pahulje klize
duga je noć
prizivanja svjedoka
kamenih spavača
Miljacke i željeznog mosta
sleđenih travki
dok ljubih usne
usnule djevojčice
što na tren
nađe mir
u zagrljaju mom
No comments
Category Archives: Pjesme
Jutro sa Blekijem – Pauk među ribizlima
Znaš li malena
mnogo toga ti ne znaš
okolo tama vreba
lebdeće cvijetove nalik tebi
rijetke meni jedinom
što se s tvojim igram
ko pauk među ribizlima
Znaš li malena
mnogo toga ne kažem
da te ne uplašim
ne znam da li bolji od tame bivam
mrežu pletem
da sapletem plamen u srcu tvome
i upletem ljubav tvoju
žrtvu istkanoj duši mojoj
Jutro sa Blekijem – Zar je Ljubav grijeh
Rekoše mi vrijeme
strpljenje
liječe sve
jes kako ne
hvala vam na utjehi
pedeset osam
četrdeset osam
trideset dvije
(Tri puta u jednoj godini)
dvadest dvije
deset
i
šesta godina
Računajte
mnogo je to godina
i
strpljenje
a
isto boli
ne jenjava
samo ledi
smara
a
ne ubija
moja bol nije vaša
nije sa ovoga svijeta
Jer bi se našao lijek
nije ni sa onoga
tamo nema boli
pa čemu sam ja zaslužan
na česti
One su tamo
gdje vlada
mir i ljubav
a ja
šta sa mnom
ni tamo
ni vamo
Grlice mile
recite mi
molim vas
Zar je Ljubav grijeh?
Bleki – Mirišu li naše ruže
Mirišu li crvene ruže
rosom tijela tvoga
u volatu cvijetnih uspomena
pred kučicom naših snova
ljubavlju rođenoj
Nevera se velika sprema
odagnaj kišu
snagom svoje dobrote
luduj nevinsšću svojom
rosom dotakni
plave ruže
boji li se moj pupoljak krhki
mirisima ljubavi naše
u đardinu naših snova
ne daj suncu
da obasja dan
čarolijom svoga tijela
mirišu li naše ruže
dodirima usnulih tijela
u noćima bez sna
kraj kamina crvenog plama
dekoru pomamljenih senki
što na zidu lude
bježeć beskraju
sutonom otvarao se
pupoljak sneni
noću ruža postajao
jutrom se rosom umivao
a ja sretnik ga ljubio
Bleki – Moj lipi anđelu
Dani snivaju po ledinama
snijegom zapretenih
okova sleđenih sjećanja
plašim pitati a gdje si ti
jer nepoznati ljudi reći će mi
ubijaš tugu bolujući usne moje
Uskoro će jasmini mirisati nebom
ispod zvijezda sa mjesecem koji tuguje
a nema nas u đardinu ljubavi
tada bih u odrazu sunca
što pravi tvojim skutima hlad
sahranio snove o ljubavi
moj lipi anđele
i jutrom tužnim
jubin te više od sebe
Jutro sa Blekijem – Ne brini nevinosti moja
Prelijep je dan
nebo je plavetno
sunce blista
snebiva se al zalazi
suton se smješka
noć nam sne sprema
došli u pohode
najljepšoj kćeri
u ružičastom kostimu
Ne reče mi koji cvijet
tvoje mirise krade
koje boje od tebe
svjetlost upija
Da li se proljeće
uz tvoju djetinjost budi
i život i nježnost ljudima nudi
Nađoh da ljeto
nevinost i plam od tebe pozamljiuje
da bi nadu u radovanje pretvorio
Za jesen sam siguran da zbog tebe
ruja i rudi
i dunjaluku raskoš
nalik tvojoj
stere
A tek zima
bjelinu i čednost svoju
kroz kristale
hiljadu pahulja bijelih
pretvara u dugine boje
ljepote tisuću velova
tvoga čednog bića
ne brini
nevinosti moja
zlo se skriva
dok ljubavi
u meni biva
Dođi proljeće
Dodji proljeće
smjeh ljubavnice zemljin
neka zakuca srce šuma
nestrpljivo da se izrazi
dodji u naletima nemira
usred lišća
ispod cvijeća
koje hita da se razvije
dođi kao sjajna pobuna
baci se u noc
u tamu vode
iznad zemlje
dođi proljeće oglasi slobodu
zarobljnih klica sreće
kao smijeh munje
urlik oluje nođen kišom
odjekni u bučnom gradu
oslobodi rijec ugušenu
napor koji je pao u letargiju
osnaži našu borbu malaksalu
dođi proljeće samo dođi
ezanom zvukom zvona
oglasi zov života
budi pobednik smrti
Bleki -To vam je tako
To vam je tako
jednostavno i lako
reče Ja jesam
ljudima od blata
imate raj
i pakao
vi birate ples
Raj je za moje duše
vatra je zavodnikova prevara
tako vam je to
reče On Milosni
lako i jednostavno
ljudima od zemlje
imate Milost i Ljubav
od Mene
plam i vatra
to vam je od vas
jednostavno i ne baš lako
reče Jedan Jedini
ljudima od ognja
to vam je tako
Jutro sa Blekijem – Sve je bilo kao u snu
Zlo vidjeh
dok su zvijezde u našim srcima
snove snili
nebo nasmješeno
predivne plavetne boje
držala si me za ruku
ja sam radostan bio
Ti si me voljela
sve je bilo kao u snu
kosac se smješkao
i plesao
nismo imali sluha
za njegov rekvijum
ti si ustala
plesala
pjesmu ljubavnu
što nosila si u grudima
ja sam plakao
nije to bila sreća
znam uvijek znam
previše radosti ubija
zatvorih oči
jer vidjeh
zvuk mi te odnese
nebo je krvavo
predivne purpurne boje
tijelo je ostalo sa ljubičicama
tvoja je glavica u mojim rukama
prelijepa i još uvijek snena
lice je bilo mrven bolno
jedno zašto
u zakutku usana
u očima ljepšim od snova
vidjeh
Nebo svjedoka
poljubih te mila moja
i rekoh volim te
ti zadovoljna sklopi oči
tako to rade ljubavnici na rastanku
zar ne ljubavi moja
Tragovi
Tragovi neki
blješte iz sjećanja
pomalo mutnih
nestašno blijedih
čine jednu mladost dalekom
nisi znala šta ti rade
nisi ni mogla znati
bestijalni nagon prazne
Kako si mogla znati
da nije ih briga
prekrasnom cvijetu
da utrobicu deru
blate
ubijaju
tek procvale
djevičanske ljubičice
Tebe malene djevojčice
Krpice sreće
satkane samoćom
i tugom
prišivene bolom
lepršaju u duši
mašući ka nebu
prkosno dižeš glavu
vedrom i dalekom
ipak tebi crnom i bliskom.