Ozonske rupe su područja izrazito prorijeđena stratosferskog ozona, koja se od kraja 1970-ih pojavljuju iznad polarnoga predjela južne polutke u proljeće (rujan, listopad), a od konca 1980-ih potkraj proljeća i iznad polarnih predjela sjeverne polutke (Kanada, sjever Europe i Azije). Kroz ozonske rupe do Zemljine površine prodire dio ultraljubičastoga zračenja što bi ga inače zaustavio ozonski omotač. Ozonske rupe nastaju ponajprije zbog ispuštanja u stratosferu industrijski proizvedenih plinovitih halogeniranih ugljikovodika, poznatih pod trgovačkim nazivima freoni i haloni. Oni se u atmosferi razgrađuju tek na velikim visinama pod utjecajem zračenja velike energije. Oslobođeni radikali halogenih elemenata (fluor, brom, klor) razgrađuju molekule ozona vezujući se s jednim od njegovih atoma kisika. Tako nastaje molekula kisika i nestabilan spoj koji se ubrzo raspada na kisikov atom i na halogene radikale, koji su tada spremni za nove kemijske reakcije. Jedan halogeni radikal može razoriti 100 000 molekula ozona prije nego što se vrati u troposferu. (Vikipedija)
Ozonska rupa je u žiži javnosti od sredine 80-tih godina. Upozotrenja naučnika su bila dramatična.
Ozonska rupa se napokon smanjuje, a odnedavno se počela “oporavljati”, tvrde znanstvenici navodi tim znanstvenika za časopis Science.
Pronađeni su prvi jasni dokazi da je ozonska rupa iznad Antarktike počela zacjeljivati, objavili su znanstvenici.Kako u petak javlja BBC, znanstvenici su rekli da je u rujnu 2015. rupa bila oko 4 milijuna četvornih kilometara manja nego godine 2000.
Ali nedavna istraživanja su pokazala da se Ozonska rupa se smanjuje, za 30 godina će potpuno nestati.
Vrlo optimistično predviđanje.
– Medicinskim rječnikom rečeno: prvo je pacijentu bilo sve lošije i lošije, onda se stabilizirao, a sada, što je veoma ohrabrujuće, pacijent se oporavlja – objašnjava znanstvenica Susan Solomon, autorica istraživačkog rada o ozonskoj rupi i bivša članica Međuvladinog panela o klimatskim promjenama pri Ujedinjenim Narodima, prenosi Washington Post.
Kroz ozonske rupe do Zemljine površine prodire dio ultraljubičastoga zračenja što bi inače zaustavio ozonski omotač. U Montrealu je 1987. potpisan protokol kojim se predviđalo 50%-tno smanjenje proizvodnje freona do 1998. Međutim, istraživanja su pokazala oštećenja ozonskog omotača veća od očekivanih, pa je od 1996. proizvodnja freona u svijetu gotovo potpuno obustavljena.
Kako pokazuju najnovija mjerenja, Ozonska rupa iznad Antarktika manja je nego prošle godine. Znanstvenica Solomon je presretna što se ozonska rupa iznad Antarktika smanjuje i kaže da je jako optimistična što se tiče ostalih klimatskih promjena. Rupa se smanjila za otprilike 4.5 kilometara od mjerenja 2000. godine, a neće biti u potpunosti zatvorena do sredine ovog stoljeća. Stanje će ovisiti i o vulkanskim aktivnostima i ostalim mogućim preprekama.
Pa sad da smo ubjeđeni da su ljudi išta pridonjeli u smanjenu rupa, baš i nismo.Samo se čini da su oni uticali na smanjanje Ozonskih rupa. Ljudi kao ljudi . Uvijek je novac ispred svih interesa. Koga briga za okoliš.
Na smanjenje ozonskih rupa ima uticaj ima samo jedan faktor.
Nebeska milost.