proći će ljeta
nedosanjana
daleka vremena
neugasla
nakon minulih godina
ja tek jedan slomljeni ram
ni eha dolaska ni proljetnog sutona
žene koja sve zna
i stih ubicu
i boju kristala
a će se pitati
gdje je ta ruka
nakon minulih godina
u praznini tišine
kad vazduh zastane
sleđen
bez ljubavi
jer mene u vrtovima ni
da ti srce kao nekada
brže zakuca
ruka uprljana bojom krugova
nježno zadrhti
a slika neuzvraćene ljubavi
niz basamke osmjehom pala je