Djevojčici koja sanja prekrasne snove

 

Oduvijek postoje posebna bića

u trenu vas ganu

nekoliko sekundi poslije i raduju

 

zovu je

Djevojčica koja sanja prekrasne snove

dubinu oceana ima

 

tugu svoju utapa

krijuć bol

u darivanju riječi drugima

 

ja kratko

škrt na riječima

Mila Tišina i sni

 

ponekad ću

krhka ružo

Ina kako si dušo

 

ne mogu drugačije

neoprostivo

sanjar mi ime

Mirjani Miri V.

 Crvena jesen ruža

Imam i sjećanja

i osjećanja

godinama ne blijede

čak ljubav

zahvalnost jaču nose

bilo je jedno ljeto

osamdeset i neke

a se pretvorilo

godinama jeseni

sedamdeset i neke

sjećanja lebde

u trošnom stanu

Budakovića dane

kad sretni smo

plesali kraj modre

naše rijeke

Mila Mirajana

Velika Miro V.

oprosti ljubavi

oprosti

mahalašu krhkom tvome

uvijek je mnorao

tragati za bolima svojim

tamo iza slijedećeg brda

vraćao sam ti se

malena velika ljubavi moja

i tužan i slomljen

a ti dobrotom

ljubavlju liječala

bolna

slomljena krila moja

tada mi te

umornu od čekanja

i samoće

jesen devedeset i neke

uze

volim jesen

ljubavi boja plam

dana tih me ipak tuga svlada

više ne šetam

kraj rijeke

klečim kraj izvora

molitve izgovaram

da Nebo prosti grijehe

sretniku ovom

Djevojčici koja sanja prekrasne snove

Oduvijek postoje posebna bića

u trenu vas ganu

nekoliko sekundi poslije i raduju

zovu je

Djevojčica koja sanja prekrasne snove

dubinu oceana ima

tugu svoju utapa

krijuć bol

u darivanju riječi drugima

ja kratko

škrt na riječima

Mila Tišina i sni

ponekad ću

krhka ružo

ina

molitvu reći

kako si dušo

ne mogu drugačije

neoprostivo

sanjar mi ime

Balada o Davorinu Popoviću

Bosna zemlja Božije milosti sanja    Grad čednosti Čežnjia   Livade pokraj Modre rijeke  Modra rijeka čežnja

 

Kad ne bude mene

Princ mali

žute dunje

Grada čednosti

pružaju ruke

Zemlje Bojžje milosti

Modre rijeke

 

nerazumni bivaju

izrodi

 

 

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

 

Kameni spavači

kameni cvjetovi

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

valja nama preko rijeke.

Da li još uvijek tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

Slomljenom

tugom vlažiš krpice lutke jedine

krvavom

od poderanih skuta svojih

vrištećom

od bespomoćnih veleva djetinjosti

suznom

od bola nebeskih putanja

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

nedostajući

još uvijek me  tugom lome seni

pitajući

gdje si sada krvava djevice mila

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

nevinom

nježnošću naš đardin  srećom zalijevani

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snijem

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje jedine

Dijanina poslijednja molitva

 

 

 

Ja evo Mili Bože ,radosna dolazim tebi.

Srce janjeće, Tvojoj Milosti prinosim.

Mili Bože , moju nevinost oprosti meni.

U ruci ,Tebi, čistu dušu svoju donosim.

 

 

Radosna i vesela ničega mi žao nije.

Mrijet svakako valja kasnije ili prije.

Molim ,sačuvaj mi Dobrog blesavoga,

mog drugara smiješnoga i jedinoga.

 

 

Nesuđenu ljubav moju,

a blentavu ovcu Tvoju

trbaće mu pomoć Tvoja

iskrena kao ljubav moja.

 

 

Nije važno što me ko ovcu nestadoše

život nek žive oni što dole ostadoše

podari dječaku milost Tvoju

nak pamti djetinju ljubav moju.

Meni nije samo jedanaest godina / Mehdy – First day of spring

 

 

 

Jedan nježni pupoljak

latima proljeća tek ga odijevaju

me rastuži

kad napisa

Meni nije samo jedanaest godina

pa ti vidi šta ti je raditi

 

Meni nije samo jedanaest godina

šapuće mi krik iz nekih dana

koji nikako da izbrišem

bojim se da me ne zaboli

rječi koje bih mogao čuti

a kasne samo pola vijeka stađuna

 

Meni nije samo jedanaest godina

a ja ne smijem da je pitam zašto ono samo

neću da bude ono isto samo kao nekad davno

kad nisam znao ništa

ni vrisnuti ni pisati pjesme tužne

neću da mi opet ljubičicu zgaze

 

Meni nije samo jedanaest godina

hoću da je samo radoznalost varke

Djevojčice mile i plavetne

koja hoće da uči i sanja

poetesu sa srcem da rađa

i ograde pravi

 

Bole me tvoje godine mila

jer mirišu na nečije druge

kad su plavetne bile

i nestale

i zato ne dam

Tebi da bude samo jedanaest godina

 

Pero sve može

i ono zbori

ti si proljetni vodopad

snovite ravnice dugine noći

 

i još rečem

mila ti imaš sedamnaest

ili koji stađun više u godinama ljetnim

al’ ne pristaj da budeš sin

ostani samo prelijepa ti

 

Ćao Malena, nosi i ureži očevo ime sa ponosom

 

Ne sjećam se imena jedne bebice

ne sjećam se mnogo toga

bila su zla vremena

samo pamtim jedan geler

a ona je imala samo sedam mjeseci

ali sjećam se nje

vidjeh je onog dana

rekoh joj

zatvori uši i zažmiri Mila

 

otac joj Merhum Islamović

naš mahalski drug i blento kao mi

zaljubljen u grad i zemlju bio

Grad čednosti i Zemlju Božije milosti

dvadeset sedam u zao čas imao

kad ga strefi geler

manji od vrha špenadle

 

Brekin potok je bio tih i zelen

tog prelijepog julskog dana

Sunce se postavilo visoko iznad šumarka

malo niže minobacač hinjski vreba

neoprezni smo tada bili

kontamo ne može nam metal ništa

hitali u pomoć Dobrinja gori

 

počeše padati sa brda ko kamenje

jedna ispored jedna iza

jedna slijeva jedna zdesna

ova slijedeća će nas pokupiti

reče Meho

ona je naša

 

i pokupi nas upravo ta

imena naša upisana

ponajviše njegovo

 

intedant raportuje

jedno stopalo minus

jedna noga i jedna ruka helać butum

jedna glava nije loše skoro dobra

malo krvi malo kosti sljepoočne

i po skalpa fali ali biće dobro

Bosanska je

ne mreš joj ništa

Meho zijan

 

nemoj ti meni Meho zijan

pričaj šta bi tovaru konjski

cijelu priču

sada se bar vremena ima

 

kako šta bi

ništa nije bilo

samo se rat među braćom zbio

granata upala nepozvana među njih sedmoricu

sreća raštrkani bili osim Mehe

on  malo zaosto

i onako kršan  grupiso sam sebe

brao ljubičice da ih kćer miriše

dok on svoj Grad čednosti brani

 

on pozadi

granata deset metara ispred

mislili ste mimoišli se

aha kako da ne

gdje ćeš se na deset metara mimoići sa granatom

a još ljudinu metar i devedeset

da je bio moje visine samo bi mu oko iscurilo

 

nije čuo kako fištuće i znao je da je njegova

takve stvari jednostavno znaš

a baš sinoć lijepo sanjo kako leti

ona puče ono jako gruuuhha pa buum

on samo sjede

nije ni letio

 

nasloni se na jedno drvo i jedan kamen

nije imao vremen travu birat

čini se hoće da otpočine ko umorio se

bilo je tu uzbrdice

misliš ništa mu nije

ljudina uzima predah

 

đe ćeš ba uzimati predah dok granate rokaju

pojma nemate

 

vidi se hvata dah

ne može da ga zajmi

pritrčavaju jarani

granate još sviraju rekvijume

mesnatih od krvi i mesa punih Bosne i ljubavi

ima mnogo

tečnih od snova

je manje svakim danom

a plaho krvare

 

Meho Islamović koluta očima

pruža ljubičice

nije dobro pozdravite mi Malenu

i milo ljubljeno slavlje moje

mater njenu

 

zatvorio oči ali diše

Bogu milostivom se moli

 

na vratu na kucavici ubod igle

ni krvi nema biće dobro

mahalske blentovije misle

 

kako dobro čovjek je ispustio dušu

misleći na Malenu i ljubav svoju

 

konstatuje hećim po sata poslije

motaj u šatorsko krilo

pa trk uz brdo valja nama preko potoka

novi veseli kamenovi metala lete

 

Malena moja

ime ti upamtio nisam

ne sjećam se mnogo toga

ali znam

ovih dana imaš dvadeset četiri godine

 

Sretan ti rođendan i dvadeset četiri rođendana

dvadeset četiri godine samoće bez divnog oca

molim te nemoj mu zamjeriti

i nemoj plakati

njemu je sigurno još teže

gladati umiveno tugom lice tvoje

 

Ti si svikla samoći on nije smio

djete raste a zaštitnika nema

čednost raste a nježne očeve ruke nema

djevojka raste a ukor riječi nema

 

džaba je sad da ti pričam koje je snove tebi snio

da je jako dobar čovjek i muž i nježan otac bio

 

to si skontala

mater ti pričala

ono kratko vrijeme dok bijaše

poslije je postao još bolji

tiši i nježniji

nisi ga zato osjetila Mila moja

iako je svakim danom nad tobom bdio

 

smotani i smeteni drugovi oni

zaboraviše ljubičice sve do jedne bijele

zaboraviše mnogo toga

ne i druga svoga

Nažalost tvoj otac Meho je bio samo prvi

od naših drugova koga zlo nestade

poslije su na red došli drugi

večina su očevi i muževi bili

bilo je i onih koji to nisu

svima smo imena noktima u meitski taš urezivali

 

pitaš se što ti nismo navrnuli neki put

umorili smo se Malena

mnogo smo jurili Bosnom da bi je branili

mnogo smo mrtvih na leđima izvlačili mila

mnogo smo ranjenih sa lakoćom kući ponijeli

mnogo smo mrtvih ženama majkama i ćerama donijeli

 

poslije kad je stalo trabalo je prtiti bol i tugu

odrvenilo se i zaledilo

mnoge su nestali

sve je postalo nemar svejedno je

 

i stid Malena mnogo stida Mila

toliko stida da se duša ponekad sama od sebe crveni

 

kako doći pred dijete i reći mu žao mi oca tvoga

dobar je čovjek bio

a ti živ gradom hodiš i mezare brojiš

 

svaki korak jedan mezar

nemamo više koračaja za svakog nestalog heroja

ljiljana zlatnog Bosne ponosne

svakih kvarat dana hoda jedno dijete mrtvo

plače hodi i majku svoju doziva

i ne zna da više nije od ovog svijeta

 

nemamo više daha za mrtvu nevinost

suze nismo isplakali ne pomažu

tugu nismo odbolovali ubija

a i zarazna je

 

znamo da si dobro

slavljena mama se dobro brine

nekad nas sretne i ne prepoznaje

oči su joj izblijedile Mehu oca ti snijući

 

naše vrijeme polako ističe

zato riječi ove

ni jednog druga nismo nikad zaboravili

ni bol njihovih najmilijih

ni grad nije

ni Bosna nije

 

oni koji jesu ljudi nikako nijesu

ni vrijedni spomena

 

Ćao Malena hodaj ponosno

i oprosti nam

 

Druženje sa Eđijem Alanom Poom

 

 

Čarolije behara Svjetlost ljubavi Flaša

 

 

Druženje sa  Eđijem Alanamom Poom

 

Nama žao što Po nije stigo na naša druženja

posjeli bi kraj šadrvana

u nekom od naših mirisnih đardina

najprije u onom ašikovačkom

što lagano stihove žubori

hladi flaše sa pićem

osvježava zrak sa ićem

Čista poetika

 

Na sofru iznjeli

daj nam svega Maro bona.ba

valja ova i rujjnog vina

Čista patetika

 

Napose kutjevačke graševine in kurvoazije  u vi obavezno

iako je bio tanak na klopi

zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama

Čisti halal mezetluci

 

Popili bi koje piće

u tišini brez srkleta

pa mu izrekli kompilaciju mudrolija

znajući da ne pije vode

Čista poetika

 

 

 

ohani ba .malo

imaš jedan život

ludo ga bacaš

jer ne vrijedi kukati

većme pustiti mrtve mrtvima

moreš samo sanjati da novu grlicu trebaš

ona će dolepršati da voli

da voliiš

i da se volite vi

Čista logika

 

a jednoga dana kada kreneš na visoke pute

mogao bi svijetu

testament sa osmijehom ostaviti

tih godina sam sve volio

a Bogami su i one voljele mene

Čista realka

 

Edgar Alan Po je sveznalica

znao da bi mu to bilo rečeno

na našem đardinskom akšamluku

zato nije dolazio

a i vremena nije imao

odakle ti vrijeme frjeru

Čista Bosanska

 

trošiti ga sa zgubidanima

koji doli đardina

ne vide šume

e vala ga potrefi Alane Po

Čista desetka