Bleki – Valcer za vas

 

Danas je lijep dan a usijan

misliš nije vrijeme za tango

uzavrela tijela pripijena jedno uz drugo

nemoj tako

tango je ples ljubavi

zaljubljeno srce ga uvijek moli i boli

ali dobro

ima i straha od bliskosti

tijelo tvoje poštujem dame biraju

 

a šta misliš mila moja

valcer ples duše da nam poklonim

nije strastven lepršav je

u pravu si

bjelina je njegova čar

zaljubljeno srce ga uvijek sanja i gubi

ali dobro

ruka u ruci lijeva i desna

srce tvoje poštujem dame biraju

Dopisano

Privid sve je

I ti i ja ljubav naša

i valcer koji je tango

Bleki – Neke ruke male

 

 

Umirao možda

ne znam

ležah u komi

smrt ne boli

ugodna je

zavodljiva

milina je

ne da mi se budit

i tada

neke ruke male

usne put zrele trešnje

dvije dojke mramorne

jedni skuti mirisni

zagrliše me

suzama lice kvasile

usnama znoj brisale

ostadoh tu

nebu zahvaljujem

što te imam

labudice dobroto moja

Bleki – Proljeće pjeva

 

 

Zaljubljeno srce Djetinja duša San Djetinje radosti  Dvorišta puna neba i ptica

Ljubav se dogodi tek tako

Sama od sebe savim lako

Mili moj samo ti tuguj i tuguj

Obrći se hodaj vrišti ne miruj.

 

Na  plač za tobom nikog ne tjeraj

Bio dovoljan poljubac jedan znaj

Da ću te voleti zauvek to znam

Na osmeh tvoj-srce obećavam.

 

Znaš li kako bol svoj zadržavam

Zatvorim oči i tebe pogledavam

Ali ne mogu da se utešim ja

Prejaka čežnja  nebom sja.

 

Mali princ u tebi  da odraste ne dozvoli

Ako treba slamčicom mlatni ga po glavi

Da dete ne odraste i samo mene da voli

Podmiti – moli sve učini nama u slavi.

Bleki – Ti koja si đardin

 

Naše nebo  Moje radosti  Moje tuge  Đardin - to je život

 

Ti koja si nebo

Mir duše moje

Nevinost moga grada

Djetinjstvo naših sanja

Zemlja milovanja

Nalik mojoj

Prozračni leptir

Lepršavo nebo

Krhka ljubičica

Nježna rječica

Jorgovan bijeli

Tišina zvjezdana.

 

Ti koja si svjetlost

Uzburkani vjetar

Osunčano more

Kristalna ljubav

Kao moj grad

Bjelina čedna

Pupoljak ruže

Raspjevana čežnja

Tiha strast

Svježina proljeća,

 

 

Ti koja si đardin

Beskrajna duga

Lotos nevini

Velovi obnaženi

Ruža rumena

Snjegovi raznježeni

Kao moje srce

Talasi razbludni

Svitanje zore

U akšame krotke

Ljubav moja

Željena

 

 

Hvala mila

Tebi koja si

Moja malena

Bleki – Ljepotica


Đardin čežnje

 

Tišina i sni ljubav moja

 

Nadanje

 

 

Djevojačka duša

 

 

 

U đardinu sjećanja

plešeš

naša tanga

hijljadama velova mekih

 

Na Trgu rastanka

kradeš

moju ljubav

hiljadama poljubaca nježnih

 

Na odru Ljubavi

polažeš

usne svoje

hiljade umiranja mojih

 

U Sehari praštanje

sakrivaš

snove tvoje

hiljade nadanja mojih

 

O Ljepotce moja

samo dođi

ako imaš dušu

hiljadama poljubaca zalijevati

Da znaeš mori mome ubava

Pjesma za dobro jutro


Plamena oluja Stepenice do raja Tvoja duša

 

Leptir od svjetlosti Maksumče  Djevojčica sa lutkama

Da znaeš mori

mome ubava

tuga za mladošću

najviše bolna je

usnula ljepoto

a Tišinom sniš

 

Ne znaeš mori

mome ubava

kolikom radosću moriš me

a me nježnom riječu miluješ

srce mene

vrnuvaš

 

A znaeš mori

mome ubava

duša moja ranjiva

u čardaku sanjiva

tišinu sni

kreposnu tebe cjeliva

da me dobrotom umivaš

Bleki – Žao mi mila moja

U vremenima sretnih dana,
naših djetinjih života,
nalik na jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći,

bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje ,
sve radi radosti povratka.
Svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi.

Predivni su dvori moji,
mila moja zlaćani od snova,
a bijeli i plavi od čednosti,
puni ljubavi od milosti
dobrote od ljudsjkosti
Da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo ,
moj grad
moja zemlja
bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama,
dok vas ne bih stvorio.

Žao mi
Grad čednosti nikad nisi vidjela.
Više mi žao,
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo.
Sigurno bi se zaljubila u njega.
Vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega.
On te opije i zarobi i ti nemaš kud.
Samo mu se predaš i voliš ga.
I sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih.
Obavezno ih dosanjaš ,
pružiš ruke prema njima,
sklopite ih
zajedno lepršate.
Jedno vrijeme.

Žao mi

Onda se nešto malčice poremeti.

U putu se zagubi jedna riječ.

pa još jedna

Pa pismo.

Sa pismom nestaju dodiri.

I kako reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe,

pa se poslije ne nađe.

On je škrt na riječima,

a bogat djelima i bolom.

Između onoga:

se nađu

i onog pa se ne nađu,

stane čitav jedan život.

Plav i svjetlucav,

okupan suncem i svjetlošću.

Ima tu i boli.

 

Žao mi

Taj život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje,
da bi ga moru predala.
Ne biva joj lakše.
Toliko je boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke.
Sve su one okrvavljene.
Neke i previše.
Skoro da su izgubile svoju plavet.
Ali sve su ostale čedne.

Kao naša ljubav.
Ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije.
Tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni.
Sni i vrišti.
Svoju nestalu djecu traži.