Vesna Parun – Vrata ruža

 

 

I ptice, kad dođe jesen

Prošaput ću zbogom

Njemim trskama na sprudu

 

I stabla ukrste grane

Nad šutljivom rijekom

Sluteć’ rastanak od ljeta

 

A on je bez riječi otvorio vrata

Samo pogledao nebo

Mene ostavio samu

 

I ne znam da li u žurbi

Ugasio nije staru svijetiljku uz prozor

I leži na prašnom logu

I lažljivo grli neku drugu mladu ženu

 

O, ti, što imaš ruke nježnije od mojih

Ako živi s tobom, budi nježna njegovom snu

Budi nježna

 

O, ti, što imaš ruke nježnije od mojih

Ako živi s tobom, budi nježna njegovom snu

Budi nježna

 

 

 


												

Art of Vedad Šabanadžović -Haustor

Scena prva, prizemlje (kako je izgledalo na izložbi plus skenirana tabla)

Haustor, I sprat

Penjemo se lagano, uz jezu i užas…

zoom

Sken str.2

Haustor, II sprat

Drugi sprat, druge nedaće…

Zoom

sken str.3

Haustor, III sprat

…hrabro idemo dalje, iako postaje jasno da se neminovno bliži kraj…

Haustor, posljednji nivo pakla

…kad tamo u bašći, u hladu jasmina,s ibr…oklagijom u ruci… ehm… stajaše Đavo glavom i bradom 

:

Autor

Vedad Šabanadžović

Hjnrih Hjane – Mile, Ljupke Oči Tvoje

Mile i ljupke oči tvoje
kao safiri sjaju,
o, triput je srećan onaj
kog s ljubavlju pogledaju.

Tvoje je srce dijamant
što plemenito se zari,
o, triput srećan je onaj
kom s ljubavlju ono se žari.

Usne ti, najlepše na svetu,
rubina imaju boju.
O, triput je srećan onaj
kom priznaju ljubav svoju.

O, kad bih znao srećnika tog,
o, da ga sretnem gde
sama u šumi, za tren bih ga ja
lišio sreće te.


												

Dan radi non stop / Igrokaz na dan 11.Januar / Siječanj

Danas je Srijeda 11.Januar / Siječanj 2023.

Evo na priliku , po našoj neobaveznoj računici  računici   ovo je 11.   dan  u godini   ,  do kraja te iste godine ostalo je još 354 dana. Čini se da hin je hejbet , ali to je očas posla i evo nas , ako Bog da u  u 2024. Nažalost ili na radovanje ne stižemo k njoj svi.

Kao i obično dan traje non stop. Od 00 – 24 h. Čak i ponedeljkom… i srijedom … surbotom pogotovo.

Nažalost neki insani neće dočekati ovo  non . Biće stopirani.  Ako je utjeha mnogi će prvi put osvanuti u novom prelijepom danu.

Vi se pitate kako to prelijepi dan. E,  pa to vam je lako odgovoriti. Svaki da je prelijep,  ako se zna živjeti, pa vi vidite šta vam je raditi.

Lako vam je to provjeriti. Saberete gornja dva broja i imate ukupan zbor dana ove  neprestupne godine. A  dane prestupne godine dobijete ako na dane  “normalne“ godine dodate samo jedan jedincati dan. Čuj normalne godine , a dozvolile sebi da bude levat i imaj jedan dan manje. Ili su mange. Zamorno im se sa ljudima bakćati 366 dana svake godine.

Ma nije godina levat. Sve godine isto traju, jer su lijepe, pametne i korektne. Nego ljudi ne znaju računat i dijeliti godinu kako treba. Lakše im zaokruživati. Pa jednoj godini uvalili dan više, nek se ona snalazi kako zna i bude nenormalna, odnosno prestupna. Kao ona nešto prestupila. Ko ono u atletici ili pak penalno.

Kada  je godina  prestupnik , zar je ne bi trebalo u neki kazamat uvaliti. Ko sve ove što vješto izbjegavaju kaznione. A kako izbjegnuti zatvor? Uvaliti se u nacionalističke vladajuće strukture među bagru i fukaru koja pljačka vlastiti narod.

Mogu do jednom . A tada i na ovom i na onom dunjaluku  im fasuje veliki belaj. Ako ovaj i preskoče , onaj sigurno neće. Đabe njima što imaju riđu bradu , ili su pijačarska fukara ili neosuđeni robijaš; isto im slijedi.

A ,  sada dolazi onaj teži dio. Kako znamo da godina ima dana koliko ima. E to mi ne znamo. To su neki uzeli linijar i šestar , nešto vrtili , mrgodili se i (na)pravili  se veoma  važni i jako pametni. Izdeklamovaše nam broj zemljanih dana.

Ajd ,  nekako mogu proći sa zemljanim danima, jer su zemljani. Ali kako znaju koliko dana ima Mars ako nisu Marsovci.

A šta ga mi znamo. Možda su i oni pali sa Marsa zajedno sa našim gulikožama i plačkašima.

Što bi poete rekle:

Ako si pao sa Marsa ne brini se ideš u pržun.

U prevodu :
Vrelina Marsa je mala maca prema vrelini pržuna koji čeka   ovdašnju troglavatu nacionalističku bagru.

Rudyard Kipling – Ako mozes

 

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu

Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…

Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,

Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…

Ako ne lažeš kad čuješ laži,

Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,

Ako se ne praviš suviše dobar,

Niti govoriš mudro…

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;

Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…

Ako znaš primati pobjedu i poraz,

Primati jednako jedno i drugo…

Ako možeš podnijeti da tvoju istinu

Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…

Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj

I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…

Ako možeš skupiti sva svoja dobra

I staviti ih na kocku, sve odjednom,

I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,

Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…

Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće

Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,

I ako ustraješ kada sve zastane,

Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”

Ako se usred gomile ne ponosiš

I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,

Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,

Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,

I svakog trenutka ideš pravim putem –

Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,

Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

 

Vesna Višnjevac – Melanholija

 

 

Baš kad mislim da sam budna

da svaki atom u meni priča

pojavi se sjeta pospana

melanholija znana

uvijek negdje na prečici stoji

i dolazi nepozvana

kao redovan gost

ne čeka, ne odmara

pod noge uzima prostore

i ona je glavna

ta melanholija

i ime joj zvuči kao ona sama

i sav sadržaj nudi što sa sobom nosi

ona, pratnja česta a nepozvana