Čednost sanja
Plavetni san
Ljubav i svjetlost
Nestvarni krajolik
Čednost sanja
plavetni san
u danima beskraja
srcem čujem njem dah
ne budi se mila
budi bezbrižna
sigurna je djetinjiost tvoja
u plavetnoj tišini bdijenja moga
to sam samo ja
suđenik
na ivici klackalice
nestvarnog krajolika
pravednih Suđaja
nosim dva srebrenjaka na očima
ploveći oceanom sjećanja
zapljuskujem ti ljepotu
dok o ljubavi sniš
jer samo tako
još uvijek
živi smo
mi
Mnogo toga ne znam
ali slikati ljubav znam
Ne znam naslikati oblik
Sa oblakom mi dobro ide
Ne znam naslikati most
Znam osjetiti njegovu dušu
Ne mogu slikati usne tvoje
Sa mojim su zauvijek spojene
Zašto uzaludno bojiti jastuk
A tvoja glava na grudima mojim spava
Ne znam nacrtati dušek
Voditi ljubav tek žila kucavica je
Ne znam naslikati srce
Zašto to
ljubav tvoja sa mnom sni
Pokušavam narisati kavez
Ali čemu to
U meni tvoja duša slobodna zri
Pokušavam iskamčiti šaku zlatnika
Ne ide
Ljubav ne voli prolaznost
I zato Mila oprosti bekanu svom
Mnogo toga ne znam
Ali ljubav živjeti znam
Umilna noć Grada čednosti
Noć želja
Blagoslovljena noć
Tišina nad Gradom čednosti snije
Nad čaršijom se navukao muk
Mahale ponizno nijeme
Miris behara umilno treperi
Ezan se upio u duše
Nebo je osvijetljena milošču
Zviježđe ponizno iskri
Anđeli neprimjetni ko zvijezde padalice
Zapisuju molitve dobrih
Večeras je blagoslovljena noć
Hvala Gospodu mom
Na vrhu ulice strme
Odmah tu u centru grada
Podrumski stan,memljiv
Zapušten dimljiv
Sto pokruven mušemom
Ohrndalom bušnom
Na stolu flaša vina
Popijena izvrnuta
Pijan čovjek ukočen
Prazno gleda
I ruci mu cigareta
Gori
Čeka ženu.
.
Iznad ulice strme
Odmah ti u centru grada
Oronula kuća dječije samoće stoji
Krevet prekriven dronjavim čaršafom
Mokrim od suza
U krevetu malo djete drhtulji
Uplakano u zid bulji
Pijanog oca
Sram i strah
Promrzlu majku
Čeka
U očima bol
I slika njihova mu gori.
Na dnu ulice strme
Odmah tu u centru grada
Veliki park Smrada
Preko puta zgradurine glavatih silnika
Družbenika pakla
Popločanog bjelosvjetskim šljamom
Novcem sirotinje potkoženih
Prljave ljubavi željni.
Sleđena žena
Nezainteresovano se podaje
U ruci joj cigareta
Gori
Umorna od čekanja
Širenja nogu
Htjela bi kući
Gdje muž gadni i gladni
dijete bolno
njenu milost čekaju.
Veselite se djeco
Bogati reče
Večeras je Badnje veče
Molite se crkvama
I zalupi vrata ispred nosa
Djeci što i zimi hode bosa
Odakle vam pravo
Vi što sve varate
vi što sve lažete
Vi što se paklom igrate
vi što se bludnici zbijate
Vi što bombama
napalm mačićima
vrele fisije atoma
svijet udovica crna
Odakle vam pravo
narode ubijati krvavo
odakle vam kakvo pravo
svijet gotoviti zdravo
smotaiti na plameni krst
zakačen za zlatni prst
zvijerinji optočeni mali
krvlju popločani svi dani.
Ljudi bijedni
Odakle vam pravo…
Eoni ili tjedni
odakle vam pravo…
Koje ime da ti dam
a jesam taj
Mila a jesi milina
lotus prisloni srcu mome
Bijela godpođice
nebu što pogledava
Bjelino moja
kao duša tvoja
Nevinosti i čednosti
na putevima azura
Dobroto moja
na božurima palim
Radovanje moje
na ljutnji tvojoj
Tišina i sni
u snovima nježnim
Moja mila jedina djevojčice
ko mornara usamljenog lađa
Krhka ružo
ko pjesma moja
Ne znam mila
možda još nisam ispjevao taj stih
Znam neću te zvati
kao drugi
Oteli su mi ples
koji moje srce pleše
Ti koja si nebo
Mir duše moje
Nevinost moga grada
Djetinjstvo naših sanja
Zemlja milovanja
Nalik mojoj duši
Nedostaješ
Ti koja si
Prozračni leptir sjena boja
Lepršavo nebo plavetne duge
Krhka ljubičica mirisnog srca moga
Nježna rječica mojih misli
Jorgovan bijeli mojih sanja
Tišina zvjezdana naših putanja
Boliš
Ti koja si svjetlost u mojim očima
Uzburkani vjetar u damaru mome
Osunčano more u kome se utapam
Kristalna ljubav kojom se grijem
Kao moj Krad čednosti
Bjelina nevina u izvoru života
Pupoljak ruže što me latima umiva
Raspjevana čežnja na mojim grudima
Tiha strast purpurnog đardina
Svježina nestalog proljeća
Ne kopniš
Ti koja si đardin blještavi
Beskrajna duga raspjevana
Lotos nevini ubijeni
Velovi obnaženi uzbibani
Ruža rumena procvjetala
Snjegovi raznježeni u krvotoku
Kao moje srce poludjelo
Talasi razbludni u ponoći
Svitanje zore na jastuku
U akšame krotke podatne
Ljubavi moja jedina
Željena ko grlica bijela
Ljubavi moje
Željna ostala
Hvala mila
Tebi koja si
Moja malena
Dobro mi došla
Na kraju puta
Srca slomljenog
U moju tugu grlice mikla
Ti koja si nevinost sada spiješ
Na odru od ljiljana
bjeljih od naših dana
u milosti prošlih sanja
plava svjetlost raznježeno
kose ti ljubljene miluje.
proljećem slagala mi
nema bitno šta
oprost ne dobi
djetinji glupko
sada se kaje
evo jesen je
volim je
jabuke i kurške zriju
nema mojih trešanja
ni nje
sa njenih usana da ih berem
srce od miline lebdi
ne teba mu poticaj
jedna pjesma
jedan stih
jedna slika
U čaši od kristala jantara i žada
dva su cvijeta
nova nikla
prekrasna u dodiru
jedno sjećanje
uzvišeni osjećaj
mene nije ljubit ludo
ja sam tebe sanjao
Crne si kose rasplela
pošla si
a nisi ih peplom posula
Grudi si otkrila
pošla si
a nisi ih krvlju orosila
Stegna si stiskala
pošla si
a nisi ih nikom dala
Nadom si me zaklela
pošla si
a meni si Krhku ružu darovala
Bolom si se okovala
pošla si
a tebe jedinu su meni oteli