Dogodilo se na današnji dan 2. Aprila / Travnja

Danas je utorak  2. April / Travanj 2024.

Dani ove godine se podjelili: crveni karton  92 / žuti karton  274 , pa nek se dani paze i ne igraju grubo.

U danima se dešavaju se čudne stvari . Dobre i loše. Vesele i tužne –  a najčešće vrlo prosječne jer su ljudi ,  u prosjeku ,  vrlo prosječni .

Ipak se moramo malo orgaditi . U mahali su se manje više studiozno dešavale mahalske stvari. Tamo ne važi nepostojeći zakon gravitacije univerzuma , jer mahala je posebni , odvojeni univerzum.

U njoj važe dokazani zakoni:

-Sve se mijenja, samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši. Što bi filjozofi rekel – persistiraju,joj mamo mamice.

-Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva., a život prelijep.

-Mahalaši su vesla izmislili, pa ih levatima prodaju. Tek toliko da ovi imaju šta raditi. Zato su Mahalaši dobri mornari i uvijek sa šakom dukata u šteku i bez bojazni kroz prostor i vrijeme brode, sve do crnih rupa.

-Svaka vrana svome jatu leti, osim onih tica koje nisu vrane. A to su grlice , labudice i paunice. One se sa mahalašima mješaju i maze. I perje leti.

-Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije. Sada neuki pitaju poslije čega. Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.

-Dvoje se nađe pa se poslije ne nađe,

-Nema prošlosti bez uspomena, nema sadašnjosti bez ljubavi , za budućnost nas vežu samo dosanjani snovi.

-Klonite se ljudi koji sporije misle jer nikad ništa pametno da smisle.

I tako hiljade i iljade ljuckih mudrolija i zakona. Puna sehara teftera . Interesantno , svi po tvanima prašinu skupljaju.

Što bi poete rekle:

-Nije vakat za pamet!

U prevodu :

-Sine Mujo ne pi’ vodu Drine , jal krvava jal je mutna.

A nekada:

742.- Rođen franački kralj Karlo Veliki koji je od dolaska na presto 768. do smrti 814. proširio franačko carstvo od Severnog mora do Italije i od Atlantika do Češke. Krunisan za cara 800.

1725.-.  U Veneciji se rodio Giacomo  Casanova (1725.- 1789.) avanturist i pisac, koji se često nalazio u skandalima vezanim za žene. Njegovo ime danas se koristi kao sinonim za zavodnike i pustolove.

Stvarno ne volimo hronologe. Čuj molim te veza sa ženom skandal. Odakle im to? Možda od vatikanskih haduma i tetkica .oni svoje međusobne skandale vješto skrivaju.I molim vas lijepo i čim čovjek voli žene on je pustolov i zavodnik. Idite pa se liječite.On je samo normalan     muškarac. Umalo htjedosmo reći hetero, ali skontasmo tu su pederčine izmislile, da bi sebe među normalne ubacili.Ne mre. Ne damo, Svete knjige to zabranjuju.

1758.- Rođen Džejms Monro, jedan od najaktivnijih političara u američkoj istoriji. Bio predsednik SAD od 1817. do 1825. Formulisao Monroovu doktrinu kojom je proklamovana američka izolacionistička politika. Učestvovanjem u dva svetska rata i ulaskom u Ujedinjene nacije SAD napustile Monroovu doktrinu.

1792.-Dolar je ozakonjen kao novčana jedinica SAD.

I ta jedna novčanica je bila ekvivalent za skalp jednog Indijanca. Donosioci se nisu ljutili ako im se isplati u zlatu. Zato je u SAD vladala zlatna groznica sve dok je bilo slobodnih indijanskih skalpova.

1805.- – Rođen je danski pisac Hans Kristijan Andersen, autor malih pripovjedaka – bajki koje su mu donijele svjetsku slavu, tvorac danske realističke proze. Napisao je 156 priča, uključujući “Carevo novo odijelo” i “Ružno pače”, zasnovanih na motivima danskog folklora, antičke mitologije i indoevropskih predanja, a za neke od njih ga je inspirisalo sopstveno tegobno djetinjstvo, obilježeno siromaštvom. Uobličene u prava mala remek-djela, neka autobiografskog karaktera, priče podsjećaju na najljepše bajke, ali svaka nosi i kritiku društvenog stanja i čitaocima iskazuje duboko humanu poruku. Pisane su izvanrednim stilom koji karakterišu tihi humor i prefinjena ironija. Ostala djela: pjesme (sačuvano je samo nekoliko), romani “Improvizator”, “O. T.”, “Samo muzičar”, “Srećni Per”, putopisi “Bazar jednog pjesnika”, “U Španiji”, drame (sada zaboravljene).

1840.- Rođen je francuski pisac Emile Zola, tvorac i najizrazitiji predstavnik naturalističkog romana. Pisao je i pripovijetke, drame, književnu i umjetničku kritiku, polemičke članke, borio se strasno za pravdu i napredak. Otvorenim pismom 1898. predsjedniku Francuske pod naslovom “Optužujem” u listu “L'oror”, odlučujuće je doprinjeo rehabilitaciji kapetana Alfreda Drajfusa, lažno optuženog za izdavanje Njemačkoj vojnih tajni i osuđenog na doživotnu robiju. Smatrao je da pisac nije samo umjetnik, pa je tražio oslonac u nauci, s pretenzijom da eksperimentalnim metodom osvijetli karakter i sudbinu književnih junaka, dajući pritom najveću važnost nasljednim osobinama. Snagom talenta i strasnim ubjeđenjima snažno je utjecao na savremenike, ne samo u Francuskoj. Djela: romani “Nana”, “Žerminal”, “Slom”, “Trovačica”, “Zvijer-čovjek”, “Novac”, “Zemlja” (iz ciklusa od 20 romana pod zajedničkim naslovom “Rugon-Makarovi, prirodna i društvena istorija jedne porodice pod Drugim Carstvom”), “Plodnost”, “Rad”, “Istina” (iz ciklusa “Četiri jevanđelja”), “Tri grada: Lurd, Rim, Pariz”, rasprava “Eksperimentalni roman”.

Ne znamo šta znači najizrazitiji u smislu hronologa, ali znamo šta znači najbolji od pripovjedača naturalističke književnosti.

1860.- U Torinu se sastao prvi italijanski parlament.

1872.- Umro je američki pronalazač i slikar Semjuel Finli Breze Morze (Samuel Morse), konstruktor aparata koji električnim impulsom prenosi pisane znake na daljinu. Aparat je patentirao 1837. i nazvao ga telegraf. Sastavio je i azbuku za telegrafisanje sastavljenu od tačaka i crtica, nazvanu njemu u čast Morzeova azbuka.

1891.-Rođen je njemački slikar i vajar Maks Ernst, osnivač dadaističkog pokreta i jedan od najznačajnijih nadrealista. Otkrio je tehniku “frotaž”, srodnu automatizmu u nadrealističkoj poeziji, uveo je kolaž-fotografiju, a u skulpturi je često spajao antropomorfne i animalne elemente. Pisao je pamflete i manifeste, a bavio se i scenografijom.

1905.- Otvoren železnički tunel ispod Alpa “Simplon” kojim je Švajcarska povezana sa Italijom.

1914.- Rođen je engleski filmski glumac Alek Ginis, koji se odlikovao izuzetnim mogućnostima preobražaja. Filmovi: “Nježno srce”, “Veliko očekivanje”, “Oliver Tvist”, “Čovjek u bijelom odijelu”, “Most na rijeci Kvaj” (Oskar), “Naš čovjek u Havani”, “Lorens od Arabije”, “Pad Rimskog Carstva”, “Doktor Živago”.

1917.- Predsjednik SAD-a Vudro Vilson sazvao je vanredno zasjedanje Kongresa na kojem je objavljen rat Njemačkoj. To je učinjeno zbog njemačkog podmorničkog rata, ali i radi zaštite američkih ekonomskih interesa u zemljama Antante.

Na vrijeme . Svijet krvari skoro tri godine , a oni se osjetili ugroženi zbog tri i po Njemačke podmornice. Ša ćete. Atkvi su vam avio , atomski i napalm heroji.

1917.- Pred Vojnim sudom za oficire srpske vojske u Solunu je počeo sudski proces protiv grupe oficira na čelu sa pukovnikom Dragutinom Dimitrijevićem – Apisom, optuženih za pripremanje prevrata i pokušaj atentata na regenta Aleksandra. Nad Apisom i dvojicom njegovih sljedbenika izvršena je smrtna kazna streljanjem 26. juna. Ostali su osuđeni na zatvorske kazne. Vrhovni sud Srbije rehabilitovao je Apisa i njegove sljedbenike u obnovljenom procesu 2. juna 1953.

Danas bi Apisa i saradnike zvali teroristima.

1930.- Haile Selassie proglašen carem Etiopije, naslijedivši svoju rođakinju, caricu Zauditu.

Uvijek je dobro imati rođakinju koja je carica. Još bolje je ako ti je dragana carica.

1940.- Njemačka vojska okupirala je Dansku i napala Norvešku.

Nedostajalo Njemačkoj Izrailjaca, svoje i istočne su poslali u vazdušne banje, trbala im svježa krv za ciklon B.

1944.- U Moskvi je saopšteno da su sovjetske trupe prešle rijeku Prut u Drugom svjetskom ratu i ušle u Rumuniju.

Masovna silovanja je moglo da počne.

1954.- Pakt Pakistana i Turske o uzajamnoj odbrani postao je sastavni dio NATO pakta, čime je Pakistan potpuno vezan za SAD.

1960.- Francuska s Madagaskarom potpisala je sporazum kojim je toj ostrvskoj afričkoj zemlji u Indijskom okeanu omogućena nezavisnost, poslije 64 godine francuske kolonijalne vladavine. Sporazum je formalno stupio na snagu krajem juna 1960.

1974.- Umro je francuski državnik Žorž Pompidu, predsjednik Francuske od 1969. do smrti. Šef države postao je poslije ostavke Šarla de Gola i uglavnom je slijedio ideje slavnog prethodnika. Prethodno je bio profesor u Marseju i Parizu. Sa De Golom je blisko sarađivao od 1945, u međuvremenu je bio direktor Rotšildove banke, šef De Golovog kabineta i član Ustavnog savjeta, a od 1962. do 1968. premijer.

Dakle glavna cionistička veza u Francuskoj.

1974.- U Titogradu (sadašnja Podgorica) osnovan je univerzitet Crne Gore. Sporazum o osnivanju najviše školske institucije potpisali su Ekonomski, Tehnički i Pravni fakultet, Viša pomorska škola u Kotoru, Pedagoška akademija u Nikšiću, Istorijski i Poljoprivredni institut i Institut za biološka i medicinska ispitivanja u Titogradu.

Neko bi reko da su Crnogorci lijeni. Trebalo im dvadeset godina da se pokrenu i ozvaniče ono što je već postojalo.

1979.- Zatvaranjem britanske vojne baze Malta je stekla punu nezavisnost, čime je okončano gotovo 80 godina dugo britansko prisustvo na tom ostrvu.

1981.- Studentske demonstracije na Kosovu pod parolom “Kosovo – republika” počinju jedanaestog marta, da bi na današnji dan predsjedništvo SFRJ donijelo odluku o proglašenju vanrednog stanja na Kosovu.

1982.- Vojna hunta Argentine sa 10.000 vojnika napala je britanski posjed Foklandska ostrva u Atlantskom okeanu, oko 500 kilometara jugoistočno od argentinske obale, na kojima je u tom trenutku bilo 75 britanskih vojnika. Argentinske snage je poslije borbi krajem maja i u prvoj polovini juna 1982. porazilo oko 5.000 vojnika poslatih iz Velike Britanije.

1996.- Rusija i Bjelorusija potpisale sporazum o čvršćim političkim i ekonomskim vezama u okviru Zajednice Nezavisnih Država tih dviju bivših sovjetskih republika.

1997.- Predsjednik Zaira Mobutu Sese Seko – suočen sa opasnošću gubitka vlasti zbog nadiranja pobunjeničkih trupa – prihvatio je odluku parlamenta da za premijera postavi dugogodišnjeg političkog protivnika – liberalnog političara Etjena Čisekedija.

1999.-Avioni NATO bombardovali centar Beograda, prvi put od početka vazdušnih napada na Jugoslaviju 24. marta. Pogođene zgrade Ministarstava unutrašnjih poslova SRJ i Srbije.

Granatiranje je ipravdano ali pokazuje čisto licemjerstvo zapada i ništa drugo. Četiri godine 1992.- 1996. se uništava i vrši genocid u Bosni na najkrvaviji mogući način od  , nezapamćen od II svjetskog rata , a Zapad i NATO ni mukajet.  Viši interesi.

1999.- Vlasti u Beogradu preuzele nezavisni Radio B92.

2003.- Predsjedavajući Predsedništva Bosne i Hercegovine Mirko Šarović podnio je ostavku zbog afere izvoza oružja Vazduhoplovnog zavoda “Orao” iz Bijeljine Iraku, koji je bio pod sankcijama UN-a, i “špijunske afere u Republici Srpskoj”.

2004.- Haški tribunal objelodanio je optužnice protiv šestorice hrvatskih oficira i bivših zvaničnika za zločine protiv čovječnosti u zapadnoj Hercegovini 1992.-1993., a optuženi su: Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Bruno Stojić, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Tri dana kasnije svi optuženi su se dobrovoljno predali tribunalu u Hagu.

2008.- UN  na svojoj sjednici donosi odluku da se drugi april proglasi Svjetskim danom autizma.

Proglasili bi oni godinama prije neki dan za slavljenje autizma. Međutiim bojali se da će džematile svu UN sprcati među autiste.  Izvinjavamo se autistima , što smo te felerične spodobe njima utrapili.

2010.- Umro je američki glumac Džon Forsajt (John Forsythe) koji se proslavio ulogom Bjejka Karingtona u seriji “Dinastija”.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Auto

Hajro Šabanadžović

    Muzika stara

Sleđena rijeka                                                                             Muzika stara

Streha na kraju grada  Dodir usan i pobjeglo proljeće

Strehe na kraju grada                                                  Dodir  usana i pobkjeglo proljeće

Djevojka sa šeširom  Poderano jedro

Djevojka sa šeširom                                                            Poderano jedro

Božija milost      Dobro mi došla i hvalati

Božija milost                                                               Dobro mi došla i hvala ti

Nebo vjernosti    Mali princ

Nebo vjernosti                                                                     Mali Princ

Igra se nastavlja     Čedne misli

Igra se nastavlja                                                              Čedne misli

Margita Magi Stefanović – Memento vivere

 
 
1. april 1959. – 18. septembar 2002., 
 
 
 

Danas  bi imala 65 godine.

Lijepe godine.

Neuki će nam zamjeriti,

što ti nastavljamo slaviti rođendane.

A nama  je bitnije da si sa nama, jer…

 

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu nedostajanja.

 

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.

 

Ali više ne.

Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

 

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.

 

A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

 

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

 

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

 

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da  zauvijek držim

jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće

Kristalni Ocean

boli …

a listovi moga kalendara zauvijek tužni.

 

****

Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.

****

Grlice umiru pjevajući

janis 1        magi    Rezultat slika za Sonja Savić

Usamljena duša     Ledeni svijet

Sleđene iluzije   Rastanak  

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

 

  Grlice umiru pjevajući

Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah.

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin Margite Magi Stefanović i Sonje Savić..

Slušamo ih i slušamo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Pedeset jedna devetnaset i trinaest godina rastanka , a nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

Uspomene na treću grlicu su još svježe. Nju ćemo da oćutimo.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih, već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

“Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

I Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi  i Sonja Savić su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

A ona umilna djevuška , Sanječka koja je glumila da je pjevačica, a pjevala da je glumica nježnošću svojom pridružuje se neshvaćenim anđelima jereto, došlo je vrijeme da usnije.”

Nedostajete mile naše.