Ne bacaj kam Maleni

 

 

Velovi tuge

 


Krv i led

 

 

Let anđela

 

Rodni kraj

 

 

Negdje između sna i jave

Tugujuće sjenke

 

 

 

Oblaci zalazećeg sunca

 

Srce od kristala

 

 

 

od Ezela vakta

rekoše mi

voli i sni

Maleni

ne budi sujetan

 

još mi rekoše

ne bacaj se kamenjem

Mili dječače

ni rječju

ni zlim pogledom

na ženu

anđela Nebeskog

na dijete maleno

suzu Nebeasku

grijeh je to

 

 

nikad ne bacam

kam

ni riječ

ni mrki pogled

na ženu i dijete

preteški su

mogu mi se vrnut

 

da ne uvrijedim Boga Milostivog

pognem glavu

jer

mogu mi se vrnut

dušu kristalnu Anđela mog slomit

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši