19.01.1809. rođen je američki pisac Edgar Allan Poe. Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri. U spisu “Filozofija kompozicije” analizirao je pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”. Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge i zvučnost i muzikalnost katkad čudesno onomatopejskih stihova. Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna kriminalistička i detektivska priča. Uticao je na francuske simboliste i engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona. Djela: poezija “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”, proza “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”.
Tako hroničari predstavljaju preteču suvremenih poetika.
Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.
Recimo Edgar Alan Poe. Bio bi naš drug.Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.
Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.
Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.
Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.
Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.
Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.
Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.
Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.
Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.
Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.
Pred nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.
Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.
Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:
Anabel Lee
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi…
Opičen čovo bio.Kako i ne bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.
Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.Teška je Poova sjena.
Sartr ga uvijek zvao u pomoć .,kada je nekom pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.
Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.
Mi bi ga posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .
Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in – ui , kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:
-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.
On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutao bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.
Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo rečeno na našem zajedničkom druženju.Zato i nije dolazio,a i vremena nije imao trošiti ga sa zgubidanima koji , doli đardina i ljubavi , ne vide šume gore maslinove.
