U uglovima očiju tvojih snovi vriju
prepoznah plavetnilo neba našega
i modre rijeke što iskri na kraju puta
kamo smo ljubav snili.
Tada opazih tvoju sjenu malu
nasmješenu i vedru od milovanja
mene za ruke drži i ljubi
moje maleno čedo radovanja.
Pomislih na ružu ljubavi
plač vremena što đardinom klizi
usred raširenih prsta htijenja
zastor je iznenada pao.
Jecaj je što slama utrobu
izviruć iz dubine tkiva
osjeti se na daleku prošlost
kad si djevojčica bila.
U očima tvojim prepoznah kutke
maglovitih sjećanja i vrišteće boli
zarobljene u vlažnoj tami
poput zatučene grlice male.
Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih
kroz otvorena usta što traće dah
nesrećnica mila grca i pije suze
zbog zla što joj djetinju ružu uze.
U tami kutaka očiju tvojih
vidim grlicu jednu
koju tjeraju koju siluju i siluju
kojoj kamom život uzimaju.
Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih
u srca mi prodire trn ruže ljubavne
režuć oštro do srži do smrti do zvijezda
da osjetim tvoju bol malena moja.
U uglovima očiju tvojih san ja vidim
ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom
zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života
toliko je teška ko da planini zla pripada.
Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi
užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg
plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje
blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih.