojnošću radova boljih i učenijih od vaše kišne dove!

Tako vam je kako je lipi moji.Ono lipići ostavljamo za drugu priliku.

Jedna Fatiha iz srca naroda je sasvim dovoljna.

Molite se i radite vi,eće vam biti primljeno.

Molićemo se mi, raditi ne možemo vi nam ne date.

Ko zna, možda nam se naše molbe usliše.

Osvanuće Božjih dova dan.

Mi smo se molili i strahujemo.
Molili se vi ili ne molili, teško vama i teško tog dana i prije; sasvim izvjesno je! Pitajte ruke Ebu Leheba;vašeg budućeg jarana.

(* efendija = Gospodin,Gospodar,pokrovitelj,titula vjerski obrazovanih(učenih,izobraženih) muslimana,učen čovjek.)

Ovo zamalo uvedosmo u rubriku homor.Da nije Kavaz u pitanju i da kiše ne padaju bio bi čisti hutmor. A to vam je reiska kovanica :  hutba + humor .

Slovo o Indexima – Zakašnjeli predgovor

  

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.

 

Susret sa Vehabijom, bivšim drugom

 

Nedavno smo sreli  jednog jednog našeg druga,koji se odmetnuo od nas, ćafira.

Vidimo debelo zabradatio, ne liči na insana,kojeg smo mi poznavali,već na bradate kreature, koje su sa okolnih brda ,ne tako davno prije,pucale po nevinosti prelijepih Saraj zidina.

Sada je vehabija, koji je sam sebi odabrao ime pa se sada vabi Vehabija Kavaz Kavonoz .Nimalo   ne krije da je muhađedin.Mora mu se priznati,uvijek je malo zatucan i iskren bio.

Dobar je to čovo,pomirljiv i skrušen.

Mi neuki,pitasmo ga šta je to muhađedin.

Razložno je pokušavao da nam objasni nešto što je strano ovim prostorima i  što mi ne možemo shvatiti i svariti.

-To je borac koji se bori na Božjem putu.

Ne pitasmo ga gdje je bio za rata 1992.-1996. Znali smo,pobjegulja u Turskoj mir našao.Neuki i radoznali mi ga pitamo: a šta je to borba na Božjem putu.

-Boriti se protiv nevjernika na svakom koraku.

Zaista smo neupućeni kad ga moramo pitati : kako to da se o tome ne govori u pet osnovnih ibadeta i ko su ti nevjernici.

-Kakvi vas ibadetim spopali.To su vjerske dužnosti koje nemaju nikakve veze sa borbom na Božijem putu.Boriti se protiv svih koji ne misle kao mi.

Sada nam je već lakše.Nismo više neuki i neupoznati.Vehabija zna manje od nas. Za njega ibadeti nisu borba na Božjem putu.A osim toga i  od malih nogu nas u školama uče, da oni koji ne misle ko mi ili su truli kapitalisti,ili informbirovci,četnici i ustaše ili samo  izdajice. Ipak želimo da pojasnimo stvari, pitajući koji su to oni.

-Hanefije ,Vehabije i na kraju ,krajeva talibani i ISIS.

Skontamo, srce mu zamotano u crnu zastavu u kojoj ljudskosti nema.No,možda smo preuranili sa zaključkom i pogriješili , a ne valja dušu griješiti.

Pitamo ga da li je borba na Božijem putu ,opasati se bombom i u džamiju ili školu, punu nevine djece i žena , ući i raznijeti ih?

Da li je borba na božjem putu    primati u svoje redove strane plaćenike i ubojice sa trulog zapada  i   boriti se protiv svoga naroda i svoje braće, silujući,ubijajući,paleći žareći sve pred sobom?

Da li je…

On nas prekida savjetom , umijte žene u mikab to vam je najčistije.

Mi kažemo da mikaba u Kur'anu i Sunnetu nema,ni jednom jedinom riječju nije pomenut.

On se malo lecnu,pa nam kaže da su to njemu hanefije prišapnule ,da tako mora biti.

Zatim nam reče da je poželjno, po  dvije tri sirote žene vjenčavati,i više ako se para ima.

Mi ga pitamo koga će  dvojica,trojica ili više njegove braće tada ženiti,jer za njih nema žena.Hoće li ženiti koze,krave ili se među sobom ,muško sa muškim ,ženiti.

On se zacrveni,pa reče hanefije im kažu da je  kod u njihovim čitabima tako zapisano.

Malo se šalimo, pa ga pitamo da li je on pijetao.

Njemu nije jasno zašto ga pitamo.Mi  mu objašnjavamo da samo pijetao može podmiriti više koka,a i žena više muškaraca.Naše historija nam kaže da se nije rodio taj kojim može redovno više od jedne žene podmirivati.

-E ja mogu,tako mi hanefijci kažu!

Nećemo mu reći da mikab zaduhu stvara i prenosi sa pokoljenja na pokoljenje.Nećemo mu reći da nezadovoljena žena,svoje strasti ne može stišati,da će drugog pjevca tražiti.A ako ne smije i ne nađe,može se lako u tribadiju pretvoriti.Uvijek ih ima više od dvije u domu hanefijaca.

Da bi nas na muke stavio ,on  nam još reče da se ne treba sa inovjerkama ženiti.

Ne pitasmo ga ko odlučuje ko je inovjerac,reči će nam o tome odlučuje hanefijac.Ali ga pitasmo kako to da je Muhamed A.s.,vjerovjesnik ,pomazanik Gospodara svjetova oženio kopćanku hazreti Mariju, časnu hrišćansku kćer.

Nije ništa progovorio,samo je zube stisnuo.Vidjeli smo da vaga i da se pita šta mu to još hanefijci podmućuju i kriju.

Vidimo neugodno mu,pa se odlučismo na jedno manje provokativno pitanje.

-Ko su ti ,da prostiš ti hanefijci koje mnogo spominješ i na koje se pozivaš.

-Ne znam,ovi moji iz „islamske zajednice „ mi se dodvoravaju i tetoše me,samoda bih prihvatio te njake  hanefijce i njihov šerijat.

Mi ga više ništa ne pitasmo.Neugodna tišina.

On htjede nešto reći,ali slegnu ramenima ,pa ode svojim putem,bez selama.

Ode onako kako to vehabije hode.Polako,pomalo pognuto,kao da teret grijeha na leđima nose.Jal svojih,jal onih za koje su plaćeni.

Obučen u skromnu odjeću,trofrtaljne patalone,cipele slične opancima,tri broja veće klepeću po usijanom asvaltu.Kontamo bio bi lijep, Bogu Milostivom ugodan čovjek ,samo da nije zapustio bradu i mozak.

Još kontamo, valjda je lijen ,jer nije ovo početak ere pećinskih ljudi ,kada nije bilo britve,brijača, žileta i trimera.

Mi se takvih brada ježimo:

– od vremena kada su nas tjerali da napamet bubamo Mraksa i Engelsa,

-otkako su nam dokazivali da je Čarls Darvin gatao da je čovjek nastao od majmuna,

-otkako  su razni  Mensoni kasapili žive trudnice i iz utrobe im vadili  živu djecu,da bi ih ubijali,

-otkako su  bradate kreature i pogani krenuli da unište Bosnu i njen narod,

-i još otprije otkako su …

Ali vi nemate vremena za tužbalice.

Tako smo skontali da brade nemaju veze sa  Bogom Jedinim , ni ljudskošću i  razumom, i da se rugaju svemu dobrom i čestitom. 

O Vatikanu – Optužbe i istina

Zamjeraju nam da govorimo o Vatikanu u negativnom kontekstu.

Dobro, večeras ćemo ih poslušati i mi nećemo govoriti o Vatikanu.

Nije valjda da se bojimo da ćemo proći kao Drajfus.

Pustićemo da oni sami o sebi ili neko drugi o njima govori.

Možda bi u slučaju kada drugi govore adekvatniji naslov pisanije bio:

Optužujem

Tako će se vidjeti da li naše priče istinu govore.

Nedelja 11. rujan (spetembar) 1994. – Zageb – Hipodrom.

Papa Jovan Pavao II, svečano obilježavajuči posjetu Hrvatskoj svojom misom,podugo glorifikuje i medenim usnama na sav mah daje odu ratnom zločincu Alojzu Stepincu.

To je zlotvor koji je bio glavni kršćanski duhovni vođa ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske.

To je ona koljačka tvorevina koja je samo u Jesenicama pobila 700.000 Jevreja, Roma, Srba, Muslimana i ostalih nepodobnih pripadnika drugih naroda. Veliko broj ubijenih su bili Hrvati koji se nisu slagali sa tom politikom.

Citiramo (TV Channels Online):

Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, papa sv. Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

„Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.

Papa je Alojza Stepinca proglasio svecem. Tako to pape rade. Krvnike proglašavaju svecima. I pedere. I silovatelje djece.To je čisto Bogohuljenje. Ništa novo za bludnicu ispod sedam bregova.

Kažu Stepinac se branio da on nije nikoga ubio.

Ni Hitler ni Pavelić,ni Tuđman ni Čosić ili SANU , papa Ivan Pavlica nisu nikoga ubili,niti mnoge pape.Za papu Borđiju je dokazano da je silovao, ubijao, trovao i klao.

Međutim to ne znači da nisu genocidni koljači.

Vraćamo se na hipodrom gdje papa juriša:

“Nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove poput rijeka koje protiču ovim krajevima.Kao Sava,koja izvire u Sloveniji,protječe vašom domovinom a u Srbiji utječe u Dunav.

Te dvije rijeke se susreću kao što su i pozvani narodi koje ona povezuje… ”

Papa Ivan Pavle II poslije hvastanja krvnika između ostalog,ovo poručuje masama vjernika (kažu bilo je milion vjernika).

Pomenu Ivančica Pavao II sve koje Sava povezuje, normalno :  osim Bosne.

Ali vjernici iz Bosne i Djedove hiže nikad nisu bili u zajedništvu sa Vatikanom već su ga prokleli. Zbog toga su svako malo dobijali krstaške ratove,klanja ipustošenja.

Papa Ivan pavle II to zna. Zna i da je rat u Bosni 1992. – 1995. bio tek poslijednji u nizu krstaških ratova protiv Bosne , zemlje Božje milosti.

Dakle za tog papu Bosna ne postoji.

Dali dolikuje nekoj blaženosti, negirati postojanje jedne prizante zemlje.

I onda , vi će te nam raći da  imamo respekta prema papi koji negira naše postojanje.

Onaj ko to čini mora da je lud. Mi još uvijek nemamo to čage.  A nisi lud dok ti to ne dokažu. Nisu ovo vremena kada te zatvore i ti trebaš da dokazuješ da nisi lud.

Tko zna, sve se može.

Kažu ne volimo Vatikan. Ovaj put nećemo o pederčini Mikelanđelu koji se namrgođeno smješka papama svakog jutra sa svoda Sikstinske kapele. Poručuje im da ne skreću sa njegovog puta i prstima se mazi sa jednim od svojih mnogobrojnih ljubavnikom. Tipično pederski.

Nećemo o tome,to smo mi prvi javno zamijetili.

Vatikan se tek 1965. posebnom bulom oglasio da je ropstvo neprimjerno i ne dolikuje dvadesetom vijeku.

Vrlo blijedo i sramotno od sile sa dna sedam brijegova, “gospodara orbis et urbis”.

Ne narediše da se ukine niti osudiše ono što je Isus Hrist s početka nove ere najoštrije žigosao i proganjao.

Neprimjerno ropstvo ne znači i ukinito ropstvo ili barem osuđujuće.

Mnogo toga se u Vatikanu radi što ne dolikuje pa to ne ukidaju.

Vatikan i njegove crkve svaki dan potresaju nedolične,umobolne , bogohulne,čak i kriminalne radnje i optužbe pa to niko ne zabranjuje.

Kad bi se sabralo od nastanka Vatikana do Bosne 1995. godine,  brojke bi nadmašile sve ostale kriminalne, zločinačke radnje svijeta.

U ovo ne uključujemo silovanu i masakriranu nevinost,to zaslužuje poseban osvrt.

Ovo svakodnevno dan za danom čitate u novinama i niko ne mari ili to zabranjuje. Ušle te radnje ljudima u krv i u gene. Čovjek jednostavno ogugla.

Ne dolikuje ( ropstvo) ne znači i zabraniti ga.

Ako ropstvo ne dolikuje dvadesetom vijeku onda papska / Vatikanska bula upućuje da je dolikovalo 19. i svim ranijim vijekovima.

Nemojte nam molim vas govoriti o nekim konstrukcijama ili nam bilo kakvim asocijacima implicirati govor mržnje. To nije pošteno, mi samo tumačimo ono što je rečeno i objavljeno.

Hiller pomete, desetke milione puta pogubi ljudskost i mnogo više života. Minut prije smrti se pomoli Isusu i sve mu biva oprošteno. Tako nas uče Savle.

Ajte molim vas, nije nego.

Šešelj 2oo5 kaže,  a google objavljuje:

“Možete vi mene optužiti za sve zločine koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji, ja ću se odbraniti i dokazati da je za sve kriv papa Ivan Pavao II.”

I odbranio se; pustili ga na slobodu da svoje genocidne ćenifarije i dalje bljuje po bijeloj selendri i okolnom pašaluku.
Nejvjerovatnije dogovor pao: Nemoj ništa o ućešću mentora u klaoničkom piru ustaša i četnika, mi tebe puštamo na slobodu, dok ne crkneš.

Jedan od najvećih balkanskih krvnika se već skoro godinu dana slobodno šeće, a Vatikan ni jedne riječi da progovori.

Oni nas pozivaju na toleranciju.

Hajte molim vas. O kakvoj toleranciji je riječ?

Tolerisati zlo da popuje nevinoj žrtvi.

Za kraj smo ostavili nekoliko poetskih bisera:

“- Crkva ima mnogo manje veze sa bogom nego priroda i što je starija sve manje. (str.166)

– Čitavo učenje crkve je leganda i praznovjerje. Da bi vjerovao (tom učenju –op.a) čovjek treba da bude priprost kao najveća neznalica. Da bi vjerovao čovjek treba da bude glup i preplašen.(str.175)

– Crkva stvara svece u vrijeme kad su joj potrebni i tamo gdje su joj potrebni. Nije to nešto što zavisi od Božanske Volje. To je geografija i politika. (str.178.)

-Crkva je zamučivala, ublažavala i iskrivljivala učenje Isusovo. Sahranila je njegovo učenje pod čitavu planinu deklamacija, teologija i praznovjerja. Da bi bila moćnija ubijala je vatrom mukama, uvijek tobože u ime Božijeg, a u stvari da uveće svoju moć i bogatstvo ,i da iskorjeni svoje neprijatelje.Crkva je jedna od poznatih svjetskih kriminalaca.(str.175).”

Ovo nisu naše riječi,več riječi Luisa Bromfilda poznatog pisca iz njegove : Čudni slučaj Mis Ani Spreg. /Mali roman – Budućnost N.Sad 1957 g./

Nismo htjeli uplitati neka njegova druga razmišljanja o crkvi. Zbog ovakvih razmišljanja je najvjerovatnije dobio samo Pulitzerovu nagradu. Nobel mu je onemogićen iako je bio  bolji literat od 90% nagrađenih.

Za kraj ćemo samo primjetiti da Isusa na svojim zdanjima, kojih se Nebo odreklo,  često predstavljaju kao Heliosa koji vozi nebeske kočije.

Nikome u Vatikanu ne smeta što je Isus predstavljen kao paganski bog koji ćera konje.

“Već je sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.” ( Isusove riječi/Matej 3.10.).

Vi ćete se zapitati šta je časni drvodelja htio ovim reći.

Mnogo toga, višeslojna je to poruka i opomena.

Mi ćemo vas zapitati da li su pape rađali. Samo Papisa Ivana koliko mi znamo. I ona krišom. A imali su mnogobrojnu “nezakonitu djecu”. Sam Borđija je imao devetoro, a silovao i  obljubio najmiliju trinaestogodišnju kćerkicu.

Blud i razvrat Vatikanski u sodomitskom pravcu su najavili i rječju i djelom utemeljivači hrišćanstva jevanđelista Ivančica  apokaliptičar i  Savle konvertit biseksualac.

Ni šta od ovoga nisu naše riječi . Mi ih samo prenosimo. I vi nama zamjerate što ih slikamo bojama čije su nijanse na istom nivou kao navedene?

Nije fer ili što bi reko mali kalimero:

-Nepravda , e pa to ti je.

A Ivan , što ga prozvaste Krstiteljem sedam vijekova prije nogo je crkva taj običaj unijela u svoje kanone, bi rekao.

-Vapaj usamljenog u pustinji mraka.