Reče mi
napiši jednu baladu
za suze
koje će jednom doći
kad me vrijeme zaboli
obojih krajolik snovima
jesenjim
narisah bosonogu djevojčicu
a leprša
ljubavlju mojom
kao zlaćno trešnjino lišće
nošena
bijela labudica čežnje
sakri se
u bespuću snova djetinjih
snenih kao čarolija
ili slike moje
njenom rukom obješene
i samo tako
odi
balada
izgubila riječi
sada samo jeca
vrati nam se sa rodama
d'broto mila