Mediji i narod u panici ( Na današnji dan 2021.) :

“Širi se misteriozan smrad Zagrebom, a nikome nije jasno od kuda dolazi“

 Nije velika mudrost spoznati  odakle potiče taj nesnošljivi , neljudski  smrad.

  U Nostradamusovom proročanstva je zapisano:

„Krajem drugog milenija sa kraja trga genocidnog albiona ,

iz doma spremnog , oblokani poglavnik ,

će započeti širenje neljudskog smrada,

koji će rezultirati gušenjem vlastitog pučanstva.

Širenje će nastaviti  pijana nimfa sklona manijama,

nadrogirani (o)pank- er unakaženog bezličja.

 i njihova svita bez mozga ,  lica i obraza ,

klovnovi odjeveni  u   kamatoznoj – bombažnoj,

Dakle dragi Zagrepčani i Hrvati kratkoročno ne brinite.

Svaki smrad dolazi sa Pantovčaka , iz poglavnikovih genocidnih dvora smrti.

Dugoročno? Tko da zna?

 Eee , to je već druga prića!

Umrijećete , a da od smrada  i ropstva  niste   ni živjeli.

(* Izvor : Londonsko izdanje Nostradamusovih Proročanstava iz 1672.

 Slobodna interpretacija )

Uz Arhiva  BY ADMIN2. DECEMBRA 2019.ONI NAMA, MI NJIMA

 

Poslao bih pismo šljamu ali sam adrese zagubio.

Naslovljeni ih imaju previše.

Pljačkaša i ubica  gladnog naroda.

Pa se zabrinuo.

 

A opet,  ako pošaljem  bez adrese dobiće ko treba ,

tačno u ruke.

Poštari su zakon.

Sve znaju i novosti raznose.

 

Pismenje  bi bilo  naslovljeno  na Tronacionalističku bagru i pogan,

šefovima odsjeka :

razrokoj fukari pljačkašu bijede svoga naroda

riđobradom tegljaču majčinih vreća sa kradenim narodskim blagom

nesuđenom robijašu bez usnica otimaču pučanstvene bijede i biljeg upravnika konc logora.

 

Sada slijedi glavno dobitnočko pitanje :

Šta bi im pisao?

E , u tom grmu leži lova ili tres u glavu.

Opomenu.

I samo par riječi, jedva prosto proširena rećenica i logični dodatak:

 

Kriminalci, dileri, nrakomani i ostala ološ su male mace u odnosu za vas.

To vam je dobro.

Obezbjeđena vam je   velika slavljenička vatra, zvana pržuna vatromet.

I vašim sluganima.

Uživajte ljudski šljamu  dok možete.

 

 

 

 

 

” Hrestomanija o nepostojećem genocidu” je novo bulažnjenje Srđana Puhala vojnika genocidne tvorevine. Kaže bio je vezita u vojsci ubica i koljača. Navodi to kao opravdanje da on nije klao i ubijao.

Loš pokušaj? Jalova odbrana.

Kao vezista u Banja Luci je bio na samom izvoru genocida i njegovog sprovođenja . Zna više o genocidu i genocidu u Bosni od mnogih Haških svjedoka i osuđenika. Svako ćutanje i ignoriranje spoznaje o zločinima je direktno saučesništva u njima .

Ovo je več prešlo u kliničku manijakalnu patologiju i psihopatiju. Sa tim bolesnicima ne vrijedi diskutovati. Treba ih pod hitno smjestiiti pod psihijatrijski nadzor . Na njegovu žalost , jedini psihijatar po njegovom ukusu Radovan Karadžić , se kao jedan od glavnih organizatora genocidne klanice nalazi na mentalno – psihičkoj , doživotnoj skrbi Haškog suda za osuđene ratne ( čitaj : genocidne ) zločince .

O bolesnicima ne volimo raspravljati , da se ne bi okužili.

Zato ćemo vam iz našeg arhiva izvaditi zapis o opetovanom psihopati Srđanu Puhalu .

Iz Arhiva

Genocidno naslijeđe samoproglašenog analitičara

 BY ADMIN7. MAJA 2022.ONI NAMA, MI NJIMA

“Dokažite da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete ?”

Koje li bezumnosti , bezočnosti i zvjerske neljudskosti koja od žrtve traži da ponovo prekopavaju kosti , masovne grobnice nevino ubijenih i dokazuju ubicama koliko ih je ubijeno na stratištima širom Bosne zemlje Božije milosti , a ovaj put i Sarajeva Grada čednosti.

Jedan kvazi intelektualac i režimski plaćenik genocidne tvorevine nudi 10.000 KM pojedincu, nevladinoj organizaciji, državnim institucijama, međunarodnim organizacijama, udruženjima građana, medijima, koje mu donesu, kako je napisao, relevantne podatke da je u opkoljenom Sarajevu, koje je kontrolisala Armija BiH, ubijeno 1.601 dijete.

Nećemo obratiti pažnju na izrazito tužno medikretensko lice u kojemu blješti kompleks genocidnog poricanja i straha o identifikaciji sa najgnusnijim i najkrvoločnijim zločinom koji se zbio u srcu Evrope od poslijednjeg svjetskog rata.

Seni mrtvih nam ne dozvoljavaju da se spuštamo na nivo nerazumnika i sljedbenika genocidne vrhuške koja je odvela čitav jedan narod u izolaciju , anatemu i propast .

Mi smo djeca Bosne zemlje Božije milosti i baratamo samo činjenicama

U Sarajevu se nije ubijeno samo 1601 dijete. Ubijeno je sveukupno 14.011 nevinih građana Sarajeva.

Bog Milostivi nas je učio i molio:

Tko ubije jedno nevino biće , kao da je ubio čitav svijet.

Od Adama i Eve su nastali svi ljudi svijeta .

U Sarajevu je ubijeno 14. 011 svijetova , od kojih 1601 nevine dječice , vjerujemo , sada već Božijih Anđelćica. Tu dolazimo do prave svrhe organizovanih genocidnih nakana Srbije i njene genocidne tvorevine.

Nek se ubice zapitaju koliko su nerođene djece ubili da su žrtve ostavile u životu. Brojke su se matematičkom i bilo kojom naučnom progresijom , u nekom budućom , nažalost za žrtve nepostojećem vremenu su se mogle uvećati u milijarde.

I zato , po svim i Božanskim i ljudskim uzansama , tvrdimo u Sarajevu i cijeloj Bosni se desio genocid.

Definicija genocida u Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. X. 1948. UN mora biti ugrađena u zakonodavstvene zakone svih članica :

“Genocid

Zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu. “

Eto , Srđane Puhale , bijedniče bijedni , nečovječe , negatoru ljudskosti i sljedbeniku monstruma , u par rečinica ti rekosmo koliko je djece ubijeno u Sarajevu. Uzmi objektivnost u ruku pa sam izračunaj ono što ti nije jasno o ubijanju i genocidu . I nemoj zaboraviti genocid u tvom gradu.

Ne želimo tvoj krvavi novac , trebaće ti , ali neće ti biti dovoljno ni svo blago svijeta da prebrodiš rijeku Stiks i završiš u Danteovom Devetom krugu.

Iz Arhiva

 BY ADMIN27. NOVEMBRA 2019.ONI NAMA, MI NJIMA

 

K’ znanju:

Vučiću i Dodiku ,

Grobar Kitarović i Čoviću ,

i ostalim zlotvorima Bosne i Hercegovine i njihovim mentorima.

*

Upamtite , jer mi to od  početka  rata na prostorima Jugoslavije  znamo:

“U BiH nije bio građanski rat, nego planirani genocid.”

Ako  to ima hrabrosti priznati, svojevremeno drugi čovjek SAD Joe Biden , svjedok urote ( mentorstva )  međunarodne zajednice u nestajanju j  jedne zemlje i njenog naroda, treba mu vjerovati.

I sada će oni nama reći da Srbija i Republika srpska nisu genocidne tvorevine.I da im se Tuđmanova Hrvatska nije pridružila u tom zločinačkom poduhavtu.

Mora da se šale , ili misle da je svijet glup kao i oni i da će im povjerovati.

 

Djela,slike i riječi su najautentičniji svjedoci  strahota kao plodova genocidnih zamisli četničkih i ustaških monstruma i njihovih mentora.

Tek toliko.

 

Vi mislite ako je nešto   davno prohujalo  ili  se maloprije nogiralo . da to nema veze sa vama.

Samo se tješite.

Vako na priliku.

 

Volimo ljude.

Nismo  baš  filantropi totalus , ali mizantropi svakako nismo.

Napriliku volimo žene. Od njih svaka dobra.

Mislimo da ćemo vam nabrajati koja su.

Nismo levati.

Ako znate zante, ako ne , ne pada nam na pamet da vas učimo.

 

Muškarce baš i ne volimo.

Svako zlo , glupost i suza je od tih jada.

 

Kako jada pitate se vi, kada vladaju i sile svakojake prosipaju.

Ubijaju, siluju,pljačkaju,ruše, ljude u robove pretvraju i tako to.

Ma sitnica.

I onomad , na prilku prije nekih par stoljeća naš pradjed  vodio ljubav sa njihovom nekom ljepoticom, ono van braka, u tajnoj ljubavnoj vezi.

I ona rodila.

E sada vijekovima poslije, potomci tog sina svete se svom nelegalnom praroditelju za ljepotu koju je podario njihovoj roditeljici. I eto rata ,klanja i silovanja.

Svašta!

A  Svete knjige i rodbinske veze kažu braća smo.

Nikad mi pameti nećemo doći.

 

 

 

 

Krajem 60-ih godina, Krleža se počeo udaljavati iz Partije, napisavši (kasnije čuvenu ) deklaracije o hrvatskom jeziku.

Nemirnog i nikad prilagođenog duha počinje se družiti sa ranim disidentima, među njima i mladim historičarem , konvertitom iz komunizma u ustaštvo Titovim generalom Franjom Tuđmanom.

Prijeteljstvo, logično, nije dugo potrajalo.

Naime, jednom prilikom , tokom razgovora u zagrbačkoj Gradskoj kavani, Tuđman je rekao da je rješenje srpsko – hrvatskih nesporazuma u podjeli BiH, te da su Muslimani ionako izmišljena nacija.

Krleža je Tuđmana tada samo zamolio da napusti sto za kojim su sedjeli , zato što sa ustašama , zločincima i bagrom nije htio imati posla. I više se nikada nije sreo sa oblokanim historičarem. Mo'đte misliti kako bi prošle niškoriosti poput Kitarke, Milanovića , Plenkovića…

I potvrdio je svoju ljubav i odanost Bosni.

Poznata je Krležina maksima :
“U Belu i Bosnu mi ne dirajte.”

Iz Arhiva
BY ADMIN23. NOVEMBRA 2021.ONI NAMA, MI NJIMA

Da li međunarodna zajednica mrzi Bosnu i Hercegovinu?

Mrzi!

Vatikan, Joseph Alois Ratzinger/Benedikt XVI,Miteran , Francuska, Austzrija , Incko , Donald Trump , Cionisti ,Kina,Rusija ;Mađarska, Poljska i pravoslavlje otvoreno, a SAD EU i Zapad prikriveno, iza preovidne zavjese zvane demokratija.

Govorimo o estamblišmentima koji , nažalost, profiliraju svjetske medije i javnost, oliti pučanstvo. „Demokratski „ svijet oličen u Šmitu,Eskobaru,Palmeru i drugim mlitavim  plaćenicima sa džavnih jasli i grbače bosanskog naroda, su tolike „demokrati“ i podmukli licemjeri da insistiraju na demokratskom dogovoru zainteresovanih unutar Bosne.

1991. i 1992. godine su pokazale kako je završen dogovr zločinačke i pljačkašće osovine Srba/Hrvata/Slovenaca .

Najmonstruaznijim i najgenocidnijim ratim neviđenom od II svjetskog rata.

UN i svjetska zajednica su uveli embargo za uvoz naoružanja Bosni i Hercegovini, i  nagradila Sloveniju i Hrvatsku članstvom u EU.

Istovremeno , nijemo i bez konkretne akcije i rekacije  posmatrali naoružavanje i vojnu genocidnu-koljačku  agresiju i četvorogodišnje krvavo bestijanje Hrvatske , Srbije i Crne Gore na suverenu zemlju Bosnu i Hercegovinu.

Umiješali su se tek kada je Armija BiH skoro do nogu potukla genocidne , zločinačke vojske agresora i domaćih monstruma.

Spasavala je Evropu i svijet. od jedine prave demokratije na zemlji.

Prvo što su u radili po završetku rata i stvaranju genocidne tvorevine „republik srpske“ u BiH razoružali Armiju BiH i uništili joj oružje.

I sada mnogi „demokrati“ pacifistički tvrde da rata neće biti jer u Bosni nema oružja za rat.I slažemo se sa konstatacijom da u Bosni nema dovoljno oružja za rat.

Ali nismo slijepi ni ludi da zaboravima šta je bilo kada i kako nas je međunarodna zajednica / UN štitila.

Bosna je bila pretvorena u ogromni Genocidni KONC  logor zločina i smrti ,u udruženom zajedničkom genocidno-zločinačkom poduhvata nestajanja jednog naroda.

Počelo je sa Prijedorom i Krajinom,Bratuncom, Fočom i Višegradom, zatim Istočnom Hercegovinom i Herceg Bosnom.

1440 dnevno ubilačko i krvavo orgijanje nad Sarajevom i nenaoružanom narodu je bila svojevrsna svjetska atrakcija, tragična svjetska sapunica sa garantovano krvavim dešavanjima i epilozima.

Sud u Hagu je dokazao navedeno, ali ipak nedovoljno jasno i određeno o sveukupnom obimu  bezumlja,zločini i genocida.

Danas, dvadeset šest godina od Dejtona pitamo se šta je to Međunarodna zajednuica učinila za Bosnu?

Isparcelisala je na tri čvrsto zabetonirana dijela.

Na vlast je dovela i stoličila  ratne profiotere, kriminilace, mafijaške oligarhije i njihovu neprikosnovenost.

Do krajnjih granica perfidnosti  im pomogla u  organiziovanju sučeljavanje , pljačku i bogaćenje  na uštrb narodai strahova za „njegovu sigirnost“, onemogučivši time  bilo kakav demokratski razgovor i napredak.

Hrvatska i Srbija se javno nadmeću u naoružavanju i zveckanjem oružjem i  teritorijalnom poretenzijom na kompletnu Bosnu.

U Bosni je svojevrsni moratorij na nabavku bilo kakvog naoružanja, nametnbut od međunarodne zajednice.

Šmidtu revnom demonhrišćaninu i vehti američki emisari, kojima puca prsluk za Bosnu , nijeme pred otvorenim pretnjama da Bosna nema šansi pred 12,5 miliona do zuba naoružanih srbalja i ‘rvata,koje u novu pogibelj  vode pederi i narkomani.

Da dobro ste pročitali narkomani i pederi ,zarad održanja na vlasti vode vlastite narode u novu pogibelj, jer u baklanskoj krvavoj kuhinji  ne vrijedi „historia est magistra vitae“.

„Demokrati“, a porobljivači i robovlasnici novog svjetskog poretka, se pred „izazovom“ Bosne prave enevješti jer poštuju „demokratska načela „nemješanja u unutrašnje stvari.

Taktika je , u ime „ demokratije „vezati žrtvi ruke i baciti je u arenu smrti krvoločnim zvjerima , ustašama i četnicima na pladnju.

Eto !

To vam je miroljubiva i nesvrstana  politka svjetske „demokratije“.

Uopšte nije bitno ko je u pravu vakseri ili antivakseri.Nije bitna ni efikasnost , ili besmislenost vakcinacije koja pouzdano ne štiti od korone.

Nije bitno ni što je čitava planeta pokusni kunić farmaceutske industrije koja traga za vakcinom iako pojma nemaju da li imaju vakcinu, ako je imaju kako ona djeluje i koje su njene poslijedice.

Nisu bitni ni bilioni ni mirijade milijardi dolara profita od Covid 19.

Nisu bitne ni teorije zavjere.

Nije bitno što se javno priznaje da takozvane vakcine u stvari nisu vakcine ,već samo bezuspješni eksperimenti bez efekta i zaštite od corona virusa.

Dakle vakcinisali se ili ne vakcinisali narodu se isto piše , jer su vakcine , prema riječima svjetskih stručnjaka i medija : totalni promašaj

Bitna je izgubljena bitka za humanizaciju planete.U toku je najgore i najstravičnije fašističko porobljavanje pučanstva na cijeloj planeti, od njenog postanka.

Nećemo previše pametovati.

Uporedite lokdaune uvedene na globalnom nivou i Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN (I) i Europska konvencija o ljudskim pravima (II).

Biće vam jasno o čemu se tu radi.

Crnilo crnje od najcrnjeg scenarija.

Tragedija koju vode svjetski mioćnici zaištravajući odnose između vakcinisanih i nevakcinisanioh da bi vladali svijetom u ime profita i porovljavanja obespravljene civilizacije.

“ I.

Opća deklaracija o ljudskim pravima[1] prvi je sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava koji je proglasila jedna opća međunarodna organizacija, Ujedinjeni narodi. Proglasila ju je Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine.

Članak 1.  :

»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

“Katalog ljudskih prava” kojim se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),

zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje

pravo na život (čl. 3.),

pravo na slobodu (čl. 3.),

pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. – 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.),

pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije – jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju “jednako dostupno svima na osnovi uspjeha” (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.). “

***

“II.

Europska konvencija o ljudskim pravima – EKLJP (engl. European Convention on Human Rights -)

Član 1.

Visoke strane ugovornice jamče svakome u svojoj nadležnosti prava i slobode određene u

Dijelu I ove Konvencije.

Dio I

Član 2.

1. Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom. Niko ne može biti namjerno lišen života, sem prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom.

2. Lišenje života se ne smatra protivnim ovom članu ako proistekne iz upotrebe sile koja je apsolutno nužna:

a) radi odbrane nekog lica od nezakonitog nasilja;

b) da bi se izvršilo zakonito hapšenje ili spijrečilo bjekstvo lica zakonito lišenog slobode;

c) prilikom zakonitih mijera koje se preduzimaju u cilju suzbijanja nereda ili pobune

http://www.advokat-prnjavorac.com

Član 3.

Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Član 4.

1. Niko se ne smije držati u ropstvu ili ropskom polažaju.

2. Ni od koga se ne može zahtijevati da obavlja prinudni ili obavezni rad.

3. Za sverhe ovog člana izraz «prinudni ili obavezni rad» ne obuhvata:

a) rad uobičajen u sklopu lišenja slobode određenog u skladu a odredbama člana 5. ove

Konvencije ili tokom uslovnog otpusta;

b) službu vojne prirode ili, u zemljama u kojima se priznaje prigovor

savjesti, službu koja se zahtijeva umjesto odsluženja vojne obaveze;

c) rad koji se iziskuje u slučaju kakve krize ili nesreće koja prijeti opstanku ili dobrobit zajednice;

d) rad ili službu koji čine sastavni dio uobičajenih građanskih dužnosti.

Član 5.

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbijednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u slijedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a) u slučaju zakonitog lišenje slobode na osnovu presude nadležnog suda;

b) u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog neizvršenja zakonite sudske

odluke ili radi obezbijeđenja ispunjenja neke obaveze propisane zakonom;

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja lica pred nadležnu sudsku vlast zbog opravdane sumnje da je izvršilo krivično dijelo, ili kada se to opravdano smatra potrebnim kako bi se predupredilo izvršenje krivičnog dijela ili bjekstvo po njegovom izvršenju.

d) u slučaju lišenja slobode maloljetnog lica na osnovu zakonite odluke u svrhu vaspitnog nadzora ili zakonitog lišenja slobode radi njegovog privođenja nadležnom organu.

e) u slučaju zakonitog lišenja slobode da bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti, kao i zakonitog lišenja slobode duševno poremećenih lica, alkoholičara ili uživalaca droga ili skitnica.

f) u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode lica da bi se sprečio njegov neovlašćeni ulazak u zemlju, ili lica protiv koga se preduzimaju mjere u cilju deportacije ili ekstradicije.

2. Svako ko je uhapšen biće odmah i na jeziku koji razume obaviješten o razlozima za njegovo hapšenje i o svakoj optužbi protiv njega.

a) Svako ko je uhapšen ili lišen slobode shodno odredbama iz stava 1.c ovog člana biće bez odlaganja izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom određeno da obavlja funkcije i imaće pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se usloviti jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode ima pravo da pokrene postupak u kome će sud hitno ispitati zakonitost lišenja slobode i naložiti puštanje na slobodu ako je lišenje slobode nezakonito.

5. Svako ko je bio uhapšen ili lišen slobode u suprotnosti s odredbama ovog člana ima pravo na naknadu.

Član 6.

1. Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Presuda se izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti s cijelog ili s dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbijednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u meri koja je, po mišljenju suda, nužno potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla da naškodi interesima pravde.

2. Svako ko je optužen za krivično dijelo smatraće se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica na osnovu zakona.

3. Svako ko je optužen za krivično dijelo ima slijedeća minimalna prava:

a) da u najkraćem mogućem roku, podrobno i na jeziku koji razumije, bude obaviješten o prirodi i razlozima za optužbu protiv njega;

b) da iam dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane;

c) da se brani lično ili putem branioca koga sam izabere ili, ako nema dovoljno sredstava da plati za pravnu pomoć, da ovu pomoć dobije besplatno kada interesi pravde to zahtijevaju;

d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uslovima koji važe za one kojisvjedoče protiv njega;

e) da dobije besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Član 7.

Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je izvršeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne može se izreći strožija kazna od one koja je bila propisana u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno.

 2. Ovaj član ne utiče na suđenje i kažnjavanje nekog lica za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme izvršenja smatralo krivičnim djelom prema opštima pravnim načelima koja priznaju civilizovani narodi.

Član 8.

1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

2. Javne vlasti neće se miješati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, javne bezbijednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Član 9.

1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu čovjeka da, bilo sam ili zajedno s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedi, običajima i obredom.

2. Sloboda ispovijedanja vjere ili ubijeđenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu javne bezbijednosti, radi zaštite javnog reda, zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Član 10.

1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne spriječava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća.

2. Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbijednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, spriječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Član 11.

1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo da osniva sindikat i učlanjuje se u njega radi zaštite svojih interesa.

2. Za vršenje ovih prava neće se postavljati nikakva ograničenja, osim onih koja supropisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti ili javne bezbijednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Ovim se članom ne spriječava zakonito ograničavanje vršenja ovih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave.

Član 12.

Muškarci i žene odgovarajućeg uzrasta imaju pravo da stupaju u brak i zasnivaju porodicu u skladu s unutrašnjim zakonima koji uređuju vršenje ovog prava.

Član 13.

Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su postupala u službenom svojstvu.

Član 14.

Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbijeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Član 15.

1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka Visoka strana ugovornica može da preduzme mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj Konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju iziskuje hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema međunarodnom pravu.

2. Prethodna odredba ne dopušta odstupanja od člana 2, osim u pogledu smrti prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili člana 3, 4. (stav 1.) i 7.

3. Svaka Visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi Konvencije obavještava u potpunosti generalnog sekretara Saveta Evrope o mjerama koje preduzima i razlozima za njih. Ona takođe obavještava generalnog sekretara Saveta Evrope kada takve mjere prestanu da deluju i kada odredbe Konvencije ponovo počnu da se primenjuju u potpunosti.

Član 16.

Nijedna odredba članova 10, 11 i 14. neće se tumačiti tako da spriječava Visoke strane ugovornice da ograničavaju političku djelatnost stranaca.

Član 17.

Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku delatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.

Član 18.

Ograničenja navedenih prava i sloboda koja su dozvoljena ovom Konvencijom neće se primjenjivati ni u koje druge svrhe sem onih zbog kojih su propisana. “

***

Mnijemo ne postroji ni jedno pravo koje je zagarantovano pojedincu , zajednici ili narodu a da djelomično ili u potpunosti nije derogirano ili abrogirano.

A eto mediji pišu samo radi lajkova , ne ulazeći u suštinu najtragičnijeg fašističkog porobljavanja cjelokupnog pučanstva na globalnom nivou.

Ko , kako i radi čega ?

Sve se zna a svi šute.

O tome drugi put.

Nek se misli malo domore i slegnu.