Bleki – Ne plaši se

 

Ne plaši se

samo pokucaj

a prolaze dani

očekujem snove tvoje

iako se plašiš

da ih utisneš

tamo gdje dobro srastaju

mojim grudima

zaklonjenim od sunca

što bojom srca

platna ljubavna tebi boje

 

 

Ne plaši se

samo uđi

nisi od strankinja

što u srcu

potajno se kradeš

tugu šalješ

vidim te kako suze

pokušavaš mnome ogrnuti

riječju pelina

moje dane milovati

negdje na kraju oceana

Bleki – Vidjeh joj bjelinu u očima

 

Ležah kraj potoka
zaključan u dverima smrtnosti
dama sva u bijelom
vrč vode sa izvora modrog zagrabi
mislim evo spasa

bijela nevinnost otkri grudi
bjelokosne
zali ih vodom
hladnom
ote joj se glas čarobni
zanijemiše slavuji
čuše pjesmu o ruži
suzama zalijevanoj
i onom nesretniku
što ne vraća se

vidjeh bjelinu u očima
prepoznah je
moja draga
mene nevjernog čekala
oči i život  isplakala
i evo samrtni roptaj
me nosi voljenoj
da joj ljubav i život vratim

Bleki – Pet beskonačnih pooljubaca

Nada, malena moja

poklon dade

pet poljubaca

od srca

beskonačnih

a

opet negdje odi

 

reče

vratiće se

 

i čekam na mirise tvoje

ko uzbibana kap rose

a miluje

grudi biserne tvoje

 

berem

kradem

poljubce

poklanjam slastima

đardina tvojih

 

dobih radovanje pet poljubaca

dubokih ko doticanja tijela

sačinjenog klupkom ljubavi naše

 

prvi je od milovanja

za svaki dodir ruku od pamuka

kojim obgrlimo umjećem ljubavi

 

Njega prvog uzmem

nanesem na usne naše

željnih rose podavanja

 

Drugi je od dodira tijela

za svako poniranje

dubinama oceana

 

njega poklanjam

svakom prodiranju

ka plaveti nestajanja

 

treći za odsustvo uma za svako stanje misli smotane

fišekom košpica što slast morskih dubina usahnjuje

 

njega na grudi privijam

dok se ti mramorna a snena od ljubavi

njime meni prislanjaš

 

četvrti je od srca

na svaki dašak tijela obljubljenog

ua svako nestajanje u kriku ljubavi

 

njime tijelo tvoje zatomljujem

da vrije

do ponovnog spajanja našeg

 

peti je od duše

za svaku kap rose

što odi tagovima…

 

njega poklanjam nama

za naše osunčane dane

što se ljubav Tišina i sni zovu

 

Oprosti mi mila, ako mi se u neznanju

oteo još koji poljubac

neispričani

vratiću ga

da mi ga poklanjaš

od iskona

Bleki – Privlače me tvoje misli

 

privlače me tvoje misli

a dolaziš ti

pruži mi ruke

prihvati me

tiho

bez riječi

pođi sa mnom

 

dozvoli mi

da te zavodim

polako

mamim

i nudim ti beskonačni

ples u Oceanu

 

plimu sanjaj

kao topli vjetar južni

rasti u njemu

luduj mnome

takvog me sanjaj

potom me zavoli

 

oslobodi me

da bi me zavela

kao bezazleno siroče

tada ćemo voditi ljubav

opit ću te onim što osjetiš

dodirima tvojim

poljupcima boje trešnje

 

pokrivati damarima

mirisia vrelih

Zaplivajmo ljubavi jedina

na svilnoj postelji

i dušeku mekom

tkanom

od kristalnih snova tvojih

Ocean može čekati

naučićeš

 

Bleki – Eh moja ti

 

eh moja ti

kako se ti ono zoveš mila

noć uvijek gori

a ne mogu bez tebe

 

razumijem tvoju čednost

ne i svoju

tebi od neba darovana

meni moja samonametnuta

 

odoljeti ne mogu

nevinosti tvojoj a se lomi

dok goriš gušim dodire naše

skršenim pogledima ka nebu

 

Oprosti mi nevinost njenu

Da li još uvijek tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

Slomljenom

tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

krvavom

od poderanih skuta svojih

 

vrištećom

od bespomoćnih veleva djetinjosti

 

suznom

od bola nebeskih putanja

 

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

 

nedostajući

još uvijek me  tugom lome seni

 

pitajući

gdje si sada krvava djevice mila

 

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

 

nevinom

nježnošću naš đardin  srećom zalijevani

 

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snijem

 

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje

 

boliš me malena

a gdje si sad

 

samo se barem treptajem lišća

i kapljicom nade  javi