Ah ti tvoga tijela vali
da su samo istinu znali
da doći će galebova dani
suzama sa dlana prizivani
Ma pusti stih u rimi vazduha
jednostavno odiš na raspeće
onog babljeg ljeta u proljeće
zarobljena u plimi neposluha
zaiskriš oči crne oči lažne
čak i prolivene čaše vina
iz kojih osmijeh polako gasne
nudi gorčinu slasti pelina
u ovoj noći uzdrhtalih očaja
poslijendji krici našeg sjaja
nose nam u zagrljaj novi dan
a odimo sahranjivati naš san