Bleki – Jesenja molitva

 

Golubar bijah mlađan i lijep

oko kipa grlice se svijale bukadar njih

trava i proljeće a ja slijep

i te feniks ptice pramenova crvenih

 

Na cvjetnom proplanku

svaka mi srce otrovala

ponoćnih velova uranku

na Bentbaši ljubav darovala

 

Prkosna od milja i dara

Zemlja moja u snovima

cvijeća crvena i plava

sni večeri na bregovima

 

Moje ruže su u molitvi umorne

one bi da spiju

zamolile su anđele ljubavi orne

da nad njima bdiju

 

Jesen polako klečeći posustaje

vjetar je nježno ka nebu nosi

zima se budi ohrabrena ustaje

pada prvi snijeg po mojoj rosi

 

Ljubavi moje sniju

u noćima dugim snovi moji

i grad nad nama bdiju

ko će ičega da se boji

 

Plavet nježna milosna

Zlaćani stađuni jesenji  snovi naši ljetni

Procvala proljeća zimska

Ljubavi moje bili smo tako sretni

Bleki Prepoznah te

 

Zalutah u mističnu šumu

Tamo ugledah lice čedno

Prepoznah te

Onu koja ima sreće

U sjaju mjeseca

U sjenci trešnjinog stabla

U šapatu uzdrhtalog srca

Ugledah iskre očiju tvojih

Osmjehom mi milinu ubra

Zovnuše me usne tvoje

Jer oduvijek postojimo

U svim mirisnim noćima

Samo

Ti i ja .

Bleki – Proljeća mirisna sanjam

 

Veselog srca u  žuboru jesenjih kiša
ljubavlju orošena lica milih žena
u proljećima  mirisnim sanjam
poslijendnji  listovi kalendara otpadaju
a svaki pređašnji je pjesma
o jednoj ljubavi
pored Modre rijeke
okovima   ljepote tkana
u latice bijele ruže
krhke od snenosti
prelijevana
čednošću svojom
da gasi strasti
zarobljene
u kapljicama rose
u umu što jecajući boli
sve dane obljubljene

Bleki – Misterija jeseni

 

jesenja-fantazija  jesen-lebdi nebeska-carolija

 

jesenji-beskraj  jesenja-milina jesenja-rapsodija

 

 

Juče sam bio u parku sjećanja

tamo sam smjestio prlijepo drveće

na stablima nerazumno sam objesio

ramove za slike mojih ljubavi

jer blizu je

veoma blizu

podzemlje moga maloga mozga

koji rovari po velikom

tražeći

razmeđa trikolorija mojih

u moru neugaslog plamena

misterija je to prava

u meni jesen

kao čarobna sjena

obitava

slike sam izgubio

originale u srce zaključao

Bleki – Nikako nisam kriv

 

Noćas mi radost treba
kao dodir tvoj mekši od jutra
što nam snove briše
a  lagali su te
jer
kako si me voljela
nikad te nisam varao
ne znam ja to
ja sam samo lutalica
što novi dan traži
iza onog drugog brda
koji još nije uveo
ko jesenje lišće
pred sniježne oluje
nisam kriv
ne nikako nisam
kriv
ako me neki proljetni vali
sustignu
neka djevojčica  uza zid
pritisne
znajući u meni ljubavi ima
za sve ljubice   djevičanske
tokom ljeta prošlih
krhka ružo moja
a nisi mi ni obećanje dala
samo me je tvoja ruka
tijelom misirsnim dotakla
a si mi  ljubav poklanjala
vjenčanicu drugom dala

Bleki – Ima te djece

 

ljubav i muzika
grčevito se toga držalo
vrijedilo je
silno vrijedilo
niko ne umire od te ljepote
ima nenadanih epidemija derta.
ništa ozbiljno
naivna pomisao
mnogima
premnogima su se srca slomila
duše uprljale
srca zaledila

a opet
uvijek isti vapaj
voljeti nekog
ruke pružati ruke tražiti
djete biti
snove sniti
i ko najveće hablečine
opet se zaljubljivati
i opet se zaljubljivati
i opet se ubijati

ima te čedne djece
neće da odrastu
samo hoće da se vole
igraju i jure

ima tih anđela
samo svjetlost i radost u drugima vide
ima te djece
i kada ih boli
i kada ih gaze
i biju
i kada umiru
hoće ljubav
muziku da sniju

ima te djece…

Bleki – Šta ću sad a svijam ruke

 

 

šta ću sad

leptiru moj

koljena ne klecaju

samo što nisu

oh

 

ipak

mogu izdurat

okrete uzbibanih dodira

hejbet tanga

a plove uzavrelim nemirima

u nevinosti tangica

 

Tišina i sni

mole

prepješači do mora

do violetnih

onih svijetlijih

djevičanskih ljubičica

i nestašnih pjegica

samo da bi…

 

srce pjevalo

jer muzika je dobra

a um

kao eho tona u srcu

uvijek zelen

duši njenoj

pahuljastoj se klanja

 

i šta ću a ona zna

žena je

zarobljena predajom mojom

nenadano

koljena klecaju

a svijam  ruke

hiljadama velova

ljepotu redom brati