Bože Mili
Ti oprosti mi
nemoćnom
koliko ljubavi neubrane ima
na ovom prelijepom dunjaluku
srce me samo boli kad pomislim
koliko se ljudi ne osvrću na pružene ruke
poglede čežnje koji zamiru
kad čežnja ostane u vazduhu
sleđena i nijema
a glas se izgubi u procjepu
gdje sumrak nedodira vlada
i nestanu
i ruka milosna
i glas iskreni
kao eho bačen niz kaldrmu
mahala koje nestaše
a srce jedno
maleno
a prelijepo
skrušeno u nebo gleda
moli se
Bože Mili
hvala ti za nadu
ne bacaj kam dijete milo
na ženu
anđela nebeskog
riječ oporu ušutkaj
prlja dušu
i žalosti
Boga Milostivog
Eh
mila
la la la
malo muzike
možda neki ton
dopre do leventa
misira srca miloga
eh ti zvuci milosti tvoje
Nikako mi nije dobro
Nešto me golica
ko vrh bajonete u jetri što se vrti
kako će moj grad bez mene
Čednost moja kad odlutam
tamo gdje se mora
lešinari su oko njega
vidim ih
spremne
srbalji
sa guslama
i
drvosječkim sjekirama
kroatjani
sa kamama
i prangijama
hanefije
sa crnim zastavama
i
fesovima
Ne, nikako mi nije dobro
nešto me žiga
ko macola kad po glavi buba
ko će Grad čednosti
Bosnu milosnu da mi brani
kad ja odlutam
kamo pripadam
Bosanaca nema
sve ih nestadoše
samo oni što posao
nacionalni
dobro plaćeni imaju
i neke karte krstaške
u kojima Bosne nema
prekjrajaju i krvlju rišu
lakše mi biva
kad molitva me krene
pa glas pustim
ponizni
Milostivom
molim Te ne daj katilu
Bosnu zemlju milosti Tvoje
U čaši od kristala , jantara i žada ( Bezimena autorica )
Plišano obzorje
Moje riječi
Modrom rijekom
plišanom od sna
rosne i kristalne
od čednosti
ko cvjetovi
od jantara i žada
tebi plove
srce moje
i boje nose
ne žele ti reći
obnaži se
ne slikam aktove
ja njih živim
ljubavlju našom
i milošću tvojom
Tvoje oči boje sna
još uvijek dišu na slikama mojim
kažu zaborav briše sve
ali eto ja ne znam
kako izbrisati dane
radovanja sa tobom Malena
kako zaboraviti
nježne ruke tvoje
kad krše stakla od kristala
da bi vidjela da li imam krv
po boji tvojih snova
razliva li se tobom jedinom
kako zaboraviti milovanje
riječima d'bro dobro
koje čujem svaki put
kad pogledam na vrata
i vidim tvoja stopala mala
kako lepršaju djetinjim koracima
jedino zaboravljam
da li ti rekoh da te volim
kada te vidjeh poslijednji put
malo pognutu leđima okrenutu
dok su ti se ramena tresla
u rosnoj noći bez sna
U kučici toploj
kamin gori
svjetlošću crvenom
u sobi ljubavi
ležaj se talasa
ljubavlju plavom
na odar strasti
grimizni zastor je pao
snove nadanja zaledio
nestvarnim Maslinjakom tišine
suza rastankom cvili
gdje se pogubismo mili
u svjetlosti violetne noći
samoćom leluja lik coprnice
život je prelijep zar ne
Neko nježan
i uman
jednom mi reče
kad žele ljubav ubiti
a kao ne žele da povrijede
samo je stave na čekanje
ah da sad se sjetih
reče to Maksumče
u nestanku svom
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu Čednosti desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
neda oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
krv potocima vrije
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Modrom rijekom plove snovi
mojoj ljubavi
samo za nju
kristalna tirkizna i azurna
ljepotom milosti njene
mojom tišinom
ko kapljica kiše
ko krhka ruža
jedna bijela dama
noćes je sjena sasvim sama
a ja eto
ne znam riječi
nisam ih naučio
ne molim
javi se
Princezo
labudice moja