Bleki – Slike o komšinici

Slike o komšinici

 

Ponekad uzmem slike

prizor prvi

gledam komšinicu zavaljenu u travi

sjaj u kosi

plavetnilo na usnama

dvije ruže na grudima

 

Vidim je mladu blistavu

prizor drugi

lijepa i nasmiješena

tek pokoja ljubičica

blaga svjetlost visi na obrazima

leprša mi srce

 

Oči te dodiruju jedina moja

prizor treći

pretočena u krajolik

nemnirna kosa

plavetnilo neba

miluje mi dušu

 

Moje zaljubljeno srce

prizor četvrti kojeg nema

pretvara te u najljepšu sliku

što moji dvori ljubavi sniju

krajolik mekog pijeska

a se klizi kroz ruke tvoje i moje

šarajući ljubav i mirise tijela tvoga

u novom zagrljaju mom

 

Bleki – Bjelina mojih očiju

Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava

nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma

sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj  jedan dobar čovjek stoluje
živi boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima   se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet

Bleki – Dodiri

 

 

Dodiri

Nježnost cvijeća

 

Dodiri

Čežnja krhke ruže

 

Dodiri

Miris usnulog djeteta

 

Dodiri

Pjena valova

 

Dodiri

Snježna pahuljica

 

Dodiri

Čipkani velovi

 

Dodiri

Cvat trešnjinog behara

 

Dodiri

Hvala Mila

 

Dodiri

Osjećam te

 

Dodiri

Ruka u ruci

 

Dodiri

Ne da nam se noćas buditi

 

 

Bleki – Bella , čedo moje

 Orhiderja

 

 

Buran život Misao o srcu  Ona Sanja

 

 

Bella

čedo moje

boli me bol tvoja

neumoljivo

 

Bella

Dušo moja

pogledaj u srce moje

krvari u tebi

 

Bella

djevojčice krhka

duša moja  bolna je

nestaje sa tobom

 

Bella

dijete moje

ne plači molim te

dolaze dani lijepi plavetni

 

 

****

Divna i bolna  pjesma Franceske Gagnon

zaslužuje prevod

 

Bella

Je krhko dijete

Koje spava u  srcu  mom

izgubljena, razočarana

Usamljena  na otoku

Od svega želi pobjeći

 

Zbogom moji jecaji

U  bjesu života

Ostavljam dane

Koje  slamaju kožu

A udišu ljubav

 

Bella

To je dijete koje zagledano preko

Naših  skrivenih  želja

Od edenskih vrtova

Sa hiljadama čuda

Zaboravljenog  blaga

 

Odlazi od

Brodoloma i bura

Oh, moj život je tukao

Da ne  bi   umrla

I udisala ljubav

 

Zato smo zatvarale oči

Stajale moleći da nam naš Bog

Da  ključ

Nebeskih  tajni

Da oslobodimo  sve svoje snove

I dišemo ljubavju

 

Zašto slamamo naša srca

Bježanje i crtanje naših strahova

Daj mi ključ

I beskrajne zemlja

Da da dođem iznad oceana  i svijeta

 

Zato smo zatvarale oči

Stajale moleći da nam naš Bog

Da  ključ

Nebeskih  tajni

Da oslobodimo  sve svoje snove

 

Bella

To je krhka dijete

Koje spava u  srcu mom

Bleki – Milo moje ne hiti suzama

 

Svitanje nad mirisnom  dolinom

 

 

 

 

Poklanjajući mi ovu noć

koja briše prošlost

obasjanu budućnošću

u tragovima uspomena

postaješ svitanje

nad mirisnom dolinom

naših   života

brišući zaborav

 

 

Milo moje

ne hiti suzama

dan je tako nježan i snen

obasjan rastankom

a kajanja ni

jer i u neveri

sve milosne riječi  dunjalučke

udomljene u  ljubav i snove

rasuh vjetrom

i poklonih tvojoj čednosti

 

Bleki – Suza i Tango

vino prošlogodišnje
skoro izlapjelo
i tango istine
davno otplesani
dozovu
suzu
da licem plazi
a u njoj svjetlost
čitav univerzum ljubavi
blješti
stisak i okret
ona naslonjena srećom
uzbibanih damara
lebdi
na njegovim grudima
a cvile
volim te Princezo
ali moram ići
bol me prigrlila
da ti slobodu vrnem
u smjernost se ne razumijem

Bleki – Na praznik badnjaka

 

Na vrhu ulice strme
odmah tu cantar grada
podrumski stan memljiv
sto mušema ohrndala
na stolu flaša
izvrnuta
vinograd popijen
pijan je čovjek
prazno gleda
ukočeno u vrata zuri
u ruci mu cigar gori
čeka ženu
koja bi trebala doći

Na dnu ulice strme
odmah tu u centru grada
veliki park smrada
popločan bjelosvjetskim šljamom
novcem sirotinje potkoženi
prljave ljubavi željni
sleđena je žena
nezainteresovano se podaje
u ruci joj cigareta gori
muž je čeka
htjela bi kući

Iznad ulice strme
odmah tu u centru grada
oronola kuća
dječije samoće
krevet prekriven
čaršaf poderan
tijelo malo drhtulji
uplakano u zid bulji
gladno je
ukočeni pijani otac
majka sleđena što ne dolazi
njihove slike u očima gore
nada se korici hljeba

Veselite se bogati reče
večeras je badnje veče
Hristos iz Nazareta se rodi
da svijet siromašnih vodi
zalupi vrata ispred nosa
djeci što zimi hode bosa.

Bleki – Da mi je samo još jednom…

Cvijetna polja   

Ljubav  Centofilija

  

Još uvijek srce umorno traži

usnulo  Proljeću svoje

sjećanja miluju snježne dane

radovanja naših

i sniju sanak pusti

da mi je još jednom

samo još jednom…

 

Ti i ja

boje i kistovi

potkrovlje ateljea

slikam a učiš me

vruće je

 

ventilator zuji ne pomaže

ti se moraš obnažiti toplo toplo ti je

onako damski

bez imalo stida

a čedno kao tvoja djetinja duša

i ja sa nelagodom

postajem adamov sin

jer me pogled na tebe grije

više nego zvizdan

 

ti si nestašna

djetinje luckasta

nepresušno vrelo radovanja

rođena za igru

ja stidljiv i neuk

kada sam sa tobom

plsši me mladost tvoja

skrivam pogled od tvoje nagosti

 

tebi smiješno

sladak ti moj sram

poprskaš me kistom

po grudima koje plamte

ozbiljnost mi pada sa lica

da li je to i čednost pala

 

još uvijek ne znam

ali i ja tebe škropim

uzvrćaš sa još više boja

i ja tebi

u tom čašćenju

u tom bezvremenu

biramo boje nježne

ljubavne

 

ti hoćeš da mi sve izliješ

na blesavu glavu

ja kao ozbiljno ne dam

hvatam te za ruku

ti se otimaš

jedno smo uz drugo

borimo se

 

ali

da li vrelina ili ono nešto iskonsko u nama

nas tjera da se sve manje borimo

da se sve više privijamo jedno uz drugo

boje i kistovi i zdjela bivaju nevažni

pogledi i gubitak daha jedino što postoji

 

lica nam se sama primiču

usne se spajaju

svijamo se

osejćamo srca hoće da iskoče

i ne sjećam se

da li si me ti povukla sa sobom

ili sam te ja nježno polegao

 

mi smo sada par koji se uranja

nježno polako

duboko kao naša ljubav

što Oceanom slovi

 

i da Mila

u tom trenu se ljubav rađa

i nemamo izbora

vodimo ljubav

još jednom

i još jednom…

i da mi je

samo još jednom…

Bleki – Dječice mila , oprost molim

 

 


Djece je sve manje.

Ne znam zašto.

Možda se boje biti djeca?

Mnogo im, previše ,boli odrasli nanose.

Možda prebrzo odrastaju, zato što očevi nemaju vremena za njih?

 

Možda jednostavno ovo nisu vremena za čednost i nevinost.

Mnogo je boli i nestajanja.

Mnogo je tuge i ubijanja.

A možda ih samo previše siluju i ubijaju?

 

Sve to užasno boli i svijet postaje sve tamniji.

I sve manje nade ima.

 

Dječice mila ,

oprost molim ,sam i bespomoćan,

vaše krvave suze srcu bolnom ledim.