Ponoć je odavno prošla
čovjek je sam
kleči
plajvaz u ruci
arak prazni
švrlja
o ljubavi pjeva
na serdžadi
kandilo njemu je drug
zato ne vidi
da ni slova više nema
sve je otišlo
sa jubilarnom.
Category Archives: Pjesme
Ne čusmo se odavno , prijatelju moj / Monteno – Gitaro moja
Nismo se odavno čuli prijatelju moj
Nemam ti ništa za reći a to ne znaš
Na zapadu ništa novo još uvijek ubijaju
Na istoku još manje tamo krvare
Na sjeveru nikog briga imaju dolare
Na jugu ljudi i dalje umiru od gladi
Svijet i se dalje oglušuje na krike očaja
Svijet i dalje nevinost blati
Svijet i dalje ne zna tajne i moć tanga
Svijet i dalje ne zna ljubavnu čežnju a je nosi Tišina i sni
Znam , prijatelju moj poručuješ mi
Nije bitno sanjaru moj
Svijet je pun grlica kojima pomoć treba
Svijet je pun ljubavi koje ubijaju
Svijet je čarobni vrtuljak ljubavi
u kome sanjari prvi ispadaju
ali uzmeš stih, sliku ili gitaru
naše oružje kojim ljubav kujemo
i pjevaš gitaro moja …
a pjesma se budi , a srce boli a srce boli
Prijatelj sa gitaromi sanjar zajedno
a o čemu bi drugom
Zajedno smo , pjevali i snili o ljubavi
Zajedno smo Pjevali Sarajevo ljubavi moje
Zajedno smo ljubav šaputali Grlicama milim
i nije nas bilo sram
a ne mogu oni ubiti prijatelju moj
koliko mi možemo voljeti i sanjati
Jutro sa Blekijem – Ubice bradate
Te koljače bradate
od ljudskosti sakate
tuga i suze ne more
ni majke što ih kore.
Njima je cilj samo ubiti
što više vjernika pobiti
što kleče i mole se Bogu
sa djecom i ženom do nogu.
Te bradate krature
proklete subkulture
puške nose i ubijaju
mladost u crno zavijaju.
Račupane krature bradate
nalik na četnike zadrte
bombe na žene bacaju
glave djeci otkidaju.
Silni su oni ne boje se nikoga
heroj je puškom na golorukoga
lako je bombom na slabu džamiju
luđaci njihovi se njima smiju.
Neka neka ima zakon jedan
za njih je pržun spreman
u kojem hutama i leza prže
neka se bradonje straha drže.
Tako vam je to
ko sprema zlo
njemu pržun hiti
lako je djecu biti.
Ako smrt i tugu nosi
Azrail bradatog kosi
ni srce ne može da lupa
koliko boli a se duša čupa.
Tako vam je bradati to
ko smutnju sprema i zlo
tome Svetost Svjetlosti
oduzme sve ljudskosti.
K tomu u pržun se baca
da po vreloj vatri gaca
vode i hladovine tamo nema
izrod ubicama to nebo sprema.
Bleki – Božićni ukrasi svijetle
Bleki -Srce uzburkano kao Ocean
Autor
Hajro Šabanadžović
Stihovane slike
Uzburkano more
Čarolija sutona
Zviježđe i raskoš
Planina
Mjesečeva modra rijeka
Djetinji snovi
Srce uzburkano kao Ocean
ćežnjom sni čaroliju sutona
prelijeva se i nježi
ispod raskoši zviježđa
iznad planina stećaka
orošena mjesečevom modrom rijekom
nad tvojim djetinjim snovima bdije
Bleki – Nećeš me zaboraviti
Cvijetovi đardina tvog cvjetaju
prebrzo
mene zaljubljenog opijaju
i bole
uspori noći neću da spavam
danu ne daj svitanje
da mi te kradu
zaustavi vrijeme
ljubav kao jedinu svrhu
dodira naših
iz srca do duše
ne daj lakomom podmetanja
i bijeg od svih
sa srcem a jabukom grešnom
tako gdje tvoje srce od kristala
mene ko jantar i žad sniva
a ja okrećem leđa i odlazim
glumeći žrtvu
do oltara gdje boli nema
takav sam
i tu ne mogu ništa učiniti
ali ne brini i lopov sam
lik tvoj i ljubav sa sobom nosim
tamo gdje nema boli
Bleki – Znam biće dobro
Jesenja izmaglica
Ja , Konj
Savršeni snježni dan
Grlica bijela
Đardin ljubavi
Tajna
Purpurno nebo
**
Jesenja izmaglica i Ja konj
polako privodimo svoj ples
zadnjim okretima
tijelo uz tijelo
ruka u ruci
srce na dlanu
ljubav u pogledima
ispunjenost u duši
u kosi se zapleo snijeg
miriše na prošle dane
i skori vrlo kliski led
tragovim prošlosti na leđima
suđaje postavile kantar
trunčice prašine se pitaju
možda bude sve u redu
a možda i ne bude
treće nema
načisto ne znam šta ću
nebu se već odavno dale
sve grlice moje
a su mi stihove ljubavne
tiho,tiše i još tiše
na uho šaptale
a u đrdinu ljubavi jedno divno dijete
zarobilo me čednošću svojom
svojom dobrotom život mi miluje
i znam
šta god bude
izaći će na dobro
Bleki – I ne sjećaš se
I ne sjećaš se
Čitav dan se dijelio sa tobom
Čitavu noć se borio sa morama
I sanjao te
I budio te
I sanjao te
I grlio te
I opet sanjao i sanjao
Oprosti mi
Možda te uznemirim
Ja sam samo malo zaljubljeno dijete
Ne vidim dalje od srca
Koje tobom diše
I pominje ime tvoje
Sve glasnije
I sve tiše
Bleki – Tuga ne stanuje ovdje
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
ne da oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Bleki – Tebe slikam
Život je zbroj slika
Riječi ljubavne
Valeri i sjenke
Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš
srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju
nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više
Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour