Bleki – Svjedokom sam jednog rastanka bila

Ljubavi moje u noćima dugim

Zviježđe i putanje

Noć kada se ljubav vodila

Noć milosti i sna

Noć kada su zvijezde snova padale

Zviježđe Konj

 

Pamtim

noć se oduljila

nestašluk je raskrilio vrijeme

nježnost je činila svoje

poslije mu je ona pjevala

tiho na uho

bolno

svu je ljubav svoju

svu je čežnju svoju

ispjevala u toj pjesmi

te večeri

u njihovom đardinu

kraj žubora šadrvana

ispod zvijezda

ispod maglica

na očigled mjeseca

cvjetnih snova

 

ja zvjezdica njena sestrica

svjedokom bila

vidjela sam

kad je ona suze sakrivala

vidjela sam

kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela

ja sam za nju plakala

ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona

 

vidjevši u boli svojoj

da je on snove prigrlio

polako se izvukla

napravila mu srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto ali iskreno

dječije

ustala njegov upaljač u ruku sakrila

ruku srcu njegovom prinjela

 

vidjela sam

kako je njegovo srce zadrhtalo

kao površina jezera

kad ga lahorac iznenada napadne

poljubac mu lagani dala

tiho se kapiji rastanka

iskrala

 

izlazi ona uplakana

ja pred nju u suzama

zastane ali u njoj straha nema

jer za njega mjesta više ni

svo je bol uzela

gleda me

ništa ne govori

zagrlim je i pitam

iako odgovore znam

 

Šta sada malena moja, kamo bježiš?

 

ona pomirljivo

jezivo bezosjećajno konstatuje

idem u rodni grad da se udam

za sina čovjeka

koji mi je zlo učinio

a njega mi ti čuvaj

on nema više nikoga

molim te pomozi mu

vremenom…

 

vremenom…

 

poslije vremena

bujao je Ocean

Tišina i sni

ona je usnila

na odru od ljiljana bijelih

odvno već

 

vremenom…

ja sam i dalje njegov svjedok

i ne dam

bolu

da mu srebro miluje

 

a vremenom…

poslije vremena

 

 

Jutro sa Blekijem – Malena i mjesečeva bajka

 

Davno nekad
jednog sunčanog dana
pun mjesec je zasjeo
kristalan i bolan
ne miče se
obasjao puste dvore naše
lipa li si Malena
prozračna kao moj san
u vjenčanoj haljini
koju nisi nikad obukla
hodiš stazama našim
krijući se od bola moga
na krst svoj
crvenu vrpcu ljubavi
vežeš
svako veče
mjesečeve bajke
da znam
boli te tuga moja
moliš me da ti prostim
odlazak tvoj
voliš me
svake moje noći bez svitanja
svakim mojim danom usnulim
spokojno čekajući  da ti dođem

Bleki – Perle

 

očaran tobom

počinjem staru igru

Staklenih perli

strpljivo

jednu po jednu nižem

ali ne stakla

većme biserja

samo takvu ogrlice zaslužuješ

 

 

ne znam

ti koja si

duboka ko planinsko jezero

u vrhovima Adna

čista kao njegova voda

kako ću izdržati

a uronim u njegove blagodeti

sa ovim ljubavlju orošenim  srcem

Bleki – Suton

 

Nadam se

da nam je dan

dobro krenuo

ove večeri

svaki dan je uvijek sunčan

i kad kiša pada

i kad tuga bane

život je prelijep

ponekad bolan

a sutra je novi dan

uvijek sunčan nasmijan

i kad božur nezgodno padne

čekam da mi se javiš

da mi se vratiš

kao eho kao ton

kao novi suton

smiraj našim srcima da nosiš

Bleki – Nedostaješ im

 

Bjeliš  polagano

na kašičicu dišeš

kafu piješ

ž'tan žmariš

kurvoazije cokćeš

čini se živ si

 

ponekad zaplešu slike

rukom odmahuješ

snove rastjeruješ

otjeraš

hoće da boluju

one se vraćaju

 

još bolnije

znaš da zovu te

ljubavi milosne

nedostaješ im

 

Rekoh li ti

jednoć davno

Ti i tvoj pogani jezik

 

ž'tem mon amur

ich liebe dich

kiseli kupus

io volio te

mia kara bambina

će ti dohakati

 

kori me starost

a ja sam mlad

hoću opet da ljubim

I love vou

for ever

makar zadnje mi bilo

 

za sretan rastanak

još samo ovaj put

ako i prevarim usud

nije to ništa loše

ljubavi nikad dosta

ljubavi jedine

vi ste mi svjedok

 

Jutro sa Blekijem – Mila , molim te

 

 

U meni

ugodni zimski krajolik

topla vatra što nosi misli

blagost proljetnih snova

vode neugaslog ljetnog plama

dok se na jesenjoj svjetlosti

neminovno primiče i vrišti

poslijednja sonata zagledana u tamu

mila dosta mi je noćnih rekvijuma i etida

molim te podari mi četiri godišnja doba

ili barem plavetni ples u oceanu

Bleki – Poželjela si

 

 

 

 

Dva svijeta a jedna želja

Uvala sanja

 

Krik ljubavi

 

Jecaji

 

Vjetar čežnje

 

Snoviđenje

 

Duga u vrtlogu

 

 

 

Poželjela si

da uzdah

tvoj dah

poput vjetra budem

kao tren između sna i jave

 

kao nestvarno podavanje

dva tijela jedna čedna duša

kao krik

kao jecaj

ispunjenja iskonske čežnje

 

dva srca jedno tijelo

ili

kao  žig uzvišene   predaje

 

bojim se Malena

da nisam siguran da znaš šta tražiš

i koliko te može boljeti

 

oprosti neupućenom

 

daj vjetru da te miluje

kao jedno nestvarno  snoviđenje

dok te kiša u dugu ne pretvori

 

 

 

Bleki – Krvava rosa sniježi


Crno

 

Crno bijeli svijet

 

Nije sve tako crno

 

 

Bijelo i ljubičasto

 

Krvava rosa

 

 

Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više

neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim

avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju