Ne pitaj me ništa
ja sam samo žena
što je drugi ljubi
čuh te riječi u nekoj drugoj rimi
djevojčice krik
jedne avgustovske noći
sad već davne osamdesete godine
zvuci gitare mješaju se
blagim smješkom zvjezdica
koje su polako zamirale u iznenadnoj oluji
a ja osjetih tebe mila
bijaše to tvoj glas i tvoj lik
uronjen u čežnju prastare noći
ja te prepoznah
i si se pravila da nisi ti
tako ti lakše bješe
i manje te boljelo
osjetila si da sam stavio prsten
na ruku neke druge žene
i sam i sam bio zatečen tin činom i boljelo me
drugi su slavili moj udes
ja sam izašao da poslijednji put
još čedan od ljubavi tvoje
pogledam u maglice i vidim šta mi govore
šutjele su i skretale pogled u stranu
tražile su žrtvu za Princa Malog.
poslale su mi tebe na oltaru
tvoju gitaru i tugu znanu.
-zdravo mili moj Tujine.
-zdravo mila moja Tujinko
to su bile sve naše riječi
te ponovljene noći
koja trajaće do zore